Narodna imena za crni jasen su gorski jasen i primorski jasen. Naraste kao listopadno stablo visine do 20 metara. Može tvoriti i grm, posebno ako ga se siječe do razine tla. Kao i svi jaseni pripada u porodicu maslina (Oleaceae).
Crni jasen na latinskom Fraxinus ornus L., a naziv roda Fraxinus potječe od grčke riječi phraxis što znači ograda jer se njegovo drvo od davnina koristilo za izradu ograda. Ime vrste ornus potječe od grčke riječi oreinos (gorski). Tako su ga nazivali Rimljani. Cvjeta od travnja do lipnja i medonosna je vrsta.
Zaštićuje tlo od erozije
Plodovi su perutke koje zore u rujnu i listopadu, ali dugo ostaju na stablu sve do kraja zime. U tome je razlika u odnosu na poljski jasen čije perutke ubrzo nakon dozrijevanja u kolovozu i otpadaju. Raste od mediteranskih šuma s hrastom crnikom na otoku Rabu, u priobalju i na kontinentalnim planinama ali u tom slučaju na karbonatnim i plitkim tlima na južnim ekspozicijama koje su suhe i tople (primjer Medvednica). Penje se u visinu do 1200 metara.
Ima dubok korijenski sustav koji dobro veže tlo i zaštićuje od erozija pa se može koristiti i u te svrhe. Primjer može biti sanacija kamenoloma nakon eksploatacija ili velikih pokosa. Dobro podnosi gradska onečišćenja i klimu pa se sadi kao ukrasno stablo. Razmnožava se generativno ili sjemenom koje nema visoku klijavost, ali također vegetativno iz panja i žilja. Na popisu je vrsta za osnivanje kultura kratkih ophodnji pri čemu se smatra vrlo važnom i pogodnom vrstom.
Nažalost, iako imamo puno površina gdje bih se mogao saditi u te namjene, do sada još nemamo takve energetske kulture. Zarezivanjem kore crnog jasena od lipnja do rujna dobiva se šećerni ekstrakt. U tu svrhu postoje posebni varijeteti (var. rotundifolia) koji se kultiviraju baš za tu namjenu. Zarezivanje kore radi se okomitim rezovima kod stabala promjera oko 8 cm. Nakon rezanja ostavi se jedno vrijeme kako bih se sok stvrdnuo poput smole i tada se sakuplja.
Sadrži puno slatkog alkohola manita (5-80 %), saharozu, invertni šećer, dekstrin, sluzi, limunsku kiselinu i dr. Posjeduje blago laksativna svojstva zbog čega je dobar za davanje djeci, ali se može raditi i napitak. Zanimljivo je kako su proljetni pupovi crnog jasena jestivi, malo gorki i zato ih treba dulje vrijeme kuhati u slanoj vodi uz promjenu vode.
Široka upotreba
U Dalmaciji je drvo crnog jasena imalo od davnina dosta široku upotrebu. Od njega su se nekad na vrlo vješt način izrađivali obruči za bačve. Od tanjih grana su čobani izrađivali šibe za tjeranje domaćih životinja, tzv. „prut za goniti blago“ duljine oko 1,5 metara. Deblje i duže ravne grane od 2,5 do 3,0 metra zvale su se prutenice, a služile su za trešnju plodova murve ili duda, višnje maraske, badema i drugog voća. Zbog lakog skidanja kore s grančica, pastiri i djeca su izrađivali razne vrste svirala poput zviždaljki i dvojnica. U proljeće se skidala i kora sa stabala i koristila za bojanje vunene pređe.
Na taj način dobivala se crna postojana boja pređe koja se koristila i kod izrade narodnih nošnji. Kolje od crnog jasena nije se puno cijenilo zbog kratke trajnosti. Možda najvažnija povijesna uporaba crnog jasena je u izradi pregrada u kućama. U tu svrhu koristilo se pleteno kolje na koji se nanosila žbuka od kreča i pijeska debljine oko 10 cm. U to vrijeme nije bilo cementa. Tako su se uz pomoć kolja odvajale sobe po dužini kuće gdje je upravo crni jasen poslužio kao drvena armatura. Jako važna uporaba jasena je u liječenu bolesti kralješnice. U proljeće kad potjera mlado lišće, ono se skida i stavlja ispod leđa bolesnika koji se brzo opravlja.
Izvor: Gospodarski kalendar
