Ljekovita lipa – stablo sudbine

Ljudi su još od davnina tražili u prirodi lijekove za tegobe koje su imali. Gotovo u svim starim kulturama biljke su imale važnu ulogu, bilo u medicinskom, bilo u nekom drugom smislu. Lipa (Tilia) je rod listopadnih stabala iz istoimene porodice lipa (Tiliaceae). U prirodi često rastu u sastavu listopadnih šuma, no isto tako se često sade kao pojedinačna stabla i u parkovima. Krošnja daje ugodnu hladovinu za ljetnih vrućina.

Uglavnom cvjeta u lipnju, a cvjetovi su skupljeni u paštitaste cvatove. U službenoj su upotrebi cvjetovi lipe (Flores Tiliae) za poznati lipov čaj. Lipa se bere po lijepom vremenu, suši na prozračnom mjestu ili sušnicama na blagoj temperaturi oko 40 °C. Sušenje treba obaviti brzo kako bi se sačuvala njena boja, a potom odmah pakirati kako ne bi “pokupila” vlagu. Čuva se godinu dana.

Sveto stablo

Rod sadrži oko 30 vrsta, a najznačajnije vrste su crna ili krupnolisna lipa (Tilia platyphyllos), bijela ili sitnolisna lipa (Tilia cordata), srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa) i koprivasta lipa (Tilia urticifolia). Listovi su srcoliki, a zanimljivo je da iako se osuše tijekom jeseni, na stablu ostaju sve do kraja zime. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, žuti, vrlo su mirisni te ih posjećuju i oprašuju raznoliki kukci. Zaštićeni s jednim pricvjetnim uskim i dugim listom koji plodićima pomaže da se lako rasprostrani. Kada ih snažan vjetar otpuhne s grane, zanimljivo ih je vidjeti kako lebde na zraku, kao propeler helikoptera koji se okreće i biva nošen vjetrom u daljinu. Nakon cvatnje razvija se oraščić koji ostaje na stablu i preko zime.

Lipa je u ranijem dobu slovila kao stablo sudbine pa je po običaju sađena na dan rođenja muškog potomka. Iz mita, priča i povijesti lipe, već je Herodot oko 420. god. prije n. e. izvještavao da su Enari, jedno Skitsko pleme, u čast kulta Afrodite proricali iz lipovog lika. U švicarskim sojenicama, gdje su se našli mnogi ostaci ljekovitog bilja, pronađeno je liko od lipe koje je služilo prastanovnicima Europe za izradu pletera i rogožine. Stari Slaveni smatrali su da grom u lipu nikada ne udara te im je bila simbol svetog stabla.

Medonosna i ljekovita

Lipa je odlična medonosna biljka, pčele ju rado posjećuju i sakupljaju nektar i pelud. Najbolje luči nektar kada je toplo, a vlažnost zraka visoka, između 65-98%. Lipov med je svijetložut do malo zelenkast, ukusan, pomalo gorak. Kristalizira se nakon 2-3 mjeseca u srednje čvrste kristale a u krutom stanju je žut do sivkast. Vrlo je cijenjen. Prinosi su prosječno oko 20 kg meda po košnici. U fitoterapiji se koriste dvije vrste lipa i njihov hibrid (Tillia cordata Mill., Tillia platiphyllos Scop., Tillia x vulgaris Heyne). Cvjetovi sadrže glikozide, koji pospješuju znojenje, sluzi, trijeslovine, eterično ulje, hesperidin, tartrate, malate, šećer, saponin, i vitamin C. Listovi sadrže saharozu, glukozu, linolnu kiselinu, trijeslovine, smolu, škrob, soli vinske kiseline, enzime i tragove vanilina. Kod listova su ljekovite i djelotvorne tvari znatno uvjetovane staništem. Lipov čaj djeluje na umirenje grčeva i na pojačano znojenje. Djelovanje na umirenje grčeva i pospješivanje znojenja pripisuje se eteričnom ulju s glavnom aktivnom tvari farnezolom te sluzima, vosku i trijeslovinama.

Čaj od lipe zna se koristiti za ublažavanje grčeva, ali i za smirenje živaca, te kod nesanice. Oporavlja organizam izložen psihičkim naporima. Iako je lipov čaj, uz već navedenu ljekovitost, i čaj koji čisti krv, on može kod stalne upotrebe uzrokovati i oštećenja srca! To, u pučkoj medicini rašireno shvaćanje, našlo je u novije vrijeme i znanstvenu potvrdu. Za terapiju znojenja često se preporučuje mješavina lipovog cvijeta s drugim ljekovitim biljkama, bazgom i kamilicom. Čaj od lipe pospješuje znojenje, pa se upotrebljava kod povišene temperature. Posebno se koristi kod gripe i prehlade, te hunjavice. Zahvaljujući svojim djelatnim tvarima, čaj od lipe, pomaže nadraženoj i oštećenoj sluznici, te se koristi kod upale grla i za ublažavanje kašlja.

Slika 1. Bijela ili sitnolisna lipa (Tilia cordata)