Smanjena proizvodnja jaja ili potpuni prestanak nesenja jaja može biti uzrokovan različitim čimbenicima. Također, može biti različite duljine. Kod slobodno držanih nesilica na manjim obiteljskim gospodarstvima tijekom godine može doći do smanjenja ili potpunog prestanka proizvodnje jaja više puta tijekom godine.
Nagon za sjedenjem na jajima
Najčešće u proljeće, obično krajem travnja i početkom svibnja, kokoši nesilice čistih pasmina ili njihovih križanaca prokvocaju odnosno dobe nagon za sjedenjem na jajima. Tada uzgajivači, koji o tome ne vode preveliku brigu, mogu kroz neko vrijeme očekivati da im se pojave kvočke koje će uza sebe voditi male piliće. Ako se želi izbjeći ili bar djelomično ublažiti ova pojavnost u jatu, potrebno je češće tijekom dana prikupljati snesena jaja. Također, iz gnijezda je potrebno istjerivati one kokoši koje su odlučile čvrsto sjediti na jajima. Isto tako potrebno je kontrolirati sjenike i druga skrovita mjesta u koja znaju polagati jaja i onda na njima ostanu sjediti do kraja inkubacije koja traje 21 dan.
Mitarenje
Mitarenje, odnosno izmjena perja, koje se kod kokoši događa jednom godišnje, sljedeći je razlog u početku smanjenog, a onda i potpunog prestanka nesenja jaja koje može trajati i dulje od 30 dana. Kod domaćih kokoši starijih od godinu dana do njega najčešće dolazi krajem ljetnih mjeseci. Ako se takve kokoši ostave u jatu, njihov se ponovni pronesak može očekivati krajem rujna i početkom listopada. Tada te kokoši nesu nešto manji broj jaja ali su ona veće težine. S obzirom da je mitarenje prirodna pojava na nju se ne može utjecati niti se ne može odgoditi.
Nekada se, do ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, uglavnom na velikim farmama provodilo tzv. prisilno mitarenje. Ono je za cilj imalo ubrzati cjelokupan proces i raniji ponovni pronesak. No, to je sada zabranjeno i jedino se može preporučiti da se na obiteljskim gospodarstvima početkom ljeta nabave ili uzgoje pilenke. One bi krajem ljeta došle u punu nesivost i tako zamijenile one starije kokoši kod kojih se može očekivati pojava mitarenja.
Nedostatak svjetla i previsoke ili preniske temperature
Do trećeg smanjenja i potpunog prestanka nesivosti dolazi krajem jeseni i početkom zimskih mjeseci. Do njega dolazi zbog grešaka u tehnologiji uzgoja i držanja kokoši nesilica. Postupno skraćivanje prirodnog svjetla i smanjenje intenziteta osvjetljenja koje sredinom prosinca iznosi svega osam sati kod kokoši dovodi do poremećaja u nastanku jajeta. Kokošima je uobičajeno za nastanak kokošjeg jata svakodnevno potrebno 16 sati svjetla koje je istog intenziteta.
Rješenje za ovaj problem je nadosvjetljavanje prostora u kojem borave kokoši bilo kojim izvorom svjetlosti u jačini od 2-3 w/m2. Izvor svjetlsoti će osigurati potrebnu količinu svjetlosti paljenjem svijetla u jutarnjim satima prije izlaska sunca te gašenjem svjetla navečer. U tom zimskom razdoblju potrebno je i znatno promijeniti hranidbu kokoši nesilica osobito onih slobodno držanih. One tada nisu u mogućnosti u prirodi pronaći dodatne količine hranjivih tvari i hranidba prekrupom žitarica bez dodatka krmiva koja obiluju bjelančevinama, mineralima i vitaminima svakako može utjecati na prestanak nesenja jaja.
I hladnoća također može uzrokovati pad nesenja. Također i previsoke temperature ako se kokoši drže u peradnjacima gdje nije moguće provoditi dodatno zagrijavanje ili hlađenje. Pri niskim temperaturama kokoši hranjive tvari koje su konzumirale koriste prvenstveno za samo zagrijavanje. Pri visokim ih koriste za rashlađivanje i to ubrzanim dahtanjem jer nemaju znojne žlijezde u koži. Isto tako tijekom zimskih mjeseci treba voditi brigu o dostupnosti vode za piće. Ako se ona kokošima nudi u neadekvatnim priručnim pojilicama, često bude zamrznuta i kokoši ostaju žedne. Ako ne piju vodu tada i ne jedu.
Tijekom ljetnih mjeseci, kako bi se rashladile, kokoši često piju vodu. Tako im je moguće pomoći češćim mijenjanjem vode i to, po mogućnosti, što hladnijom. Naravno i tu je pozornost potrebno posvetiti pojilicama koje treba čistiti svakodnevno. Po mogućnosti je potrebno jednom tjedno dezinficirati kako bi se spriječila pojavnost oboljenja. Upravo je velik broj bakterijskih i virusnih bolesti uzročnik smanjenog ili potpunog prestanka nesivosti. Stoga je zaštiti zdravlja kokoši odnosno provedbi bio sigurnosnih mjera potrebno posvetiti veliku pozornost.
Ako se proizvodnja jaja odvija u zatvorenim objektima s hibridnim nesilicama, najčešće do pada proizvodnje jaja dolazi u dobi nesilica od 70 tjedana. Tad započinje prirodno mitarenje ili izmjena perja. Naravno, uvijek je moguće, radi pojave bolesti ili lošijeg upravljanja proizvodnjom gledajući kroz neadekvatnu hranidbu i neodgovarajuće mikroklimatske uvjete očekivati da se proizvodnja jaja smanji ili u potpunosti prestane.
Izvor: Gospodarski kalendar
