Kako povećati SO (ekonomsku veličinu) gospodarstva?

U prošlom broju Gospodarskog lista od 15. ožujka objavljeno je što je ekonomska veličina poljoprivrednog gospodarstva i kako se izračunava te je spomenuta granica od 3.000 EUR-a koja čini razliku između SOPG-a (samoopskrbnog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva) i OPG-a. Ta granica je važna jer članovi SOPG-a ne mogu koristiti mjere ruralnog razvoja i mogu tržiti samo poljoprivredne proizvode u neprerađenom stanju, dok OPG sve to može.

Ipak, potrebno je znati da nositelj SOPG-a može u skladu s odredbama Zakona o OPG-u podnijeti zahtjev za upisom u Upisnik OPG-ova bez obzira na činjenicu ekonomske veličine poljoprivrednog gospodarstva.

Ekonomska veličina je jako važna

Iz svega napisanog može se zaključiti da je ekonomska veličina jako važna jer određuje mogu li se koristiti mjere ruralnog razvoja ili ne, te koje se mjere uopće mogu koristiti jer natječaji definiraju ekonomsku veličinu OPG-a koji se može na određeni natječaj prijaviti.

Tako je do sada bilo definirano da oni koji se natječu za Potporu mladim poljoprivrednicima (Podmjera 6.1.) moraju pripadati ekonomskoj veličini od 8.000 do 49.999 EUR-a. Za Podmjeru 6.3. (mali poljoprivrednici) bila je potrebna ekonomska veličina od 2.000 do 7.999 EUR-a, a za Podmjeru 4.1. (Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva) ekonomska veličina nije smjela biti manja od 6.000 eura ako ulažu u sektor voća, povrća i cvijeća i manja od 8.000 eura za ulaganja u ostalim sektorima.

Primjeri povećanja ekonomske veličine gospodarstva

Postavlja se pitanje kako doći do željene mjere ako je ekonomska veličina našeg gospodarstva premala, odnosno kako je povećati? Kad znamo način izračuna ekonomske veličine jednostavno je zaključiti da se ista može povećati: a) povećanjem površina pod kulturama; b) povećanjem grla stoke i c) prelaskom na kulture koje imaju viši SO koeficijent.

Primjer 1. Gospodarstvo se nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj i bavi se ratarskom proizvodnjom

Gospodarstvo trenutno proizvodi:

Kukuruz na 1 ha površine te pšenicu, zob, raž, suncokret i soju – na po 0,5 ha. Ubacivanjem ovih proizvodnji iz ARCODA u EVPG kalkulator dobivamo da gospodarstvo obrađuje 3,5 ha površine, a pripada razredu ekonomske veličine 2 (2.000 – 4.000 EUR), s ekonomskom veličinom od 2.678,38 EUR.

Prva mogućnost je ako gospodarstvo ima dodatnu površinu na raspolaganju može jednostavno povećati proizvodnju na tu dodatnu površinu. Npr. uvođenjem dodatnih 1,5 ha površine od kojih se dodatno 1 ha stavlja pod kukuruz, a 0,5 ha pod suncokret, gospodarstvo ulazi u ekonomsku veličinu 3 (4.000 do 8.000 EUR) s proizvodnjom od 5 ha i vrijednošću proizvodnje od 4.045,45 EUR-a.

Druga mogućnost je proizvodnja kultura koje imaju viši SO (i to je moguće samo ako je u skladu s plodoredom pa treba dodatno paziti). Npr. od ratarskih kultura najveći SO ima šećerna repa, duhan, krumpir, ljekovito, začinsko i aromatično bilje, potom uljana repica i ostale uljarice (SO pojedine kulture se može vidjeti u EVPG kalkulatoru), pa se može pokušati sastaviti plodored od kultura sa višim SO, naravno u skladu s mehanizacijom i agrotehničkim znanjem koje gospodarstvo posjeduje. Ako gospodarstvo ima interesa i mogućnosti za ulaganjem u nova znanja može s ratarske proizvodnje, koja ima niski SO i u pravilu zahtijeva veliku površinu za isplativost, preći dodatno na stočarstvo te time povećati vrijednost proizvodnje.

Primjer 2. Gospodarstvo opet ima 3,5 ha površine u kontinentalnoj Hrvatskoj, ali uz ratarske kulture uvodi tov svinja i krmne kulture.

Ako gospodarstvo na istoj površini koju je ranije imalo proizvodi kukuruz na 2 ha, soju, lucernu te krmno korijenje i kupusnjače na po 0,5 ha (3,5 ha ukupno), a uz to ima 5 svinja u tovu spada u razred ekonomske veličine 3 sa vrijednosti proizvodnje od 4.438,82 EUR-a. Stočarska proizvodnja u pravilu daje značajan doprinos ekonomskoj veličini, a najveći SO imaju mliječne krave, junad, krave u sustavu krava-tele itd.

Značajno viši SO od ratarskih kultura imaju trajni nasadi te uzgoj povrća i cvijeća te sjemenskog/sadnog materijala. Stoga ovakve proizvodnje na manjoj površini postižu daleko veće vrijednosti ekonomske veličine.

Primjer 3. Gospodarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj s 3,5 ha površine i kombiniranom povrćarsko-ratarskom proizvodnjom

Ukoliko bi ovakvo gospodarstvo uzgajalo krumpir na 1,4 ha, ljekovito, začinsko i aromatično bilje na 0,5 ha, 1 ha povrća na otvorenom i 0,6 ha povrća u plastičnim tunelima, utoliko bi spadalo u razred 5 (15.000 do 25.000 EUR) s vrijednošću proizvodnje od 15.334,05 EUR-a. Naravno ovakav tip proizvodnje zahtijeva daleko više troškove radne snage, kao i ostalih ulaganja. Puno veći SO imaju i trajni nasadi, koji ostaju na istoj površini godinama i zahtijevaju detaljno promišljanje pri ulasku u investiciju jer u početnim godinama ne donose prihod.

Primjer 4. Gospodarstvo sa 3,5 ha poljoprivredne površine u jadranskoj Hrvatskoj koje uzgaja trajne nasade.

Ako takvo gospodarstvo uzgaja agrume na 2,5 ha površine te bademe na 1 ha površine, spada u razred ekonomske veličine 4 s vrijednosti proizvodnje od 13.163,27 EUR-a. Ukoliko bi takvo gospodarstvo na istoj površini uzgajalo stolno grožđe na 0,75 ha, agrume na 2,5 ha te bademe na 0,25 ha, utoliko bi spadalo već u razred 5 s vrijednosti proizvodnje od 15.669,07 EUR-a.

Kao što vidimo na ekonomsku veličinu se može djelovati, ali treba imati na umu da svaka kultura ima svoje specifičnosti i zahtjeve, te da je poljoprivredna proizvodnja – tvornica pod vedrim nebom koja zahtijeva svakodnevno informiranje i ulaganje u dodatno znanje i vještine da bi bila uspješna i ekonomski opravdana.