Končara (prava končara, suručica, brijestolisna končara, medunika, močvarna končara), je višegodišnja zeljasta biljka stručnog naziva Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (stari naziv Spiraea ulmaria L.) koja najčešće raste na vlažnim livadama i močvarnim mjestima, uz obale rijeka i potoka.

Ima uspravnu, čvrstu, do 2 m visoku i u gornjem dijelu razgranatu stabljiku koja raste iz vodoravno položenog odrvenjelog podanka. Končasto korijenje je bez gomoljastih odebljanja.

Listovi su smješteni na stabljici naizmjenično. Perasto su sastavljeni od 2-5 pari liski koje su po rubu nazubljene, s gornje strane tamnozelene, a s donje svijetlozelene i pustenasto dlakave, donekle sliče listovima brijesta zbog čega je biljka poznata i kao brijestolisna končara. Na vrhu stabljike razvijaju se sitni bijeli ili žućkastobijeli cvjetovi s brojnim prašnicima, skupljeni u metličaste cvatove koje se izdižu iznad okolne travnate mase i čine biljku nadaleko uočljivom. Imaju ugodan miris na gorke bademe.

Končara kao prirodno sladilo

Končara je od davnina cijenjena kao sveta i izuzetno ljekovita biljka. Keltski druidi koristili su ju u svojim tajnim obredima. Končara je bila omiljena biljka za stelju, cvjetovi su se kuhali u vodi koja se koristila za mirisanje rublja. Osobito je bila popularna u skandinavskim zemljama gdje se i danas često koristi. Osušeni cvjetovi upotrebljavali su se kao začin kod proizvodnje medovine i piva, kao prirodno sladilo u čajevima i napitcima, za aromatiziranje pekmeza i kompota. I listovi su se koristili za začinjanje svih vrsta pića, a i juhama daju posebnu aromu.

U pučkoj medicini biljka je poznata kao lijek protiv posljedica ugriza bijesnog psa. Tijekom 3-4 dana žvakao se više puta dnevno sitno izrezani svježi korijen suručice, a izvana su se stavljali oblozi. Njom se liječila prehlada, glavobolja, čir na želucu, reuma, bubrežni kamenci i td. Do sredine 19. stoljeća i pojave aspirina tj. sinteze acetilsalicilne kiseline suručica i vrba bile su glavne biljke za liječenje povišene temperature, boli i upale. Naziv Aspirin nastao je od slova A, koje je početno slovo riječi acetil, i riječi spirin, koja potječe od starog naziva roda Spiraea.

Končara za zdravlje

Suručica je i danas jako cijenjena biljka. Ako ju želite imati pri ruci krajem ljeta sakupite sjeme i sljedećeg je proljeća posijte u svojem vrtu. U ljekovite svrhe koriste se cvjetovi i listovi ili gornja trećina biljke u početku cvatnje, tj. kada je polovina cvijetova otvorena. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, rasprostrti u tankom sloju ili vezani u kitice i obješeni. Osušeni dijelovi moraju sačuvati prirodnu boju. Čuvaju se u papirnatim ili platnenim vrećama.

Ponekad se koristi i podzemni dio, podanak i korijen, koji se skuplja u proljeće ili u jesen, opere i suši obješen u sjeni na prozračnom mjestu ili na umjetnoj temperaturi do 40 stupnjeva C. Od djelatnih tvari u suručici se nalazi eterično ulje, salicin (biljni aspirin), vitamin C, flavonoidi, trjeslovine i sluzi. Čaj od nadzemnih dijelova koristi se za olakšavanje tegoba povezanih s kašljem i prehladom, kod gripe i povišene temperature, prejake kiselosti u želucu, gastritisa i čira na želucu, crijevnih tegoba, gihta, reume, bolesti bubrega i mjehura, za mršavljenje. Dokazano je antioksidativno djelovanje suručice, a ispituje se i njeno djelovanje na stanice nekih karcinoma (melanoma, karcinoma grlića maternice itd.)

Priprema čaja

1-2 čajne žlice cvjetova ili usitnjenog vršnog dijela biljke u cvatu preliti sa 2,5 dl vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 10-15 minuta. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana, u gutljajima između obroka. Čaj se ne preporuča osobama preosjetljivim na salicilate (aspirin), astmatičarima, trudnicama i maloj djeci.

Podzemni dio biljke sadrži trjeslovine koje stežu pa se koristi kao lijek protiv krvarenja i proljeva. Njime se liječe i bolesti dišnih organa, reuma itd. Kod pripreme čaja sitno izrezani korijen moči se kroz 6 sati u hladnoj vodi, jednom kratko prokuha i procijedi nakon 2-3 minute stajanja. Iz svježeg korijena pripravlja se homeopatski pripravak za bolesti srca, bubrega i mjehura. Suručica se često koristi kao sastavni dio čajnih mješavina.

Čajna mješavina kod gihta i reume

Sastojci: suručica 20%, kora vrbe 20%, list koprive 20%, korijen anđelike 20%, preslica 20%. Čajnu žlicu mješavine preliti s 2,5 dL vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 10 minuta. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana.

Čajna mješavina za mršavljenje

Sastojci: suručica 20%, sjeme aniša 20%, kora krušine 20%, priljepača 20%. 2 -3 jušne žlice čajne mješavine preliti litrom kipuće vode, promiješati, i ostaviti poklopljeno pola sata. Procijediti i piti nezaslađeni čaj tijekom dana između obroka.

Sirup od suručice

Sirup od suručice je u sjevernoj Europi popularan kao bazgin sirup kod nas. Sastojci za sirup: 50 cvatova končare, 250 g šećera, 2 limuna, 2 litre vode. U lonac s vodom potopiti cvatove suručice, zakuhati i miješajući dodati šećer. Kada se šećer otopi maknuti s vatre i dodati sok jednog ocijeđenog limuna. Ostaviti stajati preko noći. Sljedeći dan sirup procijediti i dodati sok od još jednog limuna. Poslužiti pomiješano s vodom prema vlastitom ukusu. Po želji dodati kockice leda i dekorirati s kriškom limuna.

Po suhim livadama i pašnjacima, uz grmlje i po rubovima šuma raste srodna vrsta gomoljasta suručica ( F. vulgaris Moench syn. F. hexapetala Gilib.) koja je niža od prethodno opisane vrste i naraste u visinu do 80 cm. U zemlji ima kosi podanak i nitasto korijenje s vretenastim zadebljanjima, po čemu je i dobila ime. Cvjetovi su bijeli ili blijedoružičasti, a listovi su duguljasti, dvostruko perasti, sastavljeni od 8-25 pari perastih listića i podsjećaju na uvećane listove stolisnika. Većina listova smještena je u prizemnu rozetu. Gomoljasta suručica koristi za iste tegobe kao i brijestolisna suručica. Tijekom lipnja po livadama cvatu i ivanjsko cvijeće i stolisnik.