U prošlom članku objavljen je prvi dio analize o proizvodnji i trgovini začinima. Slijedi nastavak.

Najveći proizvođač i izvoznik začina u svijetu je Indija. Slijede je Kina, Vijetnam, Indonezija i Španjolska. Indija je u 2024. godini realizirala 22,8 posto svjetskog izvoza začina, Kina 13,3 posto, Vijetnam 10,5 posto, Indonezija 6,8 posto i Španjolska 3,5 posto. Globalni trendovi potvrđuju rast potražnje za organski uzgojenim začinima te povećanje potrošnje kurkume zbog njezinih ljekovitih svojstava. Zbog rastućega trenda vegetarijanstva, potražnja za začinima koji zamjenjuju okus mesa je u kontinuiranom porastu. Uz spajanje modernih trendova, začini su od davnina bili most između različitih kultura, civilizacija i zemalja.

Da je tako i danas potvrđuju najnoviji pokazatelji iz 2024. godine. Uz iznimku Australije i Oceanije, među 15 vodećih zemalja izvoznika začina u svijetu zastupljene su države sa svih kontinenata našeg planeta. Pritom ih najviše dolazi iz Azije: Indija, Kina, Vijetnam, Indonezija i Šri Lanka. Slijede europske zemlje: Španjolska, Nizozemska i Njemačka. Zatim euroazijska država – Turska. Među najvećim globalnim izvoznicima začina s afričkog kontinenta je Madagaskar, dok su to iz Srednje Amerike Gvatemala i Meksiko. Iz Sjeverne Amerike najveći izvoznik začina je SAD, a iz Južne Amerike Peru.

Grafikon 1. Najveći izvoznici začina u svijetu u 2024. godini mjereno udjelom u svjetskom izvozu začina

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade


 
Dok su Indijci najveći proizvođači začina u svijetu, Amerikanci su njihovi najveći potrošači. Pritom je SAD najveći uvoznik začina na svijetu. Slijede ga Kina, Indija, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Njemačka. SAD je u 2024. godini realizirao 14,4 posto svjetskog uvoza začina, Kina 6,5 posto, Indija 6,3 posto, Saudijska Arabija 4,9 posto, Ujedinjeni Arapski Emirati 4,8 posto i Njemačka 4,6 posto.


 Grafikon 2. Najveći uvoznici začina u svijetu u 2024. mjereno udjelom u svjetskom uvozu začina

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade

Europska unija u svijetu začina

U nastavku ovoga istraživanja predmet analize je pozicija Europske unije u trgovini začinima na globalnom tržištu. Europska unija je u razdoblju 2005. – 2024. povećala trgovinu začinima za 4,0 puta. Uz dinamičan trgovinski rast, može se reći da su glavna obilježja trgovine Europske unije začinima izražen trgovinski deficit, relativno slaba pokrivenost uvoza izvozom te osjetan uvozni rast, naročito prisutan u posljednjih nekoliko godina, praćen istovremenim usporavanjem izvoza. U analiziranom razdoblju od 2005. do 2024. godine, zemlje EU-a kumulativno su povećale izvoz začina za 1,5 milijardi eura, a uvoz za 2,2 milijarde eura.

Uvoz začina zemalja Europske unije u prosjeku raste znatno brže od izvoza, što rezultira pogoršavanjem vanjskotrgovinske bilance. Trgovinski deficit svoj je vrhunac dosegnuo u 2024. godini kad je iznosio 970,0 milijuna eura. Predvodnice europskog izvoza začina u apsolutnom iznosu su Španjolska, Nizozemska, Njemačka i Francuska. Na te četiri zemlje otpada gotovo tri četvrtine izvoza začina Europske unije. Ukupna vrijednost izvoza začina zemalja Europske unije u 2024. godini iznosila je 2,0 milijarde eura. Pritom je 24,0 posto izvoza realizirala Španjolska, 23,5 posto Nizozemska, 17,8 posto Njemačka i 7,9 posto Francuska.    


 
Grafikon 3. Izvoz, uvoz i vanjskotrgovinska bilanca Europske unije u trgovini začinima u razdoblju 2005. – 2024.

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade

 
Strukturna analiza europskog izvoza začina u 2024. godini prema vrstama začina potvrđuje najveću zastupljenost papra roda Piper u ukupnom izvozu. Slijede ga ingver (đumbir), šafran, kurkuma, majčina dušica, listovi lovora, kari (curry) i ostali začini te sjeme anisa, badijana, komorača, korijandra, kumina ili kima; bobice kleke. Pritom je udio papra roda Piper u globalnom izvozu začina iznosio 39,8 posto, udio ingvera (đumbira), šafrana, kurkume, majčine dušice, listova lovora, karija (curry) i ostalih začina iznosio je 36,3 posto, dok je udio sjemena anisa, badijana, komorača, korijandra, kumina ili kima; bobica kleke iznosio 10,3 posto.

Grafikon 4. Trgovina Europske unije začinima u 2024. godini prema vrstama začina

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade

 
Negativna bilanca EU

Europska unija u razmjeni svih vrsta začina s ostatkom svijeta ima negativnu bilancu. Pritom je najveći deficit u trgovini ingverom (đumbirom), šafranom, kurkumom, majčinom dušicom, listovima lovora, karijem (curry) i ostalim začinima u iznosu od 422,0 milijuna eura. Slijede ga deficit u trgovini paprom roda Piper u iznosu od 316,0 milijuna eura i deficit u trgovini vanilijom u iznosu od 114,0 milijuna eura.

 
Grafikon 5. Zemlje Europske unije s najvećim deficitom u trgovini začinima u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade


Najveći doprinos stvaranju deficita u trgovini začinima daju gospodarski vodeće zemlje Europske unije – Njemačka i Francuska. Na te dvije zemlje kumulativno otpada više od polovice ukupnog deficita Europske unije u trgovini začinima. Slijede ih Poljska, Belgija, Švedska i Italija. Deficit Njemačke u trgovini začinima u 2024. godini iznosio je 270,0 milijuna eura, Francuske 234,0 milijuna eura, Poljske 98,0 milijuna eura, Belgije 78,0 milijuna eura, Švedske 65,0 milijuna eura, a Italije 52,0 milijuna eura. Vanjskotrgovinski deficit je rezultat znatno većeg uvoza začina u odnosu na izvoz. Nije iznenađujuće da su predvodnici europskog uvoza začina Njemačka i Francuska. Primarni razlozi leže u ekonomskoj veličini i snazi tih zemalja koje im osiguravaju snažnu kupovnu moć, pa i za nabavu začina.

Za razliku od uvoza začina europskih zemalja, u kojem dominiraju velike ekonomije, sasvim suprotna slika je kod izvoza začina. Kad se ostvarena vrijednost izvoza stavi u omjer s brojem stanovnika zemalja Europske unije dobivaju se rezultati prema kojima je uvjerljivo najveći europski izvoznik začina po stanovniku Nizozemska. Slijede je Španjolska, Austrija, Estonija, Latvija, Slovenija i Belgija. Nizozemska je u 2024. godini izvezla začina u iznosu od 26,0 eura po stanovniku, Španjolska 9,9 eura po stanovniku, Austrija 9,7 eura po stanovniku, Estonija 9,1 euro po stanovniku i Latvija 7,6 eura po stanovniku. Zanimljivo je kako su se pri samom vrhu ljestvice izvoznika začina u Europi pozicionirale relativno male ekonomije poput Austrije, Estonije i Latvije. To ukazuje na zaključak kako su se male europske ekonomije u analiziranoj proizvodnoj niši relativno uspješno pozicionirale na globalnom tržištu začina, efikasno gradeći konkurentske pozicije.

Nezaobilazno je pitanje: Gdje se skrila Hrvatska? Hrvatska se s realiziranom vrijednosti izvoza začina od 1,8 eura po stanovniku u 2024. godini pozicionirala znatno ispod prosjeka zemalja EU-a. Također, uočljivo je veliko zaostajanje za vodećim izvoznicima začina u Europi. Pritom Nizozemska izvozi 14,5 puta više začina po stanovniku nego Hrvatska, Španjolska 5,5 puta, Austrija 5,4 puta, Estonija 5,0 puta, a Latvija 4,2 puta. Iako u Hrvatskoj ima relativno uspješnih proizvođača i izvoznika u ovoj proizvodnoj branši, njihov broj je veoma malen i nedostatan da bi polučio značajnije učinke na ukupna izvozna kretanja.


Grafikon 6. Izvoz začina zemalja Europske unije po stanovniku u 2024. godini 

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade

Začini – okus, zdravlje i budućnost

Začini od davnina imaju veliki značaj u kulinarskoj upotrebi, pri čemu pripravljenu hranu oplemenjuju bogatstvom okusa, arome, boje i svježine, pretvarajući raznovrsne pripravke, obroke i specijalitete u jedinstven doživljaj prilikom konzumacije. Neovisno o tome jesu li svježi ili suhi, začini su duboko ukorijenjeni i široko rasprostranjeni u svim gastronomijama, od talijanskih umaka za tjesteninu i pizze do azijskih juha, a mogu se dodati i povrću, ribi, mesu, jajima, pa čak i desertima. Razvoj vegetarijanstva uvelike pridonosi dinamičnoj potražnji za začinima koji zamjenjuju okus mesa.

Uz kulinarsku upotrebu, sve je veća primjena začina u ljekovite svrhe, a u posljednje vrijeme i u kozmetičke svrhe. Rast potražnje na svjetskim tržištima rezultira gotovo dvostruko bržim rastom trgovine začinima u odnosu na ukupnu svjetsku trgovinu. Uz rast potražnje za hranom, otpornost začina na uvjete recesije i vanjske šokove dodatno ih čini privlačnim za ulaganja u njihovu proizvodnju, inovacije, primjenu naprednih tehnoloških rješenja i umjetne inteligencije (Hoque i sur., 2025; Salamon, 2024; Schweiggert-Weisz i sur., 2005; Śmiechowska i sur., 2021; Qiu i sur., 2021).

Široka rasprostranjenost u gotovo svakom kutku našeg planeta plod je jedinstvene čarolije začina koja već stoljećima trgovačkim rutama gradi mostove između različitih kultura, civilizacija, religija, tradicija, običaja, navika i ukusa potrošača, zemalja i modernih trendova. Uz dominaciju velikih azijskih ekonomskih struktura u proizvodnji i izvozu začina kao što su Indija i Kina, trendovi na svjetskim tržištima nude šanse u toj proizvodnoj niši i malim ekonomijama s europskog kontinenta koje već imaju tradiciju u proizvodnji i izvrsne agroklimatske uvjete. Najbolji dokaz za to su primjeri Nizozemske, Austrije, Estonije i Latvije koje spadaju u sam vrh europskog izvoza začina. Te zemlje mogu biti uzor Hrvatskoj koja, uz oskudan izvoz tih biljnih kultura i proizvoda, pokazuje značajnije zaostajanje u proizvodnji začina za vodećim zemljama Europske unije.

Prethodni članakInsekti kao revolucija u hranidbi životinja
Sljedeći članakCimet u kulinarstvu
dr. sc. Goran Buturac
Znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu Zagreb. Područja interesa u znanstveno-istraživačkom radu: makroekonomija, ekonomija međunarodne razmjene, industrijska politika, agroekonomika, očekivanja i ekonomske prognoze. Goran Buturac, znanstvenik u Ekonomskom institutu Zagreb i profesor visoke škole na Zagrebačkoj školi ekonomije managementa, rođen je 20.06.1977. u Pleternici. Tijekom studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu radio je u poduzeću Alca Zagreb d.o.o. u sektorima financija i računovodstva te kao demonstrator na katedri za računovodstvo. Diplomirao je 2000. godine obranivši rad na temu "Analiza likvidnosti poduzeća". Po završetku studija zaposlio se u poduzeću Stanić d.o.o. najprije u sektoru trgovine, a poslije računovodstva. Od rujna 2001. godine zaposlen je u Ekonomskom institutu Zagreb. Magistrirao je 2004. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Operacijska istraživanja. Doktorirao je 2006. godine na temu „Utjecaj specijalizacije u intra-industrijskoj razmjeni na komparativne prednosti u Republici Hrvatskoj“. U rujnu 2013. godine izabran je pri Matičnom odboru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik. Područja interesa u znanstveno-istraživačkom radu su mu: makroekonomija, ekonomija međunarodne razmjene, industrijska politika, agroekonomika, operacijska istraživanja, očekivanja i ekonomske prognoze. U Ekonomskom institutu Zagreb je od travnja 2013. voditelj Odjela za gospodarski rast, ekonomsku politiku i konvergenciju. Na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa predaje od 2003. godine. Voditelj je kolegija Makroekonomija. Zajedno sa suradnicima na kolegiju kontinuirano inovira nastavni sadržaj svake akademske godine pri čemu u svojim predavanjima prikazuje i objašnjava najnovija teoretska i praktična dostignuća u području makroekonomije. U predavanja uključuje primjere i nove spoznaje iz različitih gospodarskih sustava, što pridonosi zanimljivosti kolegija. Dosada je bio mentor u izradi i obrani četrdeset diplomskih radova. Autor ili koautor je trideset i dva znanstvena rada, dvije autorske knjige, te znatnog broja stručnih radova i projektnih studija. Najrecentniji projekt u kojem je sudjelovao u ulozi voditelja je Makroekonomska analiza izvozne konkurentnosti prehrambene industrije Republike Hrvatske. Dosada je održao predavanja na brojnim znanstvenim konferencijama i stručnim seminarima u zemlji i inozemstvu. Recenzent je preko dvadeset znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim znanstvenim publikacijama, jedne autorske knjige i jednog sveučilišnog udžbenika. Član je uredništva znanstvenog časopisa "Ekonomski pregled". Aktivno se služi engleskim i njemačkim jezikom u govoru i pismu.