Kako je najbolje obrađivati tlo?

Značajno smo napredovali od trenutka prvog čovjekovog svjesnog uzgoja biljaka, pa sve do današnjih dana. Na ovom smo putu radili mnoge greške, ali i učili iz njih. Nekada su ove greške bile (ili još uvijek jesu) ozbiljne pa čak i prijeteće. Svjesni smo da djelovanje čovjeka na okoliš s ciljem proizvodnje hrane, često nije bilo u skladu s prirodnim zakonima i to je povijesna činjenica. Kao i u drugim ljudskim domenama, pa tako i u obradi tla, bilo je i bit će “krivih koraka”. Međutim, samo trebaju biti svima nama pouka i poticaj na veću otvorenost prema novim spoznajama u pronalaženju boljih i kvalitetnijih rješenja.

Osnovni resurs za proizvodnju hrane je tlo, a njega treba čuvati. Obrada tla se uglavnom povezuje s oranjem, koje je zastarjela tehnika, tehnologija, koja se i kod nas sve više izostavlja. Razlog tome je to da je obrada tla plugom izuzetno degradirajući proces. Njime se iznimno jako uništava tlo, energično i često puta, kroz duže razdoblje, nepovratno. Ukratko, oranjem se uništava fizikalno, kemijski, biološki kompleks tla. Stoga je sastavni dio Zelenog plana EU i sustav kvalitete tla, odnosno načini poljoprivredne proizvodnje pa tako i obrade tla koje treba podržavati, a to su konzervacijski sustavi.

Od kolijevke civilizacije…

Obrada tla se ubraja u jedan od osnovnih agrotehničkih zahvata. Začeci te revolucionarne ideje/ postupka/mjere, datiraju još od samih početaka svjesnog ljudskog postupanja u procesu proizvodnje hrane. Dakako, sam osvit ljudske svjesnosti o nužnosti obrade tla u proizvodnji hrane bio je rudimentaran. Čak i do razine upita može li se takav pristup uopće smatrati obradom tla. No, negdje se moralo početi.

Prema današnjim saznanjima sama se poljoprivreda, a uz nju i obrada tla razvijala u nekoliko svjetskih centara i to neovisno jedan o drugom. Iz ove se činjenice može nazrijeti kako je čovjek u svom evolucijskom razvoju dosegao iznimnu razinu neovisnog napretka. Obično se navodi pet glavnih centara razvoja poljoprivrede. Možda najveći i najvažniji u svjetskim razmjerima bio je lociran u području tzv. “plodnog polumjeseca”, odnosno na području Bliskog istoka. Današnje države čiji se teritoriji nalaze u potpunosti ili djelomično unutar Plodnog polumjeseca su Irak, Izrael (s Palestinom), Jordan, Libanon, Sirija, dio sjeveroistočnog Egipta i mali dio jugozapadne Turske i zapadnog Irana.

Ovo se područje još naziva i “kolijevka civilizacije”. Sam naziv nije slučajno izabran, budući da su najstarije svjetske naseobine zapadne civilizacije (prvi gradovi) pronađeni upravo na ovom području. Pretpostavlja se da se upravo ovdje po prvi puta svjesno počela uzgajati prva poljoprivredna kultura – ječam. Tek zatim pšenica, a iza nje i druge kulture – prvenstveno žitarice i mahunarke. Vremensko datiranje osvita ljudske civilizacije, ovisno o kojoj regiji u svijetu govorimo, obično seže u povijest oko 8000 do 12000 godina. Prvi zapisi o poljoprivrednoj aktivnosti (uzgajanje žitarica i pripitomljavanje životinja) datiraju od prije 12000 godina. Budući da je ovo područje bilo iznimno plodno, u nekim se kulturama ono smatra biblijskim Edenskim vrtom.

Zašto se poljoprivreda, a samim tim i civilizacija, počela razvijati baš u to vrijeme. Danas znanstvenici ne dvoje da je ono bilo povezano s klimom, odnosno (i danas vrlo aktualnom temom) klimatskim promjenama. Naime, prije otprilike dvanaest tisuća godina došlo je promjene klime u smislu završetka posljednjeg ledenog doba (ne baš tako brzo i ne baš odjednom), odnosno povlačenja leda prema polovima. Ovim su se otvorila mnoga kopnena prostranstva za seobe naroda. Uz povoljniju klimu i mogućnost pronalaska hrane, a kasnije i proizvodnju hrane – razvoju ljudske civilizacije nije bilo prepreke.

…do civilizacijskog napretka

Tijekom ljudske povijesti, a usporedno s razvojem svim segmenata društva, razvijala se i poljoprivreda. Među znanstvenicima još uvijek vlada rasprava o pitanju je li poljoprivreda utjecala na razvoj društva, ili je razvoj društva utjecao na razvoj poljoprivrede. Vjerojatno je istina negdje u sredini. Odnosno civilizacijski napredak i razvoj poljoprivrede bili su (i ostali do današnjih dana) u međusobnim interaktivnim i neraskidivim odnosima.

Stupanj i dinamika razvoja obrade tla, tijekom povijesti, na globalnoj je razini uvelike ovisio (i još uvijek je uvjetovan) o nebrojenim situacijama i mogućnostima, znanstvenom napretku, društvenom uređenju, novim otkrićima, vjerskim uvjerenjima, tehničkim i tehnološkim postignućima, klimatskim prilikama i drugim prirodnim i društvenim prilikama, događanjima, ograničenjima i datostima.

Razvoj obrade tla od samih njenih začetaka pa sve do današnjih dana, može se promatrati i definirati na različite načine. Međutim, neovisno o kojim se dijelovima svijeta radi, obrada tla je kroz svoju povijest prošla ili još uvijek prolazi sljedeće glavne razvojne etape. To su: RUČNA – SPREŽNA – STROJNA obrada tla.

Ručna obrada tla

Prva razvojna etapa obrade tla trajala je od samih početaka čovjekove svjesne poljoprivredne proizvodnje pa sve do domestikacije (pripitomljavanja) divljih životinja, odnosno sve do mezolitika. U ovoj etapi su se kao oruđe koristili: drveni štap, drvena kuka, motika, budak, pijuk, lopata i sl. Ovakav način obrade tla, naziva se “motičarenje” i još uvijek je prisutan kao dominantan u nekim dijelovima svijeta. Označava razvojno vrlo ekstenzivnu poljoprivredu.

Ovdje se pod “motičarenjem” ne misli na obradu tla okućnica ili na neku od korekcijskih obrada tla (npr. okopavanje biljaka, prorjeđivanje biljaka i sl.). Misli se na dominantan način obrade tla u procesu proizvodnje hrane. U ovom su razdoblju još uvijek prisutni selilački/nomadski tipovi gospodarenja (uz još uvijek značajan udio lovačko-sakupljačkog načina života), a poznati su tzv. preložni i zaležajni sustav. Preložni sustav gospodarenja podrazumijevao je paljenje nekog šumskog ili prašumskog područja i njegovo iskorištavanje do iscrpljivanja. Nakon toga je slijedilo napuštanje tog područja i ponavljanje postupka na nekom drugom području. Za razliku od prethodnog, zaležajni je sustav gospodarenja podrazumijevao iste etape u gospodarenju nekim područjem. Razlika je bila u tome što su se tadašnji poljoprivrednici vraćali na istu površinu nakon više desetljeća obnove prirodne vegetacije.

Slični se postupci i danas primjenjuju u nekim dijelovima svijeta.

Sprežna obrada tla

Nakon etape ručne, uslijedila je razvijenija i naprednija etapa sprežne obrade tla. Za njen se početak uzima vrijeme nakon domestikacije divljih životinja, odnosno era neolitika. Ova je etapa bila najduža, a tijekom njenog trajanja najviše su se razvila i koristila sljedeća oruđa za obradu tla. To su kuka (drvena), ralica (drvo, kamen, metal), plug (drvo, metal).

U odnosu na prethodnu, u ovoj su se etapi dogodili veliki pomaci u pristupu obradi tla. To je omogućeno prvenstveno zbog mogućnosti korištenja domaćih životinja kao ispomoći (a ne kao do tada samo za hranu) čovjeku, ali i revolucionarnim otkrićem, obradom i korištenjem metala. Kao što je slučaj s ručnom obradom tla, tako se i sprežna obrada tla danas još uvijek primjenjuje u područjima ekstenzivne poljoprivredne proizvodnje, kao osnovni model obrade tla u nerazvijenim dijelovima svijeta, a ponajviše u Aziji i Africi.

Razvoj sprege kroz povijest ovisio je nizu parametara, a ponajviše o dijelu svijeta, što je određivalo vrstu zaprege. Također i o vrsti oruđa za obradu, kao i dubini obavljanja obrade tla. Kao prva zaprega korišten je sam čovjek. Nakon njega su korišteni govedo, deva, ljama, magarac, mazga, mula, konj, ali i druge udomaćene životinje. Sprežna se obrada tla razvila i svojstvena je području Euroazije, budući da niti na jednom drugom kontinentu nije udomaćena niti jedna divlja životinja.

Razvojem sprege, dakle, došlo je i do razvoja sve kvalitetnijih oruđa za sprežnu obradu. S njima se tlo moglo obrađivati kvalitetnije i intenzivnije, a dubina obrade je postajala sve veća. Dakle, u ovom se razdoblju obrada tla razvijala od “pluga” u obliku drvene kuke povijene prema naprijed, kojim se miješalo tlo, s dodatkom manjih grana drveća za ravnanje površine, pa sve do metalnog pluga, kojim se tlo moglo kvalitetno i dovoljno duboko i intenzivno obraditi.

Razvojem sprežne obrade tla nastali su i pojmovi jedinica obradivih površina. One su imenovane prema površini koju je jedna zaprega, u određenim uvjetima, mogla obraditi za jedan dan. Odnosno od jutra do noći. Tako se kod nas razvila jedinica 1 jutro, u Mađarskoj 1 hold. U Njemačkoj je to 1 morgen, u anglosaksonskim zemljama 1 acre, itd. Ovakvo određivanje veličine ili “mjerenje” površine je dosta neprecizno. Stoga i ne čude velike razlike između navedenih kategorija, ali i unutar iste kategorije.

Strojna obrada tla

Do razvoja i primjene strojne obrade tla, došlo je nakon otkrića parnog stroja u 18. stoljeću. Pronalaskom i primjenom stroja u poljoprivredi otvorena je nova – suvremena epoha u procesu uzgoja biljaka, koja traje još i danas. Prvi stroj koji se koristio u poljoprivredi je bio parni stroj. On je, s današnjeg gledišta primjene strojeva u poljoprivredi, bio vrlo male i nerentabilne učinkovitosti. Međutim, u ono je vrijeme takav stroj predstavljao pravu revoluciju i ogroman napredak.

Pravi procvat stroja u poljoprivredi dogodio se tek nakon otkrića motora s unutarnjim izgaranjem (SUI motori). Oni više nisu koristili ugljen ili drva kao pogonsko gorivo za parni stroj, već derivate nafte. Daljnji razvoj strojeva u poljoprivredi išao je u smjeru primjene električnog motora, baterije, solarni pogon. Međutim, barem za sada, još uvijek kao “pripomoć” motorima s unutarnjim izgaranjem (npr. primjena elektromotora za stvaranje vibracija kod dubinskih rahljača tla, svjetla na strojevima i sl.).

Prvo oranje u Europi metalnim plugom, koji je bio vučen parnim strojem, bilo je 1846. godine. Prva primjena parnog stroja u svrhu oranja u Hrvatskoj je obavljena na “Belju” 1870. godine (uz kašnjenje za Europom “svega” 24 godine). Zadnje oranje na parni pogon bilo je 1958. godine. Prva oranja parnim strojem, obavljana su na taj način da su dva parna stroja bila postavljena na suprotnim stranama na parceli. Plug je bio smješten između njih i povezan sajlom. Plug je pomoću sajle, koja se namatala, bio vučen od strane jednog stroja, sve do kraja parcele. Zatim je vučnu ulogu preuzimao drugi plug na drugoj strani parcele. Sam plug je opsluživao najmanje jedan radnik. On je stajao na njemu i vodio računa da plug prati liniju oranja.

Ovakav je plug predstavljao izvjesnu preteču današnjih plugova premetnjaka. Brazdu su mogli polagati u lijevu i desnu stranu, s plužnim tijelima na dvije osovine. Ovakav princip oranja imao je izvjesne prednosti pred današnjim oranjem. Nije bilo nepotrebnog gaženja i zbijanja površine tla strojevima i oruđima. Tako gotovo da i nije bilo formiranja tabana pluga.

“Beljsko” je gospodarstvo, na hrvatskim prostorima (ali i šire), oduvijek bio pionir u prihvaćanju naprednih tehnika i tehnologija uzgoja biljaka. Prvo oranje traktorima na “Belju” bilo je 1927. godine. Zanimljivo je da je istovremena primjena oranja parnim strojem i oranja traktorima, potrajala čak 31 godinu. Izvjestan broj godina (tridesetak), na “Belju” istovremeno je primjenjivana volovska zaprega, konjska zaprega, parni stroj ali i traktori.

Nakon otkrića i primjene prvog stroja u obradi tla, daljnji razvoj strojeva predstavljao je izvjesnu “rutinu”, pa su tako, gotovo svakodnevno, uvođene inovacije, kreirani novi strojevi i oruđa. Sa svakim novim izumom, strojem ili oruđem, gotovo redovno su išli u pravcu povećanja zahvata obrade, učinkovitosti, produbljivanja obradivog sloja tla, kvalitetnije pripreme tla za sjetvu, pretvaranja nepoljoprivrednih tala u poljoprivredne i sl.

Iz do sada navedenog, jasno se vidljivo da niti u jednom razdoblju čovjekov razvoj nije bio toliko brz, inventivan i progresivan, kao što je to bilo od trenutka otkrića stroja. Međutim ono što je uistinu promijenilo, intenziviralo i unijelo pravu revoluciju u obradi tla (i općenito u uzgoju biljaka), prema mnogim autorima, bilo je otkriće klasičnog lemešnog pluga.

Ovo je otkriće označeno kao početak ere intenzivne duboke obrade tla. Od samih početaka, pa sve do današnjih dana, plug je “pretrpio” velike promjene. Ove se promjene, u smislu poboljšanja i inovacijskih promjena, događaju i danas.

Mnogi agronomski znanstvenici i stručnjaci danas više ne dvoje o dvojakoj ulozi oranja kroz povijest; s jedne strane plug je omogućio neviđeni razvoj poljoprivredne proizvodnje i ljudske civilizacije općenito, a s druge strane plug se smatra oruđem s najjačim negativnim/degradirajućim učinkom na tlo, ali i izravnim i neizravnim sudionikom intenziviranja negativnih učinaka klimatskih promjena.

Što je to obrada tla?

Svaki oblik poljoprivredne proizvodnje kao glavni cilj postavlja ostvarivanje prinosa, odnosno dobivanje produkta (primjerice hrana, vlakno, bio gorivo, lijekovi, napitci), a sama uspješnost poljoprivredne proizvodnje ovisna je o velikom broju “ulaznih parametara”. Ovi ulazni parametri, iako ih je veliki broj, mogu se svesti na nekoliko osnovnih. Među njima su najvažniji: biljka, tlo, obrada, gnojidba, klima, znanje, organizmi i ostalo. Oni udruženo ostvaruju primarni cilj – stvaranje poljoprivrednog prinosa.

Od spomenutih stavki, kao jedna od najznačajnijih je i obrada tla. Obradu tla se može definirati na različite načine, ovisno o aspektu promatranja: proizvodni, mehanizacijski, biološki, tradicionalni, zatim o promatranom povijesnom razdoblju, razvoju društva/poljoprivrede i sl. Suštinski i tradicionalno, obrada tla predstavlja svaki mehanički zahvat u pedosferu (tlo), koji ima sljedeće ciljeve i zadaće:

• formiranje antropogenog (kulturnog) sloja tla,
• formiranje povoljnih vodozračnih odnosa,
• manipulacije biljnim ostatcima,
• kontrole bolesti, štetočina i korova,
• inkorporacija gnojiva u tlo,
• korigiranje klime (akumulacija, konzervacija, odvodnja),
• popravljanje fizikalnog, kemijskog i biološkog kompleksa tla.

Izraz obradivo tlo koristi se za površinu na kojoj se kontinuirano i sistematski odvija biljna proizvodnja. Ne mora nužno uključivati i obradu tla. Upravo zbog povijesno tradicijskih pogleda na obradu tla, još uvijek je u uporabi i izraz oranica. U današnje vrijeme pod njega se ubrajaju i one obradive površine čija obrada ne uključuje nužno zahvat oranja (kao osnovnog zahvata obrade tla), već i neke druge zahvate (primjerice rahljenje, podrivanje, tanjuranje), ili potpuno izostavljanje obrade tla (direktna sjetva).

Tijekom cijelog svog povijesnog razvoja, obrada tla je evoluirala istovremeno s razvojem svih ostalih segmenata čovjekovog napretka. Ponekad je taj razvoj bio i skokovit/revolucionaran, ali u svakom slučaju i u svakom datom vremenskom razdoblju obrada tla je predstavljala svojevrsni konvencionalni pristup i u tom je trenutku on predstavljao njen najrazvijeniji oblik. Budući da se spoznaje o obradi tla kao i sama njena izvedba, vrlo brzo mijenjaju, valja napomenuti kako je s današnjeg aspekta, većina tih pristupa arhaična (zastarjela).

Također, povijesno je ispravno zaključiti kako promjene vezane uz obradu tla (i poljoprivredu kao takvu), a koje volimo nazivati napredak, nisu uvijek odvijale pravocrtno i uzlaznom putanjom. Treba znati, da razvoj spoznaja iz poljoprivrednih znanosti (a s njom i obrade tla kao njenog neizostavnog dijela), nikada nije i ne može biti jednostran. On je međusobno uvjetovan i ovisan o razvoju drugih znanosti i spoznaja koje iz njih proizlaze (npr. razvoj mehanizacije, kemijska industrija, oplemenjivanje i sl.). Povijest općenito, pa tako i povijesni razvoj poljoprivrede, a s njom i obrada tla, nerijetko se okarakteriziraju kao “nešto što je bilo i prošlo i više se neće ponoviti”. Naravno, ovo je velika zabluda. Upravo se iz poznavanja povijesnih činjenica može puno toga razumjeti, naučiti i kao novu oplemenjenu kvalitetu primijeniti u nekoj budućoj poljoprivrednoj proizvodnji. Ovakav je pristup jednostavno neizbježan, jedini ispravan, a djelovanje po takvim pravilima predstavlja istinski napredak.

To je bio početak, a gdje smo danas?

Poljoprivredna proizvodnja oduvijek je igrala glavnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije. Sve do industrijske revolucije (kraj 18. i početak 19 stoljeća), najveći dio ljudske populacije bio je zaposlen u poljoprivredi. S velikom se pouzdanošću može zaključiti kako je u posljednjih 150 godina bilo više inovacija u poljoprivredi i obradi tla, negoli kroz cijelo razdoblje od prvih početaka čovjekovog svjesnog bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom. Razvoj poljoprivrednih tehnika doveo je do razvoja poljoprivredne proizvodnje. Širenje tih novih tehnika i saznanja, često se naziva i poljoprivredna revolucija. Veliki napredak poljoprivredne proizvodnje i obrade tla u prošlom stoljeću, duguje se upravo razvoju novih tehnika tehnologija. Također i razvoju drugih znanstvenih i stručnih disciplina.

Suvremena načela proizvodnje biljaka

Najvećim dijelom i u razvijenijim dijelovima svijeta, kao glavni imperativ suvremene biljne proizvodnje postavlja se dubina osnovne obrade tla. Prema ovom načelu, tri su osnovna kriterija koji se moraju ispuniti da bi biljna proizvodnja bila suvremena, a to su:

MAKSIMALIZACIJA – SPECIJALIZACIJA – UČINKOVITOST

Ovakav pristup “proizvodnji biljaka”, a ne “uzgoju biljaka”, doveo je do mnogih problema u poljoprivredi. O tome će biti više riječi kasnije. Već je prethodno bilo rečeno da je razvoj poljoprivrede, pa tako i obrade tla, oduvijek bio usko povezan i ovisan o razvoju poljoprivredne tehnike (ali i drugih znanja i tehnika). Tako je dugo vremena osnovni “dokaz” učinkovitosti poljoprivrede, između ostaloga, bila i dubina obrade tla. Iz ovoga proizlazi zaključak: što je obrada tla dublja, intenzivnija i frekventnija, to je obrada tla suvremenija. Suvremena načela i principi obrade tla, koji sve više prevladavaju u svim dijelovima svijeta, u potpunosti negiraju ovakav pristup.

Zbog ovakve intenzifikacije obrade tla (i drugih mjera), došlo je praktički do podjele poljoprivrednog proizvodnog sustava na ruralni i industrijski. Jednostavnije rečeno na siromašni i bogati. Dakako, veliku ulogu u pristupu obradi tla ima, pored razvijenosti nekog društva i specifičnost podneblja, odnosno specifičnost klimatskih prilika neke regije. Primjerice, plug koji se vrlo brzo proširio po cijelom Starom svijetu, u Africi se nije pojavio sve do devetnaestog stoljeća. Koncept biljne proizvodnje prema načelima maksimalizacije, specijalizacije i učinkovitosti, u ruralnim i siromašnim krajevima, ali sve više i u ostalim dijelovima svijeta više nije održiv. Iz tog se razloga u sustave gospodarenja danas sve više uvode suvremena načela poljoprivredne proizvodnje i gospodarenja poljoprivrednim površinama, a to su koncepti:

OPTIMIZACIJA i ODRŽIVOST

Današnji suvremeni koncepti obrade tla proizlaze iz koncepta održivosti, odnosno postulata implementiranih u koncept održivog gospodarenja tlom. On podrazumijeva: uzgojne zahvate, političke i gospodarske mjere, te aktivnosti usmjerene prema integraciji socioekonomskih načela s brigom za okoliš, uz ispunjavanje sljedećih uvjeta:

• Proizvodnost – održava se ili povećava postignuta razina proizvodnje,
• Sigurnost – smanjuje se rizik proizvodnje,
• Zaštita – štite se prirodni resursi i priječi degradacija tla, vode i zraka,
• Ekonomičnost – osigurava se gospodarska opravdanost,
• Socijalnost – sustav je socijalno prihvatljiv,
• Trajnost – ako se iz bilo kojeg razloga, u nekom vremenskom roku, ne ispuni bilo koji od gore navedenih uvjeta – rezultat je neodrživost sustava.

Principi obrade tla

Intenzitet obrade tla najčešće se opisuje preko dubine i volumena obrađenog tla.

Dubina osnovne obrade tla ovisi o nisu faktora, a uglavnom ju treba uskladiti s ekološkim uvjetima sredine, prilagoditi razini i intenzitetu proizvodnje, a mora biti i ekonomski opravdana. Primjerice, intenzivnija gnojidba omogućuje/zahtjeva dublju obradu tla, u humidnijim ekološkim uvjetima prakticira se dublja obrada. U Europi humidnost raste od juga prema sjeveru, pa se prema tome, ovisno o geografskom položaju, razlikuje dubina osnovne obrade tla; Italija 45 cm, Hrvatska i Mađarska 30-35 cm, Austrija 30 cm, Njemačka 25 cm, Norveška 20 cm itd.

Bitno je znati kako nema jedinstvene optimalne duboke obrade tla, već ona ovisi o nizu čimbenika.

Neki od najvažnijih čimbenika prikazani su kako slijedi:

• apsolutna dubina tla (dubina do matičnog supstrata),
• stanje podzemnih voda (ocjeditost, zasićenost, godišnje fluktuacije i dr.),
• teksturna građa i uslojenost (stratifikacija),
• reljef (npr. nadmorska visina, nagnutost terena),
• klima (npr. aridnost, humidnost i prijelazna stanja),
• izvor energije (npr. energetska opskrbljenost za intenzivnu ili ruralnu poljoprivredu),
• sredstva za obradu (raspoloživost mehanizacije, strojeva i oruđa općenito),
• zahtjev kultura (npr. dubina korijena, namjena uzgoja),
• agrotehnička namjena (melioracije, privođenje tla kulturi i sl.),
• ekonomska moć gospodarstva (visina očekivanog prinosa, razina gnojidbe i sl.).

Prema prethodno navedenim kriterijima, u našim agroekološkim uvjetima razvila su se dva osnovna sustava obrade tla za ratarske kulture:

1. Sustav obrade tla za ozimine: prašenje strništa, plitko ljetno oranje, duboko jesensko oranje (ili oranje za sjetvu), predsjetvena priprema, sjetva
2. Sustav obrade tla za jarine: prašenje strništa, plitko ljetno oranje, duboko jesensko oranje, zatvaranje zimske brazde, predsjetvena priprema, sjetva

Ovi sustavi su u zadnja dva desetljeća doživjela značajne promjene (ponegdje i do neprepoznatljivosti). Glavne odrednice tih promjena jesu variranja u intenzitetu i provedbi odnosno izostavljanju pojedinih zahvata obrade tla. Zbog toga ovi sustavi sve više dobivaju povijesni pridjev, ustupajući mjesto novim fleksibilnijim, prilagodljivijim i agroekološki primjerenijim sustavima obrade tla.

U današnje vrijeme postoji niz različitih podjela sustava obrade tla. Međutim, u osnovi se svi sustavi mogu podijeliti na tri osnovna: konvencionalni, reducirani i konzervacijski. Najpoznatiji je konvencionalni. On je ujedno i najdegradirajući, a u svjetskim razmjerima njegova se rasprostranjenost značajno smanjuje iz godine u godinu. Reducirani sustavi su u globalnim razmjerima najrasprostranjeniji. Unutar njega postoji nebrojeno puno različitih načina i mogućnosti u primjeni. Konzervacijski sustavi uzgoja usjeva smatraju se sustavima budućnosti – koja je već došla. Oni također mogu imati veliki broj različitih varijacija u svojoj primjeni. Ovi se sustavi šire iznimno velikom brzinom na godišnjoj razini, a prihvaćaju se u svim dijelovima svijeta.

Promjena pristupa obradi tla – suvremene tendencije

Pristup obradi tla mijenjao se, kako je već rečeno, kontinuirano tijekom cijele povijesti poljodjelstva. Međutim, uvijek je bio ovisan o nizu različitih prilika i uvjeta koji su okruživale čovjeka u njegovim pojedinim razvojnim etapama. Dubina obrade tla, kao i broj potrebnih zahvata, koji su za cilj imali pripremiti tlo za uzgoj usjeva, kroz povijest su se mijenjali kontinuirano, i to gotovo redovno s tendencijom povećanja dubine i intenziteta obrade tla. Međutim, trend povećanja dubine i broja zahvata obrade tla po površini, zaustavlja se početkom 20. stoljeća. Obrada tla od tada postaje “dvosmjerna”. Odnosno, dobiva izmijenjenu i drugačiju ulogu nego ju je imala tijekom gotovo cijele povijesti poljodjelstva. U osnovi, nova je koncepcija dovela do:

• stagnacije povećanja zahvata dubine obrade tla, i do
• smanjenja dubine i broja zahvata pri obradi tla.

Koji su tome razlozi?

Postoji više razloga mijenjanju koncepcije obrade tla, a proizašli su iz utvrđene činjenice kako se neodgovarajućim zahvatima obrade tla (prvenstveno oranjem) tlo značajno degradira (a ponekada i trajno). Uslijed toga dolazi do opadanja njegove proizvodne sposobnosti.

Osnovni, dakle, razlozi smanjenju dubine obrade tla i smanjenju broja zahvata pri obradi proizlaze iz negativnih učinaka obrade. Oni su često prikriveni rastućim tehničkim i tehnološkim razvojem u poljodjelstvu, a ovdje se navode samo najvažniji razlozi:

• kvarenje strukture tla,
•  mehanička disperzija zbijanjem tla u vlažnom stanju,
•  erozija vodom i vjetrom,
•  stvaranje tabana obrade (bolest “tabana pluga” i “tabana tanjurače”),
•  stvaranje diskontinuiteta u tlu (dubinska zbijanja)- nepropusni slojevi (barijere za prodor korijena, zraka, vode, topline),
• &n