Poljska preslica (Equisetum arvense L.) poznata je kao korov koji je teško iskorijeniti, a također i kao izvrsna ljekovita biljka. To je trajna zeljasta biljka iz porodice preslica (Equisetaceae). Latinsko ima roda Equisetum potječe od riječi equus (konj) i seta (dlaka), vjerojatno zbog tankih, ali krutih izdanaka vrsta u rodu, dok arvense znači poljski. Jedini živući rod Equisetum je kozmopolitska skupina koja se rasprostire na svim kontinentima osim na Antarktici. U sušnim godinama znaju se dogoditi najezde miševa koji grizu podanke preslice te na taj način potiču njezine spavajuće pupove i obilni rast biljaka.
Stari Rimljani su koristili preslice za dobivanje čaja i kao sastojak smjese za zgrušavanje mlijeka. Indijanci su ih pak koristili za poliranje drvenog suđa. U Europi su tradicionalno koristile za pranje i ribanje kositrenog suđa. Danas su važne u fitoterapiji te ulaze u sastav mnogih čajnih mješavina, prije svega onih namijenjenim olakšavanju tegoba mokraćnog sustava.
Poljska preslica
Neke vrste poljske preslice sadrže otrovne alkaloide i enzim tiaminazu, tako da nisu sve vrste primjerene za internu upotrebu. U Europi se upotrebljava jedino vrsta poljska preslica (Equisetum arvense L.). Podanak joj je puzajući i vrlo razgranat, a prodire u tlo i do tri metra. U rano proljeće (ožujak, travanj) iz njega prvo niču do 20 cm visoke uspravne, svijetlosmeđe, plodne stabljike koje u vršnim trusnicama nose sporangije, a imaju do 2 cm duge rukavce sa 8-12 zubaca. Poljska preslica rasprostranjena je na području Europe na staništima koja su uglavnom ilovasta i kisela gdje se često javlja u većim skupinama. Također se može naći na suhim i pjeskovitim mjestima, neobrađenim površinama, uz puteve i nasipe u nizinskom i brdskom pojasu.
Ljekovitost i upotreba
Već i antički pisci spominju diuretičko djelovanje preslice, njezinu učinkovitost kod rana i kašlja. U srednjevjekovnim knjigama o ljekovitom bilju preporučivala se kod iskašljavanja krvi. Sebastian Kneipp, koji se bavio liječenjem biljem, preslicu je preporučivao oboljelima od tuberkuloze. Danas se preslica koristi u čajnim mješavinama kod reume, kroničnog kašlja, kao diuretik i u obliku kupelji kod kožnih tegoba. Herba poljske preslice koristi se kao oficinalna biljna droga i odnosi se na cjelovite ili usitnjene sušene sterilne nadzemne dijelove. Sadrži minimum 0,3 % ukupnih flavonoida, izraženih kao izokvercitrozid, koji se ujedno smatraju i spojevima najzaslužnijim za farmakološki učinak ove biljne vrste. U biološki aktivne tvari herbe poljske preslice, uz flavonoide (uglavnom glikozidi kemferola i kvercetina te njihovi malonil esteri), ubrajaju se anorganski spojevi (5-7,7 % silikata), alkaloidi i minerali.
Od kasnog proljeća do kraja ljeta sakupljaju se nadzemne sterilne zelene stabljike. Bogate su različitim mineralnim tvarima (15-18 %), a sadrže i silicijevu kiselinu (15-18 %). Najviše je kremene kiseline (50-60 %) a od toga 5-6 % silikata topivih u vodi. U drogi se nalazi mnogo aluminijevog i kalijevog klorida (1,5 %) te mangan. Sadrži i raznovrsne flavonske glikozide, saponine (ekvizetonin), polienske i dikarbonske kiseline, sitosterol i vitamin C. Silicijeva kiselina, flavoni i velika količina kalija obnavljaju tkiva u fazi iscjeljenja te imaju diuretički učinak i sprečavaju stvaranje kamenaca.
Preporučuje se unutarnja primjena poljske preslice za terapiju ispiranja pri bakterijskim i upalnim bolestima mokraćovoda te u slučaju pijeska u bubrezima. Utjecaj preslice važan je i kod bronhijalnih tegoba i reume. Droga poljske preslice najčešće se koristi u kombinaciji s drogom drugih biljaka, u diuretičkim čajnim mješavinama. Visoki sadržaj kremene kiseline daje preslici ljekovita svojstva jer je važna za strukturu kostiju, zuba, noktiju i kože. U kliničkim je istraživanjima utvrđeno da topiva kremena kiselina potiče nastanak leukocita i tako stimulira tjelesne obrambene mehanizme, što podržava prirodne procese liječenja tuberkuloze. Također, korisna je i vanjskom primjenom na ranama koje sporo zacjeljuju, kožnim čirevima, otvorenim ranama, ranama od ležanja (dekubitus), kod nedovoljne prokrvljenosti kao posljedica šećerne bolesti, kod kožnih bolesti, proširenih vena i ozeblina. Najbolje djelovanje se postiže istodobnom primjenom čaja i kupelji.
Pripravci od preslice
Kod dugotrajnog suhog kašlja iskašljavanje olakšava mješavina:
- Herba preslice (Equiseti herba) 60g
- Korijen jaglaca (Primulae radix) 20 g
- List uskolisnog trpuca (Plantago lanceolata folium) 20 g
Od dviju čajnih žličica mješavine priprema se uvarak koji treba odstajati 10 minuta. Preporuča se polagano ispijanje od tri do četiri šalice čaja na dan. Čaj se može koristiti duže vrijeme.
Čaj od preslice se priprema tako da se dvije do tri čajne žličice narezane mješavine prelije vrućom vodom i ostavi da odstoji pola sata, potom ponovno zagrije do vrenja. Preporučaju se dvije do tri šalice nezaslađenog čaja dnevno, uvijek svježe pripremljenog. Takav čaj može se koristiti i kao oblog vanjskom primjenom, za ispiranje rana i kod upala usne šupljine.
Čajna mješavina prema dr. Korbertu:
Danas kao dodatni lijek na važnosti ponovno dobiva i čajna mješavina prema dr. Kobertu koji je prvi 1918. godine, u liječenju tuberkuloze uveo biljke koje sadrže silicijsku kiselinu:
- Herba preslice (Equiseti herba) 60g
- Herba troskota (Polygoni avicularis herba) 30g
- Herba smrdljive koprive (Galeopsidis herba) 30g
Dvije čajne žličice droge pripremiti kao uvarak (treba odstajati 10 minuta) te dodati žlicu meda. Tim postupkom lakše se ekstrahira silicijska kiselinu. Preporučaju se tri šalice čaja dnevno.
Kupelji
100 g droge kuha se 15 minuta i dodaje se u kupelj. Koristi se kod kroničnih ekcema, neurodermatitisa, slabe prokrvljenosti i rana koje sporo zacjeljuju.
 poznata je kao korov koji je teško iskorijeniti, a također i kao izvrsna ljekovita biljka.){kind=link}