Ambrozija – značajan problem u poljoprivredi i javnom zdravstvu

Svake prve ljetne subote u godini obilježava se Međunarodni dan ambrozije, koji je 2011. godine proglasilo Međunarodno društvo za proučavanje ambrozije (International Ragweed Society). Ove godine, Međunarodni dan ambrozije obilježava se u subotu, 22. lipnja. Ovaj dan posvećen je podizanju svijesti o prisutnosti invazivne korovne vrste koja predstavlja značajan problem u poljoprivrednoj proizvodnji, ali i ozbiljan javnozdravstveni problem zbog peludi koja izaziva alergijske reakcije kod više od 10 % populacije u Hrvatskoj.

Ambrozija, latinskog naziva Ambrosia artemisiifolia, jednogodišnja je korovna biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Porijeklom iz Amerike, sredinom 19. stoljeća ušla je na područje Europe. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1941. u okolici Pitomače, zbog čega je jedno od njezinih narodnih imena “partizanka”.

Ekonomski vrlo štetna vrsta

Danas je ambrozija široko rasprostranjena u urbanim i poljoprivrednim područjima. Prepoznavanje ove vrste i poznavanje njezine biologije omogućuje učinkovito suzbijanje.

S gledišta poljoprivrede, ambrozija se smatra ekonomskim vrlo štetnim korovom. Samo 9 jedinki /m² može umanjiti prinos, primjerice kukuruza, za 53 %. Pojava rezistetnosti na često korištene ALS herbicide (oksasulfuron, imazamoks i tifensufuron) utvrđena je na više od 50 % testiranih populacija u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj (od ukupno testiranih populacija na 50 lokaliteta). Pojava rezistentnih populacija ambrozije uvelike otežava proizvodnju. Edukacijom o primjeni integriranih mjera borbe i rotacijom herbicida različitih mehanizama djelovanja moguće je očuvati željeni prinos.

Kotiledoni ambrozije ovalnog su oblika i potpuno se razlikuju od prvih pravih listova koje biljka razvije. Stoga je determinacija u ranoj razvojnoj fazi otežana. Biljka je jednodomna i posjeduje muške cvatove na vrhu te ženske cvatove u pazušcima listova. Muški cvatovi odgovorni su za produkciju alergene peludi, čija se pojava bilježi od sredine rujna do sredine studenog. Visoka koncentracija peludi bilježi se od početka kolovoza do sredine rujna. Zbog toga su u tom razdoblju izražene pojave snažnih alergijskih reakcija kod osjetljivih ljudi. Važno je spomenuti da pelud ambrozije može prijeći i do 300 km od izvora.

Osim toga, kotiledone ambrozije moguće je zamijetiti vrlo rano u vegetaciji u odnosu na druge tzv. proljetne korove. Njezin biološki minimum (minimalna temperatura potrebna za nicanje vrste) iznosi samo 2 °C. Ranim ponikom povećana je mogućnost rane produkcije peludi, a klimatske promjene također doprinose ranoj pojavi ove vrste. Ženski cvatovi ambrozije skriveni su u pazušcima listova, gdje nakon završetka polinacije dolazi do razvoja sjemenki.

Sjemenka ambrozije može u tlu preživjeti i do 40 godina

Sjemenke su obrnuto jajolike, sivkasto-smeđe boje sa zupcima na vrhu, od kojih je najduži središnji, zbog čega se još naziva i kljun. Broj sjemenki koje pojedinačna biljka može proizvesti varira od 6.000 pa sve do 40.000. Broj najviše ovisi o uvjetima okoline, veličini same biljke, kompeticiji s okolnim biljkama i kalendarskom razdoblju nicanja. Sjemenka ambrozije može preživjeti u tlu i do 40 godina. Iz tog razloga nužno je provoditi preventivne mjere u usjevu u kojem se biljka razvila te ne dopustiti osjemenjivanje u polju kako bi se spriječilo nakupljanje sjemena u tzv. banci sjemena u tlu.

Dvokratna košnja

Suzbijanje ambrozije potrebno je usmjeriti prvenstveno na smanjenje produkcije alergene peludi, a potom i smanjenje unosa sjemena u banku sjemena tla.

Rezultati istraživanja iz Austrije pokazuju da se sjemenke ambrozije u tlu mogu uspješno reducirati odgovarajućim režimom košnje nadzemnog dijela biljke. Najveća redukcija sjemenki iz tla postignuta je dvokratnom košnjom: prva košnja početkom kolovoza (kod pojave prvih ženskih cvjetova), a druga košnja početkom rujna (prije sazrijevanja sjemena). Autori navode da nepravovremena (preuranjena ili zakašnjela) košnja dovodi do retrovegetacije ambrozije, odnosno stvaranja postranih izdanaka iznad mjesta košnje, što povećava banku sjemena i posljedično dovodi do jače zakorovljenosti u narednim godinama. Primjenom kemijskih mjera (herbicida) uglavnom se suzbija ambrozija na poljoprivrednim tlima, međutim, ove mjere često nisu moguće niti dugoročno isplative na nepoljoprivrednim mjestima.

Foto: dr. sc. Valentina Šoštarčić