U suhom sijenu procesom disanja ostaje samo vitamin D, koji je važan u izgradnji koštanog tkiva zimi. Ostali sastojci se gube. Za sušenje sijena potrebno je 2-3 dana lijepog vremena. Sijeno treba nekoliko puta okretati. Za spravljanje sjenaže možemo tempirati rok sušenja ovisno o vremenskoj prognozi. Od košnje do ovijanja imamo liniju nekoliko strojeva – kosilicu, okretač, balirku, sakupljač, te ovijač.

""

Košnja – temelj spremanja sijena i silaže

Kosilica dolazi prva u slijedu. Postoje grebenaste i roto kosilice. Roto kosilice podešavamo tako da unose što manje blata i nečistoća u zelenu masu (košnja neposredno poslije kiše ili mnoštvo krtičnjaka). Podešavanje visine reza je hidraulički. Preporučljivo je 5-7cm da se livada obnovi za sljedeći otkos. Roto kosilice imamo diskaste i bubnjaste. Ove godine preniski otkos može dovesti do unosa gljivica u provenulu masu koje ju mogu pokvariti, osobito na livadama koje su natopljene vodom ili su u depresijama. Radni zahvat ovisi od modela i proizvođača, najčešće od 2-9 m. Serija sa slike ima satelitski sustav koji omogućava praćenje neravnina i kamenja na tlu. Na kosilicu se može ugraditi i gnječilica. Njena uloga je da se stanji stabljika, npr.djeteline ili lucerne, čime se postiže ravnomjerno sušenje. List i cvijet su najhranjiviji dio travnog bilja i osuše se prije stabljike što dovodi do otpadanja. Gnječilica ima direktan utjecaj na kvalitetu sjenaže. Pojedine roto kosilice imaju i par diskova koji prigrću pokošenu travu u zboj.

Grebenasta kosilica u klasičnoj varijanti ima dosta zastoja u radu. Pravocrtno gibanje dvije kose jedne nasuprot druge smanjuje zagušenje, a brzina košnje je dvostruko povećana. Visina reza se podešava hidraulički, a grebenasta pripada nošenim kosilicama. Zahvat košnje je u rasponu 1,70- 2,15m. Može kositi livade i raslinje uz kanale gdje ima i poludrvenastog bilja. Brzina rada je 12-15km/h. Zadovoljava potrebe na srednje velikim OPG-ima. Mehanički se sklapa, lako se priključuje i transportira.

Ostali strojevi koji olakšavaju rad

Okretač koristimo jednom tijekom sušenja kako bi se otkos ravnomjerno osušio. Važno je da se sačuva što više lista i cvijeta. Odnos vode i suhe tvari prije baliranja treba biti 70:30. Važno je da se okretač može prilagođavati širini otkosa. Time ga kotači traktora ne gaze. Okretač ima reduktor i permalink zglobove. Oni stvaraju stalni prijenos snage na okvire sa zupcima. Rezultat je stvaranje jednoličnog rastresitog „tepiha“. Prednost je i u mjestu eventualnog loma elastičnih prstiju. Brzina rada je visoka i može ići i do 20km/h. Vrijeme intenzivnog sunčanog vremena treba dobro iskoristiti. Sakupljači mogu biti s 4 rotirajuće glave zahvata 3.80 – 6,20 m , ali ima i širih do 10- ak metara. Trebaju se prilagođavati terenu da unose što manje nečistoća. Ima izvedbi za bočno sakupljanje ili u središnji zboj. Bočno ulaganje može biti u jedan ili dva reda. Na sebi imaju zaštitnu zastavicu. Raspon zahvata može biti 6-8 m. Sakupljači trebaju imati dobru pokretnost svih kružnica sa zupcima i što šire dimenzije guma radi bolje stabilnosti. Važna je dobra podesivost iz kabine, te što uža i niža transportna visina. Podizanje je teleskopsko. Balirka ili preša pravi bale od sijena, koje su u pravilu valjkastog oblika. Na velikim farmama EU postoje i preše koje rade velike četvrtaste bale, no u Hrvatskoj su rijetkost. Njih je teško oviti i potrebni su utovarivači. Uglavnom se koriste za slamu i sijeno. Rolo balalirke mogu biti, u tzv. fiksnoj izvedbi, kojom je veličina bale limitirana, i varijabilnoj, kod koje se njena veličina može elektronički podešavati i kontrolirati. Na kvalitetno sabijanje utječe elevator za unošenje mase s palicama koje se mogu i skinuti. Stvara čvrste i stabilne bale velike mase. Sadrži manji broj kratkih lanaca i ima mogućnost stavljanja mreže, što je važno kod sjenaže gdje moraju biti zadovoljeni anaerobni (bez pristupa kisika) uvjeti. Male bale su pogodne za male proizvođače na brdskim terenima ili s manjim brojem stoke. One su teške 16-20kg radi lakše manipulacije i transporta. Sastoje se isključivo od sijena koje je dosušeno na 5-10% vlage. Varijabilna balirka ima promijenjivi volumen komore. Stvara bale u promjeru 1-1,8m. Da bi rad bio kontinuiran i bale podjednako čvrste, može se ugraditi rezač, te su tada ujedno manji gubici i dizanje prašine. Ovijač je stroj koji dolazi na samom kraju procesa, izuzevši transportere i prikolice za bale. Ovijači mogu biti nošeni i vučeni za traktor. Postoje izvedbe balirki s ugrađenim ovijačem. One su prilagođene dimenzijama bale tog tipa balirke. Broj namotaja najlona se kontrolira elektronski, a broj ovisi o tome i gdje gotove bale pospremamo. Ukoliko su natkrivene ili se pokriju najlonom, manja je mogućnost za prodiranje vode, pa se omataju tanje. Broj slojeva najlona se kreće od 3-6, ovisno o veličini bale i debljini folije. Utjecaj na debljinu omotanog sloja će imati i zbijenost bale. Zadaća omatanja bale sjenaže je dulje čuvanje anaerobnih uvjeta, prodiranje vode i kvarenje. Kvarenje bala se može zamjetiti po oštrom mirisu na ocat. Blagi kiselkasti miris i zlatnozelena boja sjenaže upućuju na dobru kvalitetu. Ovijanje može biti i strech folijom ili mrežom. Otpornost na UV zračenje je danas bitan uvjet prilikom izbora materijala za ovijanje. Kod nekih balirki postoji i transportni dodadak po kojem se bala otkotrlja na tlo neoštećena.

Prethodni članakOpoziv oporuke i nova oporuka
Sljedeći članakPriznavanje poljoprivrednog radnog staža
Zoran Maričević, dipl.ing.agr.
Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994.g. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu, a od 2000.g. i kao Naslovni znanstveni asistent na Veleučilištu u Karlovcu. Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu. Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, uključen kao branitelj na prvim crtama obrane grada Karlovca. Kao pripravnik radio je na Farmi Šumbar poduzeća PPK Karlovačka mesna industrija na poslovima Tehnologa biljne proizvodnje. Tamo je iz prve ruke kroz praksu stekao znanje i iskustvo. Od kraja 1995. do danas, zaposlen je u srednjoj Prirodoslovnoj školi u Karlovcu kao profesor stručnih predmeta u poljoprivredi, u više smjerova koje škola ima. Od 2000. godine radi i na Veleučilištu u Karlovcu kao Naslovni znanstveni asistent. Predaje na smjeru Lovstvo i zaštita prirode na Katedri „Proizvodnja hrane i hranidba divljači“. Piše stručne članke u više stručnih časopisa, a napisao je i knjigu „U gorske oaze“ kao stručno edukativnu literaturu za studente. Zbog popularizacije i edukacije najmlađih članova našeg društva napisao je i slikovnicu „Marko uči o životinjama“.