Međutim, botanički ili znanstveni naziv – Sempervivum – u prijevodu znači “uvijek živ”, što označuje sposobnost ovih biljaka da preživljavaju u najrazličitijim nepovoljnim uvjetima. Tako će čuvarkuće preživjeti dugotrajnu sušu, niske temperature a rastu i na vrlo siromašnim tlima.
Sama se razmnožava
Čuvarkuće su sukulentne biljke koje u svojim debelim, mesnatim listovima čuvaju zalihe vode i na taj način preživljavaju za vrijeme sušnih razdoblja. Biljka je monokarpna, što znači da nakon cvatnje rozeta uvene, međutim, prije toga stvori se mnogo malih rozeta i tako se nastavlja životni ciklus. Stoga nema straha da ćemo ostati bez ovih čarobnih biljaka koje su specijalizirane za preživljavanje. Prirodno stanište ovih biljaka je šire područje Mediterana, Pireneji, Balkan, Mala Azija i Kavkaz. U prirodi raste oko 40 samoniklih, divljih vrsta, ali postoji velik broj kultiviranih sorata i hibrida. Računa se da ih danas postoji više od 3000 i stalno se stvaraju nove.
Šarolikost oblika
Jedna od osobina ovih biljaka jest njihova šarolikost i različitost oblika. Neke su vrste svijetlo zelene, dok su druge tamno zelene, a ima ih sivosmeđih, crvenih pa i skoro crnih. Česte su i višebojne vrste. Ove biljke mijenjaju boju prema godišnjim dobima, a najživlje boje su u proljeće. Promjer rozete kreće se od tek 1 cm do 25 cm. Listovi pojedinih vrsta potpuno su glatki, goli, dok su druge manje ili više dlakave. Neke pak vrste izgledaju kao da su prekrivene srebrnobijelom paučinom. Cvjetovi su najčešće crvenih nijansi, no ima i žutih. Vjerojatno ne postoji skromnija biljka nego što je čuvarkuća. Istina, neki hibridi vrlo su osjetljivi na vlagu i sporo se razČuvarkuće – lijepe, neuništive i ljekovite množavaju. Ukoliko im pružimo odgovarajuće uvjete, s većinom ovih biljaka nećemo imati baš nikakvih teškoća.
Sadnja i razmnožavanje
Čuvarkuće se sade na sunčanom mjestu. Zemlja u koju ih sadimo treba biti jako propusna, za što je dovoljno pomiješati zemlju s pijeskom i sitnim kamenčićima. Posađene biljke gotovo da nije potrebno zalijevati, dovoljno je da ih povremeno zalije kiša. Nije potrebno ni prihranjivanje, možemo ih prihraniti svake dvije do tri godine i pri tome treba biti prilično oprezan. Razmnožavaju se jednostavno, trganjem malih rozeta kojih ponekad ima jako puno. Ove male rozete često imaju vlastiti korijen, no i ako ga nemaju ubrzo će ga razviti. Mogu se razmnožavati i sijanjem sjemena, ali sjeme je jako sitno i dosta vremena mora proći kako bi se razvila nova biljka pa je pogodnije razmnožavanje mladim rozetama.
Smještaj
Čuvarkuće su kao stvorene za kamenjare i suhozide gdje će se kroz nekoliko godina znatno raširiti. Isto tako vrlo dekorativno djeluju posđene u različite plitke glinene posude i žardinjere, a koriste se i za ozelenjavanje krovnih vrtova. Uz njih obično se sade slabo bujne biljke i one otporne na sušu. Čuvarkuće se mogu kombinirati s majčinom dušicom, žednjakom, niskim zvončićima i karanfilićima. Isto tako su vrlo pogodne za male vrtove, zahvaljujući mnoštvu boja i oblika uz minimalne zahtjeve. Čak i ako nemamo vrt, možemo ih uzgajati na balkonu ili terasi. Tu će rasti godinama, nije potrebno svake godine saditi nove biljke, mogu prezimiti vani a za vrijeme godišnjih odmora možemo ih bez straha ostaviti bez vode.
Ljekovitost čuvarkuća
Čuvarkuća ni danas nije potpuno istražena biljka iako se u narodnoj medicini koristi stoljećima. Jedan od razloga njene zastupljenosti u pučkim receptima zasigurno je i to što je lako dostupna cijele godine. Svježe iscijeđen sok ili zdrobljeni listovi stavljaju se kao oblog kod uboda insekata (osa, pčela, komaraca), opeklina, raspucane i oštećene kože, kurjih očiju, herpes zostera (pojasastog osipa), hemeroida.
Čaj od svježih listova
3-4 svježa lista staviti u 2,5 dl hladne vode. Kad čaj provri maknuti ga s vatre i ostaviti poklopljenog 5 minuta, a zatim procijediti. Svakih sat vremena popiti 1 žlicu čaja. Izvana se čaj primjenjuje za obloge kao i sok, a iznutra se pije kod hemoroida, glista, prejake mjesečnice, kamenaca u mjehuru. Osvježava organizam, ima diuretički učinak i djeluje protuupalno.
Tinktura
Svježe listove usitniti i potopiti u istoj količini 70%-tnog alkohola ili dobre domaće rakije. Triput dnevno uzima se 15-20 kapi u pola čaše vode kod čireva ili nakon operacije želuca.
Mast
U 300 grama tople, tekuće svinjske masti umiješati pregršt svježih, usitnjenih listova i ostaviti stajati preko noći. Ujutro smjesu ponovo zagrijati, procijediti i naliti u za to pripremljene posudice. Mast pomaže kod ozljeda, modrica, nagnječenja, uboda insekata, fistula i gnojnih rana koje dugo ne zarašćuju.
Ulje s čuvarkućom
Listove čuvarkuće samljeti i iscijediti sok. Pomiješati ga s jednakom količinom bademovog ulja i koristiti za različite tegobe na koži.
Sirup od čuvarkuće
Sastojci: 100 g listova čuvarkuće, 100 g šećera, 100 g meda. Svježe listove samljeti i pomiješati sa šećerom. Kad se šećer rastopi umiješati med. Uliti u staklenku i čuvati u hladnjaku. Uzimati 2 puta dnevno po jednu žlicu sirupa za jačanje organizma i kod srčanih tegoba.
