U Brazilu, u srcu Amazonije u studenom 2025. održana je jubilarna 30. konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP30), ostavljajući svijet pred kompleksnim nasljeđem koje miješa povijesne financijske obveze s neuspjehom u rješavanju ključnog uzroka krize.
„COP“ je kratica za Konferenciju stranaka, što se odnosi na gotovo 200 zemalja koje su potpisale izvorni sporazum UN-a o klimi iz 1992. godine, a COP30 je označila kritičnu točku u globalnoj klimatskoj politici s fokusom na financiranje i zaštitu prirode, ali uz značajne otpore u energetskoj tranziciji.
Glavni ishod konferencije je sporazum o novom kolektivnom kvantificiranom cilju (NCQG) prema kojem će se do 2035. godine mobilizirati najmanje 1,3 bilijuna dolara godišnje za pomoć zemljama u razvoju. Ovaj “financijski štit” ključan je za države globalnog juga koje se već suočavaju s ekstremnim posljedicama zagrijavanja.
Međutim, dok je dogovor o novcu proslavljen kao pobjeda, završna deklaracija (nazvana Mutirão) donijela je razočaranje za ekološke aktiviste i Europsku uniju. Unatoč tjednima napetih pregovora, u dokumentu je izostala jasna obveza o “napuštanju” (phase-out) fosilnih goriva. Snažan otpor zemalja izvoznica nafte spriječio je ambiciozniji tekst, pa se deklaracija oslanja na ranije, općenitije formulacije iz Dubaija.
Znanstvenici i diplomati na COP30 po prvi su put formalno priznali vjerojatnost privremenog prekoračenja granice zagrijavanja od 1,5°C. U svjetlu te činjenice, fokus je snažno pomaknut na adaptaciju, uz obećanje o utrostručenju sredstava za prilagodbu infrastrukture na klimatske ekstreme.
Kao domaćin, Brazil je uspio staviti zaštitu prirode u središte pregovora. COP30 će ostati zapamćen kao “tropski summit” na kojem su po prvi put prava autohtonih zajednica integrirana u službene klimatske procese. Pokrenut je i novi fond za očuvanje tropskih šuma, čime se nastoji osigurati da Amazonija ostane “pluća svijeta”, a ne izvor emisija.
Što dalje?
Iako je brazilski predsjednik Lula da Silva summit proglasio “uspjehom diplomacije dijaloga”, kritičari upozoravaju da bez jasnog plana za prestanak korištenja ugljena, nafte i plina, financijska pomoć ostaje samo “flaster na otvorenu ranu”, pa svjetski lideri iz Brazila odlaze s punim džepovima obećanja. Sve službene dokumente i detalje postignutih sporazuma možete pronaći na stranicama Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC
){kind=link}