Azijska strizibuba (Anoplophora chinensis) polifagni je kornjaš iz porodice Cerambycidae i karantenski je štetnik koji oštećuje mnoge vrste voćaka, ukrasnog i šumskog bilja. Neke od naših najvažnijih vrsta koje ovaj štetnik napada su hrast kitnjak, hrast lužnjak, javor mliječ, gorski javor, klen, bukva i poljski jasen, na kojima može uzrokovati velike gubitke.
Ovaj štetnik prirodno je rasprostranjen na području Kine, Japana, Republike Koreje, Vijetnama, Tajvana, Indonezije, Filipina i Malezije, a znatnim povećanjem međunarodnog prometa biljnog materijala i otvaranjem tržišta azijskih zemalja proširio se svuda po svijetu. Prisutnost azijske strizibube zabilježena je u Italiji 2000. godine na više lokacija, 2003. godine pronađena je u Francuskoj, a 2007. u Nizozemskoj i Hrvatskoj. Prvi nalaz ovog karantenskog štetnika u Hrvatskoj zabilježen je u rujnu 2007., na području Turnja u Zadarskoj županiji, na sadnom materijalu uvezenom iz Kine. Taj pronalazak pokrenuo je istraživanja o ovoj štetnoj vrsti u našim ekološkim uvjetima, upoznavanju njene biologije, ponašanja, prilagodbi i mogućoj štetnosti na šumske ekološke sustave u Republici Hrvatskoj. Međunarodna trgovima sadnim materijalom i drvenim materijalom za pakiranje razlog je brzog širenja ovog štetnika. Uvođenjem sustava biljnih putovnica uz sadni materijal za biljke domaćine azijske strizibube unutar Hrvatske, Europske unije i trećih zemalja, znatno će se smanjiti rizik od unosa ovog karantenskog organizma.
Prvi znaci napada azijske strizibube iako vrlo karakteristični, teško su uočljivi u gustim sklopovima biljaka (drveće, grmlje) obraslih korovom. Na bazalnom dijelu debla uočava se pojava piljevine, velike okrugle izlazne rupe promjera 1 cm, te odrasli oblici koji se u početku, do spolne zrelosti dohranjuju mladim listovima, peteljkama i korom mladih izbojaka. Ličinke oštećuju mlade sadnice drveća i grmlja, u početku uzrokuju njihovo slabljenje i osjetljivost na bolesti i vjetar, a u konačnici kod jačih napada i kasnijih razvojnih stadija ličinki uzrokuju potpuno sušenje i odumiranje stabala. Propadanje stabala u parkovima, drvoredima i prirodnim šumama uzrokovano azijskom strizibubom predstavlja gospodarski, materijalni, sociološki, ali i emocionalni gubitak, a u konačnici dovodi do smanjenja biološke raznolikosti.
