Mravi (Formicidae) žive velikim združenim zajednicama u mravinjacima, gdje razlikujemo mužjake, ženke, vojnike i radnike. Roje se ljeti, a krilata ženka nakon kopulacije osniva novi mravinjak. Svi imaju otrovnu žlijezdu koja uglavnom izlučuje mravlju kiselinu. U svijetu je opisano više od 12.000 vrsta mrava. Kolonija mrava broji oko 20 milijuna jedinki, a može imati jednu ili više matica.

Svi mravi iz jednog mravinjaka se prepoznaju po mirisu, a prema mravima iz drugih zajednica se većinom ponašaju neprijateljski. Ne spremaju hranu za zimu, već se zavuku u dublje slojeve, gdje svi zajedno ukočeni prezime.

Štete od mrava

U pravilu mravi nisu štetnici bilja, a većini vrsta ne ubrajamo niti u prirodne neprijatelje štetnika. Njihova prisutnost na bilju često je znak napada lisnim i štitastim ušima, koje luče slatku biljnu tekućinu (“mednu rosu”) kojom se hrane mravi. Ali, dokazano je da prisutnost mrava može izazvati pojačano lučenje “medne rose”. Stoga mravi mogu povećati štetnost nametnika iz skupine lisnih i štitastih uši. Dokazano je da mravi štite lisne uši od njihovih prirodnih neprijatelja, pa u plastenicima sa povrćem gdje se provodi biološka borba protiv ovih nametnika treba prethodno spriječiti dolazak mrava.

Ponekad su opisane i poznate štete od mrava pri nicanju usjeva suncokreta i kukuruza, te naknadno na vinovoj lozi, lubenicama i dinjama, te zrelim plodovima kruške. Štete je nanosila vrsta mrava Tetramorium caespitum. Mravi mogu naseliti i pčelinje košnice, pa mravinjake u njihovoj blizini treba uništiti.

Neke vrste mrava ubrajamo u gamad (molestante), naročito žuti faraonski mrav (Monomorium pharaonis). Mogu biti prava napast u nekim naseljima ili gradskim četvrtima.

Faraonski mrav je sitni kukac, dužine tijela 1,5-2 mm, žute do crvenkaste boje. Predstavlja najrašireniju vrstu mrava u stanovima (molestant). Voli se zadržavati u smočnicama i kuhinjama, gdje ima dosta hrane i namirnica.

Peršin odbija mrave

Štetnost ili korist mrava u povrtnjaku određuje njihova brojnost. Redovita obrada povrtnjaka kopanjem ometa formiranje mravinjaka. Ubacivanje pepela ili vapna ometa razvoj njihova legla u mravinjaku. Jedno od učinkovitijih i prikladnih botaničkih mjera zaštite od crnih mrava je primjena peršina. Njegov miris odbija mrave i njegova prisutnost čini mravima nepodnošljivu okolinu. Ubrano lišće peršina treba lagano zgnječiti i raširiti po mravinjaku. Uzgoj peršina, lovora, anisa, valerijane ili uzgoj rabarbare čini vrt nepoželjnim staništem za crne mrave.

Peršin odbija mrave

Eterična ulja od lavande su vrlo učinkoviti neprijatelj mrava. Dovoljno je pomiješati nekoliko kapi i politi područje koje su nastanili mravi.

Dobro je poznata povezanost mrava i različitih vrsta lisnih uši na poljoprivrednim i ukrasnim biljkama. Pravovremeno suzbijanje lisnih i štitastih uši botaničkim (biljnim) ili sintetskim insekticidima smanjuje i pojavu mrava na biljkama.

Soda bikarbona je veliki neprijatelj mrava

Soda bikarbona je veliki neprijatelj mrava. Smjesa od 1 litre vode, 5 grama soda bikarbone (0,5 %) i 30 ml lanenog ulja može služiti za prskanje debla voćaka po kojima se kreću mravi prema krošnji (radi lisnih uši). Isti učinak daje mješavina sode bikarbone i šećera u prahu kojom se posipa površina oko stabla ili po kori debla.

Izvor: Gospodarski list

Prethodni članakOpadanje plodova kod voćaka
Sljedeći članakProso i za ekološku proizvodnju
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.