Na domaćem terenu orah se najčešće uzgaja kao stablo koje daje dobru hladovinu te naravno zbog svojih jestivih orašastih plodova. Iako većina biljaka dobro raste u blizini oraha, postoje i određene biljne vrste čijem rastu ne odgovara blizina ovog stabla. Biokemijska vrsta odnosa između biljaka u kojem jedna biljna vrsta iz određenog razloga ometa rast druge biljne vrste naziva se alelopatija.
Izvor toksičnosti
Najnovijim istraživanjima dokazana je konkretna tvar koja se nalazi u orahu te način djelovanja na okolne biljke. Uzročnik nepovoljnog utjecaja na uzgoj bilja u blizini oraha je kemijski spoj hidrojuglon. Ovu neotrovnu tvar orah aktivno izlučuje iz korijena u tlo. Ima je u manjem udjelu i u ostalim biljnim dijelovima: kori, grančicama, zelenoj ovojnici ploda i lišću. U dodiru sa zrakom ili česticama tla hidrojuglon se oksidira u visokotoksični juglon. Iz otpalog lišća, kore i plodova kiša odnosi juglon u tlo koji nasreću ne putuje duboko jer je netopiv u vodi. Juglon djeluje na osjetljive biljke tako da otežava klijanje, usporava rast ili čak uzrokuje propadanje osjetljivih vrsta ili sorata.
Međutim, veće količine juglona obično su prisutne na području neposredno ispod krošnje oraha zbog veće gustoće korijena i isprepletenih žila te otpalog lišća i orašastih plodova u ovojnici. Ovolika koncentracija juglona ukazuje da neke manje osjetljive biljne vrste imaju sposobnost tolerancije većih količina juglona koja je prisutna u tlu u blizini stabla oraha, ali možda neće preživjeti izravno pod njegovim krošnjama.
Iznimno osjetljive biljke često ne mogu podnijeti čak ni malu količinu juglona koji se nalazi izvan dosega krošnje. Ako se drvo oraha sruši, u korijenu se još uvijek oslobađa juglon. Njegova toksičnost može ostati nekoliko godina i nakon uklanjanja stabla te se ne preporučuje sadnja na tom mjestu čak do 2 godine.
Opstanak biljnih vrsta koje se nalaze u blizini ili ispod stabala oraha dodatno je otežan. Količina prisutnog juglona u tlu ovisi o vrsti tla, prozračnosti i mikroorganizmima tla. Treba naglasiti da juglon brzo propada u tlu bogatom organskom tvari gdje ga razgrađuju mikroorganizmi. Štetno djelovanje juglona iz svježeg lišća može se spriječiti redovitim skupljanjem prije nego što kiša ispere toksin u tlo.
Posljedice u vrtlarstvu
Vrtovi bi trebali biti udaljeni od stabala oraha kako bi se spriječilo oštećenje osjetljivih biljnih vrsta. U slučaju da se blizina takvih stabala ne može izbjeći, tada je potrebno podići vrtne gredice zbog pružanja zaštite. No, gredica mora biti izgrađena tako da bi umanjila prodiranje korijena oraha u podignuti dio.
Proces razgradnje biljnih ostataka provode razni mikroorganizmi uz prisutnost zraka (aerobno). Svojim djelovanjem oni razgrađuju juglon i njegova se koncentracija smanjuje. U tlu juglon se razgradi za otprilike dva mjeseca, a u kompostnoj hrpi za nekoliko tjedana. Kako bi sa sigurnošću utvrdili da u kompostu više nema juglona, potrebno je ostaviti lišće, koru i grančice oraha na zasebnoj hrpi da se kompostiraju oko šest mjeseci. Nakon tog vremena takav se kompost može koristiti čak i za biljke koje su inače iznimno osjetljive na juglon.
Naime, nema nikakve opasnosti od orahova lišća ako ga kompostiramo tijekom najmanje dva, a preporučljivo šest mjeseci. Čak i nakon procesa razlaganja, kompost može otpustiti male količine juglona. Takav kompost se lako može testirati na toksičnost sadnjom sadnica rajčice u njega jer je poznato da je rajčica iznimno osjetljiva na juglon.
Ako se koristi drobilica, zdrobljenim ostacima od orahovih grančica, lišća i kore ne preporuča se korištenje malča oko osjetljivih biljaka jer takav biljni materijal nije kompostiran i dobit će se negativan učinak.
Iz vremena naših baka poznato je da listovi djeluju insekticidno. Svježi listovi su se polagali na hrpe uskladištenog suhog graha ili žita kako bi zbog jakog mirisa otjerali njihove nametnike (žižak).
Biljne vrste osjetljive na juglon
Povrće: rajčica, šparoge, krumpir, kupus; voće: jabuka, kruška, kupina, borovnica; cvjetne vrste: hortenzija, ljiljan, narcis, božur.
Biljne vrste otporne na juglon
Povrće: luk, češnjak, mrkva, pastrnjak, hren, grah; voće: trešnja, crna malina; cvjetne vrste: krizantema, orlova kandža, maćuhica.
Iako su aleopatski učinci ekstrakta listova oraha prethodno ispitani, do danas nisu zabilježena istraživanja vezana za učinke raspadnutog lišća oraha na sve biljne vrste. Navedene su neke osjetljive i relativno otporne biljne vrste na juglon. Podatke o otpornim vrstama svakako treba uzeti s rezervom jer su istraživanja još uvijek nepotpuna. Vrlo često je pravi uzrok lošeg napredovanja biljke ispod oraha nedostatak sunca, suho tlo i nedostatak hraniva.
