Mišjakinja ili crijevac (Stellaria media (L.) Vill.) jednogodišnja je vrsta koja zakorovljuje ozime žitarice, uljanu repicu, šećernu repu, voćnjake i vinograde te ruderalna staništa. Nicanje joj je razvučeno te se odvija tijekom cijele godine, pa u jednoj godini može razviti do četiri generacije (efemera). Ipak, najveći broj poniklih jedinki nalazimo tijekom proljeća i jeseni.
Mišjakinja je dobro prilagođena hladnijim uvjetima, pa podnosi temperature i do -10°C. S cvatnjom započinje u travnju te povezano s razvučenim nicanjem, cvate cijele godine, svaki mjesec. Završetkom cvatnje slijedi osjemenjivanje pa svaki mjesec jedna jedinka može proizvesti od 750 do 30400 sjemenki. Sjemenke su u tlu vijabilne i do 60 godina. S obzirom da je sjeme sitno, obrada tla i premještanje u dublje slojeve smanjit će brojnost poniklih jedinki u polju. Za suzbijanje u ozimim žitaricama, gdje se najčešće može pojaviti u većem broju, dobru učinkovitost postižu uglavnom svi herbicidi namijenjeni suzbijaju širokolisnih korovnih vrsta: 2,4 D, fluroksipir, tribenuron, amidosulfuron, jodsulfuron, metsufuron-metil, florasulam, klortoluron, bentazon i dr.
Osim što je korovna vrsta, njena ljekovita svojstva primijećena su još u Srednjem vijeku kad se koristila za ublažavanje kožnih oboljenja u obliku masti za liječenje čireva i oteklina. U sastavu listova mišjakinje nalaze se saponini, flavonoidi, glikozidi i razni minerali (kalij, kalcij, bakar, cink, željezo), smola, guma, sluzi, tanine, oksalna i salicilna kiselina, ugljikohidrati, masti, vitamin C i beta-karoten. Stoga se konzumacijom u obliku čajeva, sokova, juha i variva jača imunološki sustav, potiče metabolizam te pospješuje lučenje svih žlijezda.
Također, preporučuje se kod bolesti pluća, protiv katara, kod krvarenja i kašlja, protiv tuberkuloze, hemoroida i sluzi u bubrezima i mjehuru. Osim toga, pogodna je i kao sredstvo protiv povišene temperature.
Koriste se i svježi listovi tijekom cijele godine
Listovi se beru tijekom cijele godine. Za liječenje reuma koriste se svježi listovi mišjakinje koji se uranjaju u rakiju u omjeru 1:2 te ostavljaju tako do četiri tjedna. Svježi listovi preliveni maslinovim uljem u omjeru 1:3 korisni su za liječenje kožnih oboljenja, opeklina i čireva. Ipak, pojedine osobe mogu reagirati osipom na ovakvu vrstu pripravka pa je prije upotrebe potrebno primijeniti ovakvo pripremljenu mast ili ulje na manju površinu tijela.
Za pripremu čaja koriste se dvije do tri čajne žlice potopljene u 2,5 dl prokuhane vode. Ispijanje čaja smanjuje apetit stoga može pomoći i kod mršavljenja. Prevelika konzumacija može dovesti do dehidracije (laksativan i diuretički učinak) i ozbiljnijih neravnoteža u organizmu. Također, trudnice i dojilje bi trebale izbjegavati čaj od mišjakinje kao i kronični srčani bolesnici zbog mogućeg utjecaja na zdravlje krvotoka i mogućih interakcija s lijekovima.
Ljekovitost ove vrste Japanci slave u sklopu „Nanakusa-no-sekku“ (Festival sedam biljaka) koji se održava 7. siječnja svake godine. Ideja manifestacije jest konzumacijom samoniklih ozimih vrsta kao što su rusomača i mišjakinja, osigurati dugovječnost, zdravlje i „obojenost tanjura“ u hladnim zimskim mjesecima.
Jedan zaista jednostavan, a kreativan recept je pesto s mišjakinjom.
Radi se na način da se u blender stavi otprilike pola šalice oraha, indijskih oraščića ili pinjola, 3 režnja češnjaka, 3 šalice prethodno nasjeckane mišjakinje, 1 žlica limunovog soka, pola šalice ekstra djevičanskog maslinovog ulja, pola žličice soli, prstohvat svježe mljevenog crnog papra te 1/4 šalice svježe naribanog parmezana. Korištenje u sirovom obliku iziskuje ipak određen oprez. Sadržaj saponina u listovima mišjakinje čini je toksičnom pri konzumaciji u većim količinama. Saponini se razgrađuju kuhanjem pa su stoga variva ili juhe sigurnija opcija.
Autori: Katarina Matan, Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr., izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović