U organizaciji Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača (HSEP) i Zelene tranzicije, u siječnju je održan regionalni online webinar na temu “Planiranje financijske održivosti ekološkog gospodarstva: Između tržišta i ekosustava“. Dio je Erasmus projekta „Mediteranska karavana: Učimo i dijelimo znanja o agroekologiji“.
Cilj webinara bio je upoznavanje ekoloških proizvođača s planiranjem i organiziranjem proizvodnje da bi bili financijski održivi u svom poslovanju. Na webinaru su govorili Željko Iličić, ekološki i biodinamički proizvođač s OPG-a „Biomara“, Križevci, Pavle Đorđević s organskog imanja Organela, Valjevska Kamenica (Srbija) i Dorian Siljan, ekološki poljoprivrednik i jedan od pokretača solidarne eko grupe i tržnice „Šijana“ Pula. Webinar su moderirali Sunčana Pešak iz HSEP-a i Saša Petrović iz Zelene tranzicije. U svom predstavljanju Željko Iličić je naveo da je prije 14 godina kupio gospodarsko imanje od 6 hektara. Bavi se biodinamičkim uzgojem povrća i voća.
–Svoje proizvode prodajem do krajnjih kupaca putem dostave, a dostavljam pet dana u tjednu. To zahtjeva više rada i truda, ali je isplatljivije, rekao je Iličić.
Proizvođač Dorian Siljan naslijedio je od roditelja OPG u naselju Valbonaša blizu Pule. Bavi se uzgojem ekološkog povrća na 2,5 hektara zemljišta, od toga su na tri tisuće kvadrata plastenici. Također se bavi uzgojem presadnica za osobnu upotrebu, druge proizvođače i slobodnu prodaju.
– Kad sam završio Agronomski fakultet u Zagrebu ekološki sam certificirao obiteljsko gospodarstvo. Reorganizirao sam proizvodnju i krenuo sa solidarnom ekološkom grupom iz koje su nastale eko tržnice u Puli, Rovinju i Novigradu. Eko tržnica u Puli već postoji više od deset godina – kazao je Siljan.
Proizvođač Pavle Đorđević je 2017. g. kupio imanje od 4 hektara. Na svom imanju stavlja naglasak na povećanje bioraznolikosti. Bavi se organskim uzgojem povrća i voća, ali sve više uzgaja i ljekovito bilje. Također se bavi uzgojem organske hrane. Svoje proizvode prodaje putem dostave na kućnu adresu.
Razmjena iskustava
Nakon predstavljanja proizvođači su izmijenili svoja iskustva u planiranju proizvodnje i formiranju cijena proizvoda. Iličić je istaknuo da u planiranju proizvodnje vodi računa o tome što će se više proizvesti, a što manje s obzirom na isplativost proizvoda i interes kupaca. Naveo je da ga je tome poučilo iskustvo kad je na 2 hektara zemljišta posadio kupine te je bilo upitno kome će se proizvod prodati.
–Svake godine dio zarade od prodaje proizvoda koristimo za investicije. Investirali smo u plastenike koji su vrlo bitni u povrćarskoj proizvodnji i u navodnjavanje. Još su ispred nas ogromna ulaganja. Bitno je da se dio profita ostavi za unaprjeđenje, rekao je Iličić. Što se tiče formiranja cijena, istaknuo je da su cijene njegovih proizvoda tijekom cijele godine fiksne, premda se razmatralo da one budu 20 do 30 % više od cijena konvencionalno proizvedenih proizvoda.
–Proizvodili smo više i davali ispod cijene. Međutim, to nije dobro jer podcijenjuješ svoj rad, a s druge strane nisi nešto dobro isplanirao. Ne šaljemo dobru sliku kupcima ako smanjujemo cijene, tvrdi Iličić.
Naglasio je da proizvodne viškove pokušava preraditi čime dobiva veću cijenu i daje dodanu vrijednost. Spomenuo je da se fiksne cijene nisu odrazile na njegovu prodaju proizvoda.
–Zagreb je šaroliko tržište. Mislim da su cijene ekoloških proizvoda nekad preniske. Opet s druge strane, neko naše gledište je da bi ekološka hrana trebala biti dostupnija većem broju kupaca. Prvi eko proizvodi na zagrebačkim tržnicama su bili nemoguće skupi. Kad pogledamo naše cijene i one u ekološkim supermarketima, vidimo da su naše cijene dosta niže. Nije cilj biti skup i zaraditi puno novaca, nego da što veći broj ljudi jede ekološki proizvedenu hranu, istaknuo je Iličić.
Male parcele i sporo širenje proizvodnje
Kad je riječ o planiranju u proizvodnji, Siljan je kazao kako mu je već otprilike poznato koliko treba proizvesti za solidarnu ekološku grupu, a koliko za eko tržnice. No, njegov cilj je optimizacija proizvodnje, odnosno da se na manje površine uzgoji više.
–Na to nas je natjerala i nedostupnost poljoprivrednih površina. Naime, svih 2,5 hektara nisu u našem vlasništvu. Nešto smo zemljišta i kupili, ali je jako skupo. Kupujemo po 500 do tisuću kvadrata, a cijene su od 10 do 20 eura po m2. Naglasio je kako je smanjio ljetnju proizvodnju, a orijentirao se prema plasteničkoj i zimskoj proizvodnji. Spomenuo je kako je prednost proizvodnje što je obiteljsko gospodarstvo samo tri kilometara udaljeno od Pule. Tako nema velikih troškova distribucije.
–Cijene naših ekoloških proizvoda su 20 do 30 posto iznad onih konvencionalno proizvedenih proizvoda. Ako je konvencionalno uzgojen grah na tržnici 10 kuna, kod nas je 12 do 14 kuna. Dorian smatra kako nije cilj da cijene budu previsoke.
Đorđević je rekao da je razvio koncept uslužnog uzgajanja. Pojasnio je da se na njegovom imanju za stalne kupce uzgaja ono što žele.S njima je sklopljen i ugovor.
–Na taj način radimo stabilnu projekciju. U početku je bila financijska nestabilnost jer nismo znali hoćemo li imati kupaca, a sada imamo više kupaca nego namirnica, tvrdi Đorđević.
Kazao je da kod formiranja cijena proizvoda pozornost treba obratiti na nekoliko bitnih stvari, a prva je da se gleda što se događa s cijenama na tržištu. Na webinaru se govorilo i o tome podrazumijeva li prava financijska održivost samo balansiranje između prihoda i rashoda ili je potrebno prije svega ulagati u osnovne resurse imanja kao što su kvaliteta tla i upravljanje vodom. Proizvođači su istaknuli i važnost edukacije.
Slažu se da se nova i kvalitetna znanja, osim putem stručne literature i društvenih mreža mogu steći i posjetom drugim ekološkim gospodarstvima. Ukazali su da važnu ulogu u Hrvatskoj za plasiranje ekološki uzgojenih proizvoda imaju solidarne ekološke grupe jer izravno povezuju proizvođače i kupce. Na kraju webinara Sunčana Pešak istaknula je kako se radi na kurikulumu za tečaj o agroekologiji te će i razmjena iskustva proizvođača biti u tome vrlo korisna
