Naglom i nerazumnom eksploatacijom kičica je na mnogim mjestima prorijeđena, pa čak i iskorijenjena zbog nesavjesnosti onih koji se bave skupljanjem biljaka u prirodi. Biljka se najčešće skuplja zajedno s korijenjem koje je izuzetno sitno i plitko. Tako se najčešće iščupa čim se uhvati rukom i na taj se način uništi. Zbog toga se nameće pitanje djelomične, odnosno potpune zaštite ove jako vrijedne biljke. I to za više uzastopnih godina dok se sama od sebe ne razmnoži. Moramo imati na umu da plantažno uzgojene biljke ne mogu imati tako veliku vrijednost kao one iz prirode.
Kičica prava ili kantaria muška (Centaurium umbellatum Gilib, sinonim: Centarium erythraea Raf.) ili gorčica, trava od groznice, crvena kantarija. Kao lijek je spominju još Plinije i Dioskorid. Po jednima latinsko ime biljke dolazi od kentaura Hirona, Ahilova učitelja, a po drugima od centum (stotina) i aurum (zlato) što bi značilo lijek koji vrijedi stotinu zlatnika. Ime pak erythraea potječe od grčke riječi erythraios (crvenkast) zbog boje cvjetova.
Kičica je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice Gentianaceae. Stabljika je četverouglasta i razgranata visine 20 do 50 cm. Prizemni listovi čine rozetu, a listovi na stabljici su nasuprotni i sjedeći, duguljasto-jajastog oblika. Cvjetovi su maleni i smješteni na vrhu stabljike tvoreći paštitac. Da bi se otvorili potrebno je najmanje 20 stupnjeva C. Vrijeme cvatnje je od lipnja do kolovoza. Sama biljka nema neki aromatičan miris, ali je zato oštrog i gorkog okusa. Kičicu ćemo vidjeti na šumskim livadama i čistinama. No, ona voli i vapnenasto tlo, ilovasto i toplo tlo. Vrlo je prilagodljiva biljka te je možemo naći na močvarnom tlu.
Sastavni dio kapi za želudac
Kičica se skuplja u početku cvatnje (Herba centaurii) tako što se reže škarama na dužinu 20 – 25 cm. Prevelika stabljika gubi svoju vrijednost. Također, sušenje na suncu, kao i skupljanje kad je biljka već ocvala daje drogu čiji cvjetovi nisu ružičasto – crveni nego blijedo smeđi zbog čega takva droga nije kvalitetna. Najvažnija ljekovita tvar je glikozid eritrocentaurin.Pored ovog važnog glikozida, kičica sadrži u manjim količinama eterično ulje, palmitinsku kiselinu, stearin. Eritrocentaurin je sastavni dio gorkih kapi za želudac. Djeluje kao amarum slično lincuri. Ulazi u sastav gorkih čajeva kao stomahik.
Malo je našeg ljekovitog bilja koje se u narodu tako često i uspješno upotrebljava kao kičica (gorčica). Za otvaranje apetita, protiv smetnji u organima za probavu, protiv groznice, slabokrvnosti. Otklanjanjem pojave vrenja, jačanjem preslabog ili tromog želuca, kao i pospješenjem rada želučanih žlijezdi postiže se temeljita promjena cjelokupnog rada želuca, funkcije jetre, žući i crijeva.
Svatko u određenom razdoblju života doživi „želučane reakcije“ na jake emocije kao što su strah, bijes ili tjeskoba. To može biti tek trenutno stezanje trbuha ili osjećaj drhtanja u solarnom pleksusu. No, dulje stresno razdoblje može prouzročiti već gore navedene simptome koji kasnije mogu izazvati čir na želucu ili sindrom iritabilnih crijeva. Baš kao i koža, i naš želudac može pocrvenjeti od bijesa ili problijediti od straha. Kao posljedica takvog stanja javljaju se bolni grčevi u želucu, povišena kiselina sa žgaravicom, pojačan i smanjen apetit, osjećaj težine u području želuca, glavobolja i niz drugih simptoma. Čim se počnemo opuštati, želudac luči sluz kako bi zacijelio ranu. Kičica, toliko vrijedna biljka, koristi se u obliku infuza, praška, vina i tinkture.
Napitak se priprema kao infuz: 1 žličica suhe kičice prelije se šalicom kipuće vode te ostavi poklopljeno 10 minuta. Pije se prije obroka.
Vino od kičice
- 60 g kičice
- 40 g kamilice
- 40 g sitno izrezane kore naranče
Sok od dvije naranče staviti 1,5 l dobrog bijelog vina i ostaviti na suncu tri tjedna. Nakon toga se ocijedi i napuni u boce. Od tog napitka uzima se po 1 čašica za rakiju prije ručka i večere. Savjet: kičica se ne preporuča osobama koje imaju čir na želucu. Ne preporuča se ni tijekom trudnoće i dojenja.
