Oko 175 000 biljnih vrsta, polovica svih cvjetnjača, uglavnom se ili u potpunosti oslanja na životinjske oprašivače za stvaranje sjemena. Samim time i za za razmnožavanje. Pad broja oprašivača mogao bi iz tog razloga uzrokovati vrlo velike poremećaje u prirodnim ekosustavima, uključujući i gubitak biološke raznolikosti.

Studija pod nazivom “Široko rasprostranjena ranjivost proizvodnje sjemena biljaka uzrokovana smanjenjem broja oprašivača“, prva je studija koja daje globalnu procjenu važnosti oprašivača za biljke u prirodnim ekosustavima. Studiju, koja je uključivala 21 znanstvenika povezanih s 23 institucije s pet kontinenata, vodili su dr. James Rodger i profesor Allan Ellis sa Sveučilišta Stellenbosch u Južnoafričkoj republici.

Profesorica Tiffany Knight iz njemačkog Helmholtz centra za istraživanje okoliša kaže da su nedavne globalne procjene oprašivanja istaknule nedostatke u našem razumijevanju koliko su biljke ovisne o životinjskim oprašivačima. Provedeno istraživanje u fokus baca upravo te nedostatke. Ono omogućuje da se povežu trendovi u bioraznolikosti i obilju oprašivača s posljedicama za biljke na globalnoj razini.

Dok se većina biljaka oprašuje od strane životinja, također i većina biljaka posjeduje određenu razinu samooplodnosti. To znači da su te biljke sposobne pomoću samooplodnje napraviti barem dio sjemena bez oprašivača. Međutim, do ove studije, pitanje: “Koliko su važni oprašivači za divlje biljke?” nije imalo jasan odgovor na globalnoj razini.

Bez oprašivača 80% manje plodova

Istraživači su koristili doprinos oprašivača proizvodnji sjemena. On je mjeren na način da se uspoređivalo proizvodnju sjemena u odsutnosti oprašivača s proizvodnjom sjemena s prisutnim oprašivačima, kao pokazatelja njihove važnosti za biljke. Podaci o tome su već i prije bili dokumentirani. Bili su rašireni u stotinama radova od kojih se svaki usredotočio na pokuse oprašivanja na različitim biljnim vrstama.

Kako bi riješili ovaj problem, istraživači u raznim institucijama počeli su objedinjavati informacije u tri baze podataka. Sve baze podataka spojene su u novu bazu podataka za trenutnu studiju. Ona uključuje podatke iz 1 528 zasebnih pokusa. Oni predstavljaju 1 392 biljne populacije i 1 174 vrste iz 143 biljne obitelji i svih kontinenata osim Antarktika.

Rezultati pokazuju da, bez oprašivača, trećina cvjetnjača ne bi uopće ni proizvela sjeme. Polovica bi pretrpjela smanjenje plodnosti za 80 % ili više. Stoga, iako je samooplodnja uobičajena, ona nipošto ne može nadoknaditi ulogu koju oprašivači imaju kod većine biljnih vrsta.

Tko su sve oprašivači?

Nedavne studije pokazuju da je broj vrsta oprašivača smanjen, a neki su čak i izumrli. Otkriće da se veliki broj divljih biljnih vrsta oslanja na oprašivače pokazuje da bi smanjenje njihovog broja moglo uzrokovati velike poremećaje u prirodnim ekosustavima.

Upitna je i biološka raznolikost

Profesor Mark van Kleunen, sa Sveučilišta u Konstanzu (Njemačka) i jedan od koautora cijele studije, kaže da se ne radi o slučaju kod nestanka svih oprašivača. Ako postoji manje oprašivača naokolo ili čak samo promjena koje se tiču toga koje su vrste oprašivača najbrojnije, mogu se očekivati negativni učinci na biljke, s potencijalnim opadanjem broja zahvaćenih biljnih vrsta, što dodatno nanosi štetu životinjskim vrstama i ljudskim populacijama ovisnima o tim biljkama.

Oprašivači nisu važni samo za biljnu proizvodnju, već i za biološku raznolikost. To također znači da bi se biljke koje se ne oslanjaju na oprašivače, poput mnogih problematičnih korova, mogle još više širiti kad bi broj oprašivača nastavio opadati.

Dr Joanne Bennet, koautorica sa Sveučilišta u Canberri koja je bila zadužena za bazu podataka „GloOL“, kaže da je još jedan uznemirujući čimbenik povratni krug. On se razvija ako biljke koje ovise o oprašivačima opadaju u brojnosti ili čak izumru. Ako samooplodne biljke počnu dominirati krajolicima, tada će još više oprašivača biti negativno pogođeno. Autofertilne biljke imaju tendenciju da proizvode manje količine nektara i peludi.

No, prema dr. Rodgeru, nije sve baš tako crno. Mnoge biljke su dugovječne. To otvara priliku za obnovu oprašivača prije nego što dođe do izumiranja biljaka zbog njihovog nedostatka. Nedostaju nam kvalitetni podaci o dugotrajnom praćenju oprašivača u Africi na primjer, uključujući Južnu Afriku, iako je pokrenut određeni rad u tom pogledu. Nadamo se da će predstavljeni rezultati potaknuti više ovakvih istraživanja. Sve kako bi se na vrijeme moglo otkriti opadanje brojnosti oprašivača i ublažiti utjecaj tih promjena na biološku raznolikost.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje