Obrada tla kao mjera korekcije klime

Kao što je poznato, obrada tla se ubraja u jedan od najznačajnijih agrotehničkih zahvata, a današnja suvremena biljna proizvodnja se ne može niti zamisliti bez ozbiljnog i odgovornog pristupa ovoj mjeri. U posljednja dva desetljeća na prostoru Panonske regije smanjila se učestalost prosječnih oborinskih godina, a povećao se broj sušnih i klimatski krajnje varijabilnih godina.

Prema dugoročnim prognostičkim modelima, od drugog desetljeća 21. stoljeća na našem prostoru možemo računati na blage zime s više oborina, topla i suha ljeta, ekstremnu raspodjelu oborina te na veći broj vjetrovitih i olujnih dana. U uvjetima klimatskih promjena, kojima zadnjih desetljeća svjedočimo gotovo na redovnoj godišnjoj/uzgojnoj/sezonskoj razini, nastoje se iznaći odgovarajuće agrotehničke mjere kojima će se njihov negativan utjecaj svesti na što je moguću manju mjeru. U ovim mjerama obrada tla ima izniman značaj, preuzimajući ulogu mjere koja uvelike može utjecati na daljnju degradaciju tla, ali i poticati njegovu regeneraciju.

Budući da se u zadnjih nekoliko godina sve veći naglasak stavlja na uporabu održivih sustava obrade tla, a prvenstveno primjenu konzervacijske obrade, sve je veće zanimanje poljoprivrednih proizvođača upravo za primjenu ovih sustava. Istovremeno, i sami su poljoprivrednici sve više svjesni, prvenstveno na osobnom primjeru, negativnih učinaka koji proizlaze iz primjene konvencionalne obrade tla, odnosno oranja. Činjenično je kako ne postoji savršeni sustava obrade tla. Svaki od sustava bio on konvencionalni, reducirani ili konzervacijski (i brojne njihove varijacije), ima svoje prednosti i nedostatke.

Dakako, imperativ je odabrati sustav obrade tla koji će biti optimalan za određeno agroekološko proizvodno/uzgojno područje, odnosno pojednostavljeno rečeno potrebno je odabrati sustav obrade tla koji će polučiti visoke prinose uz pozitivnu ekonomsku računicu, a da pri tom bude ekološki održiv (odnosno najmanje degradirajući za tlo i općenito agrookoliš). U ovom se članku donosi pregled mjera obrade tla kojima se povećavaju, ali i ublažavaju negativni učinci klime na tlo i biljnu ratarsku proizvodnju.

Obrada tla kojom se povećavaju negativni učinci klimatskih šteta

Radi smanjenja utjecaja negativnih učinaka klime, smanjenja rizika, kao i sprječavanja nastanka šteta, potrebno je razmotriti negativne poljoprivredno-proizvodne prakse kojima se povećavaju klimatske štete (Tablica 1. i 2.). Ovdje su navedene najznačajnije.

1. Nekvalitetna ljetna obrada

Duboka obrada strništa i duboko oranje mogu tijekom jednog ljetnog mjeseca uzrokovati gubitak od 15 do 30 mm vode iz tla. U ekstremnim klimatskim prilikama ova se količina izgubljene vode može i udvostručiti. Plitko i ravnomjerno obrađena tla bez naknadnog poravnavanja površine prema fizikalnim su svojstvima homogena, zbog čega se gotovo ujednačeno zagrijavaju. Ovaj sloj služi kao toplinski izolator donjim neobrađenim slojevima tla. Također i snažno zadržava vodu koja dolazi iz donjih slojeva, odnosno služi kao medij koji čuva vodu. Na duboko obrađenim i isušenim tlima, na kojima površina nije homogena (poravnata), nicanje korova i samoniklih kulturnih biljaka je slabije, intenzivnije je oslobađanje ugljičnog dioksida i raspadanje povoljne mrvičaste strukture tla, a energetski su troškovi za sljedeću obradu povećani (10 – 20 %).

Tablica 1. Razlike između različitih zahvata obrade tla na strništu

Duboku obradu strništa treba izbjegavati čak i kad je tlo mokro jer klasičnom tanjuračom zgnječeno tlo nakon isušivanja postane beživotno, kompaktno i neobradivo. Energija potrebna za popravak tla može biti uvećana za 50 % u odnosu na energiju koja je potrebna za obradu tla bez oštećenja. Oranje tla odmah nakon žetve može odgoditi nicanje korova i rasutih zrna samoniklih kulturnih biljaka nakon žetve. Propuštanjem ovog jednostavnog načina suzbijanja korova povećavaju se troškovi kemijske zaštite. Iz ovako obrađenih tala za svega nekoliko dana oslobodi se velika količina ugljikovog dioksida. Kišom sabijeno tlo ispušta manje količine ugljičnog dioksida, međutim disanje tla nastavlja se u šupljinama između strukturnih agregata tla. Dopunska obrada grudaste površine moguća je tek poslije obilne kiše što znači minimalno 10 – 15 l/ha više dizelskog goriva, a osim toga postoji opasnost i od ponovnog zbijanja tla.

Tablica 2. Usporedba različitih varijanti ljetnog oranja

2. Izostanak obrade strništa u ljetu

Nedostatak toplinskog i vododrživog sloja može uzrokovati velike štete na tlima bez malča. Za osnovnu obradu isušenog tla nekoliko tjedana iza žetve potrebno je 20 – 30 % više goriva.

3. Zanemareno stanje tla

Vodonepropusni slojevi tla ispod 10, 15, 20 ili 25 cm, koji su debljine 5 – 10 – 15 cm, uzrokuju oštećenja tla uslijed suše i ležanja vode.

4. Nedovoljno poznavanje stanja tla i uzgojnog rizika (za bilo koju biljku).

5. Uništavanje strukture tla

Uništavanje strukture tla, formiranje grudaste i praškaste strukture zbog primjene zahvata obrade koji nisu prilagođeni stanju vlažnosti tla povećavaju rizik od nastanka pokorice. Ovdje se najčešće radi o preintenzivnoj i višestrukoj obradi tla.

6. Loša kvaliteta jesenjeg oranja

Oranje povećava rizik od nastanka kompaktnog podoraničnog vodonepropusnog sloja, čime se povećavaju oštećenja uzrokovana nepovoljnim klimatskim prilikama. Gnječenje i razmazivanjepri oranju mokrog tla oštećuje njegovu strukturu te dolazi do formiranja tabana pluga koji sprječava vertikalno kretanje vode. U jesen i zimu tlo se po dubini neujednačeno vlaži, a u rano se proljeće neravnomjerno suši, zbog čega se teško postiže zadovoljavajuća kvaliteta sjetvenog sloja. Loše tempiranje proljetne dopunske obrade (zatvaranje zimske brazde) može uzrokovati štetu na tlima koja su poorana u jesen. Tlo se može preduboko isušiti uzrokujući neujednačenu vlažnost, čak i nakon predsjetvene pripreme, što rezultira neujednačenim nicanjem biljaka. Preranom obradom bez uvažavanja nezadovoljavajućeg stanja tla za obradu s obzirom na njegovu nosivost, prohodnost i obradivost (mokro tlo), dolazi do degradacije tla i formiranja zbijenog sloja ispod dubine obrade.

7. Bezuspješno popravljanje kondicije tla

Rahljenje tla radi razbijanja tabana pluga nikada ne treba raditi na suhom tlu na kojem prethodno nije obavljeno prašenje strništa. Na rahljenje bez prethodno obavljenog prašenja utroši se 15 – 25 % više energije, dolazi do formiranja velikih gruda tla, gubi se velika količina vode, a formiranje povoljnog površinskog sloja tla u tom slučaju postaje vrlo zahtjevno, a ponekad i ekonomski neopravdano. Ovakvo će se tlo provlažiti samo nakon obilne kiše, a prerano obavljena dopunska obrada može uzrokovati ponovno zbijanje tla. U provlaženom mokrom tlu, noževi (lopatice) rahljača formirat će razmazane udubine u tlu, zbijeni sloj (taban obrade) neće se razrahliti, niti će se ublažiti osjetljivost tla na klimatske prilike

8. Primjena oruđa kojima nastaje kompaktni zbijeni sloj

Primjena oruđa kojima nastaje kompaktni zbijeni sloj (klasične tanjurače) za dopunsku obradu pooranog i rahljenog tla čiji je mokri sloj dublji od 15 cm. Primjenom oruđa koje dublje ulazi u tlo, debljina se rahlog sloja smanjuje na polovinu, a za ukorjenjivanje ostaje samo dubina do koje je obavljena dopunska obrada: energija upotrijebljena za duboku osnovnu obradu tla na ovaj je način izgubljena.

9. Primjena plitke obrade nakon plitko obrađenog tla za predusjev

Nepovoljno stanje tla nije toliko primjetno pri povoljnim vremenskim uvjetima, a gubitak prinosa može biti od 1 – 5 %. Međutim, u sušnoj sezoni smanjenje prinosa može biti od 20 – 35 %, a u ekstremno sušnim uvjetima i preko 50 %. Za dublju obradu tla iza pretkultura za koje je obrađivano plitko trebat će 20 – 25 % više energije.

10. Priprema sjetvenog sloja nekoliko dana prije sjetve

Priprema sjetvenog sloja nekoliko dana prije sjetve uzrokuje gubljenje vode iz obrađenoga tla. Produženo i/ili zakašnjelo nicanje tijekom suhog proljeća predstavlja veliki rizik. Radi ujednačenog nicanja, pripremu sjetvenog sloja i sjetvu, a posebice kod širokorednih proljetnih kultura, treba dobro uskladiti korištenjem tehničkih rješenja pri kojima će mehanizacija oba zahvata obaviti po mogućnosti u jednom prohodu.

11. Pretjeranim zbijanjem tla ispod sjetvenog sloja prije proljetne sjetve

Pretjeranim zbijanjem tla ispod sjetvenog sloja prije proljetne sjetve nastaje zbijeni sloj koji sprječava promet vode i razvoj korijena. Suho vrijeme na početku vegetacije ima negativan utjecaj na nicanje biljaka, dok na kraju vegetacije uzrokuje ranije sazrijevanje (prisilna zrioba).

12. Izostankom pokrova na površini tla

Izostankom pokrova na površini tla, koji u ljetnim mjesecima služi kao zaštita, tlo je izloženo direktnom sunčevom zagrijavanju i negativnom djelovanju pljuskova kiše.

13. Prekid kruženja organske tvari

Prekid kruženja organske tvari uklanjanjem žetvenih ostataka u industrijske svrhe.

14. Izbor oruđa za obradu koja nisu prilagođena promijenjenim okolnostima

Na standardnim oruđima za obradu strništa i osnovnu obradu nema sklopova za istovremenu dopunsku obradu – zatvaranje tla. Takvi se elementi na standardno oruđe mogu priključiti na kruti ili polukruti način, a na parcelu ih treba dovesti zasebno.

15. Zbog slabije opskrbljenosti tla hranivima

Zbog slabije opskrbljenosti tla hranivima biljke trebaju više vode, a njena je iskoristivost slabija.

16. Zaštita bilja nije prilagođena klimi

Bolesne/oštećene biljke imaju slabiju iskoristivost dostupne vode, a na zakorovljenim su tlima gubitci vode veliki.

17. Neobaziranje na klimatska predviđanja

U sezoni ekstremnih vremenskih prilika na temelju ljetne i jesenske obrade tla te na osnovu stanja površine obrađenog tla može se zaključiti koliki su gubitci vode, ali i predvidjeti kakvo će biti nicanje i koliko će biti smanjenje prinosa sljedeće kulture. Kad oborine pristignu pravovremeno i u dovoljnim količinama, može doći do ispravljanja brojnih nedostataka u tlu, a zakašnjela i premala količina oborina povećava utjecaj pogrešaka obrade tla. Od raznih utjecaja na tlo, čuvanje strukture tla te konzervacija vode i ugljika (organske tvari), smatra se čimbenicima koji umanjuju rizik od nepovoljnih klimatskih prilika, a nasuprot tome oštećenje strukture, gubljenje vode i ugljika, smatra se čimbenicima koji povećavaju klimom inducirani nastanak šteta. (nastavlja se)

Foto: prof. dr. sc. Danijel Jug