O otrovnim amanitama pisali smo već prije, a sada ćemo se osvrnuti na spomenute jestive vrste amanita.
Blagva (Amanita caesarea), naziva se još i kneginja, u narodu je najpoznatija anamita. Gljiva ima vrlo zanimljiv razvoj. Kad je vrlo mlada potpuno je obavijena bijelom ovojnicom, tako da izgleda kao jaje. Kako gljiva raste ovojnica na vrhu puca i pojavljuje se narančasti klobuk koji je u početku poluloptast, a poslije se raširi. Površina klobuka je narančaste boje bez ostataka ovojnice. Listići su žuti, gusti, različite dužine. Stručak je dug do 15 cm, mesnat, žućkaste boje i na dnu odebljao. Na stručku ispod klobuka nalazi se žuti vjenčić, a na odebljalom donjem dijelu ostatak debele mesnate ovojnice. Meso je u mladih gljiva bijelo, poslije žuto ugodna mirisa.
Blagva je jesenska gljiva i raste na sunčanim mjestima u svijetlim listopadnim šumama. Nekad česta gljiva, danas se rjeđe nađe. Spada u vrlo kvalitetne i cijenjene vrste gljiva i može se pripravljati na razne načine.
Biserka (Amanita rubescens) je također ukusna jestiva gljiva, ali je slična otrovnoj panterovoj muhari (Amanita panterina). No, ako naučimo kako izgleda i uočimo neke važne morfološke značajke, nema bojazni da ju zamjenimo s nekom drugom gljivom. Klobuk biserke je u mladosti polukuglast, poslije otvoren i izravnan i tada je promjera i do 15 cm. Na površini, klobuk je svijetlocrvenkasto smeđe boje i prekriven ostatcima ovoja prljavo sivosmeđe boje. Nakon kiše ostaci ovojnice obično se isperu pa je klobuk gol. Kožica se na klobuku od ruba prema sredini lako guli i ispod nje se nalazi crvenkasto obojeno meso. Listići su gusti, široki, bijele boje i na dodir blago pocrvene. Stručak je dug i do 20 cm, cilindričan, na dnu proširen, u početku pun, a poslije šupalj. Površina stručka je smeđecrvenkasto obojena i na dodir pocrveni. U gornjem dijelu stručka nalazi se bijeli ili žučkasti obješeni vjenčić čija je površina uzdužno naborana. Meso je bijelo i na pritisak pocrveni.
Biserka raste već početkom ljeta pa sve do jeseni u vlažnim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Česta je gljiva.
Prije pripreme, a može se pripravljati na razne načine treba kožicu klobuka oguliti, a narezanu gljivu kratko prokuhati. Kratko kuhanje i nakon toga ispiranje hladnom vodom poželjan je postupak kod svih gljiva, posebice onih koje čuvamo zamrzavanjem.
Prava tigrica (Amanita spissa) Klobuk prave tigrice je konveksan, poslije postaje ravan. Površina je sivosmeđa do tramnosmeđa i prekrivena svijetlosivim bradavičastim ostatcima ovoja koji se obično drže zajedno u nakupinama. Rub klobuka nije naboran. Listići su bijeli, gusti i nisu vezani za stručak. Stručak je bijel i pri dnu zadebljao. Na stručku se nalazi obješeni vjenčić koji je uvijek vidljivo naboran. Meso je bijelo i bez posebna mirisa. Prava tigrica raste tijekom ljeta i jeseni u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i vrlo je česta gljiva. Zbog debelog klobuka vrlo je izdašna i može se miješati s drugim gljivama.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakFarmerski uzgoj američke divlje pure
Sljedeći članakMahovina na betonskoj podlozi
Domagoj Zlatar
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.