Narodna imena za crni jasen su gorski jasen i primorski jasen. Naraste kao listopadno stablo visine do 20 metara. Može tvoriti i grm, posebno ako ga se siječe do razine tla. Kao i svi jaseni pripada u porodicu maslina (Oleaceae). Cvjeta od travnja do lipnja i medonosna je vrsta. Plodovi su perutke koje zore u rujnu i listopadu, ali dugo ostaju na stablu sve do kraja zime. U tome je razlika u odnosu na poljski jasen čije perutke ubrzo nakon dozrijevanja u kolovozu i otpadaju. Ima dubok korijenski sustav koji dobro veže tlo i zaštićuje od erozija pa se može koristiti i u te svrhe. Primjer može biti sanacija kamenoloma nakon eksploatacija ili velikih pokosa. Dobro podnosi gradska onečišćenja i klimu pa se sadi kao ukrasno stablo.

Razmnožava se generativno ili sjemenom koje nema visoku klijavost, ali također vegetativno iz panja i žilja. Na popisu je vrsta za osnivanje kultura kratkih ophodnji pri čemu se smatra vrlo važnom i pogodnom vrstom. Nažalost, iako imamo puno površina gdje bi se mogao saditi u te namjene, do sada još nemamo takve energetske kulture. Zarezivanjem kore crnog jasena od lipnja do rujna dobiva se šećerni ekstrakt. U tu svrhu postoje posebni varijeteti (var. rotundifolia) koji se kultiviraju za tu namjenu. Sadrži puno slatkog alkohola manita (5-80 %), saharozu, invertni šećer, dekstrin, sluzi, limunsku kiselinu i dr. Posjeduje blago laksativna svojstva zbog čega je dobar za davanje djeci, ali se može raditi i napitak. Zanimljivo je kako su proljetni pupovi crnog jasena jestivi, malo gorki i zato ih treba dulje vrijeme kuhati u slanoj vodi uz promjenu vode.

Široka upotreba u Dalmaciji

U Dalmaciji je drvo crnog jasena imalo od davnina dosta široku upotrebu. Od njega su se nekad na vrlo vješt način izrađivali obruči za bačve. Od tanjih grana su čobani izrađivali šibe za tjeranje domaćih životinja. Zbog lakog skidanja kore s grančica, pastiri i djeca su izrađivali razne vrste svirala poput zviždaljki i dvojnica. U proljeće se skidala i kora sa stabala i koristila za bojanje vunene pređe. Na taj način dobivala se crna postojana boja pređe koja se koristila i kod izrade narodnih nošnji. Kolje od crnog jasena nije se puno cijenilo zbog kratke trajnosti. Možda najvažnija povijesna uporaba crnog jasena je u izradi pregrada u kućama.

U tu svrhu koristilo se pleteno kolje na koji se nanosila žbuka od kreča i pijeska debljine oko 10 cm. U to vrijeme nije bilo cementa. Tako su se uz pomoć kolja odvajale sobe po dužini kuće gdje je upravo crni jasen poslužio kao drvena armatura. Jako važna uporaba jasena je u liječenju bolesti kralješnice. U proljeće kad potjera mlado lišće, ono se skida i stavlja ispod leđa bolesnika koji se brzo opravlja.

Foto: Shutterstock

Prethodni članakKoje gnojivo odabrati?
Sljedeći članakKako se postaje poljoprivredni inspektor?
izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. iIv.prof.sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).