Opadanje plodova smatra se normalnom fiziološkom pojavom kod voćaka. Može se dogoditi neposredno nakon zametanja ploda i sve do berbe u različitim intervalima.

Tako kod koštičavih voćaka plodovi uglavnom opadaju nakon oplodnje i u fazi odrvenjavanja koštice odnosno kad počnu mijenjati boju. Kod jezgričavnih voćaka opadanje odvija obično u tri odvojene faze: 1. nakon oplodnje, 2. lipanjsko opadanje i 3. opadanje plodova pred berbu.

Uzroci opadanja plodova

Prva faza opadanja plodova javlja se 10-20 dana nakon opadanja latica, tada opada oko 50 % zametnutih plodova. Riječ je uglavnom o neoplođenim plodovima u kojima je zbog podražajnog djelovanja peluda došlo do početnog dijeljenja stanica plodnice. U drugoj fazi – tzv. lipanjsko opadanje plodova, padne oko 30 % plodova. Uzroci mogu biti različiti: nedovoljna ishrana (pogotovo N), hormonski poremećaj, vremenske prilike i drugi.

Lipanjsko opadanje plodova

Treća faza opadanja plodova javlja se u završnoj fazi rasta ploda odnosno početkom dozrijevanja kad padne oko 10 % plodova. Uzrok opadanja plodova jednim je dijelom sortno obilježje. Također, pod velikim je utjecajem vremenskih prilika (ubrzano dozrijevanje, suša, vjetar) odnosno biljnih hormona. U završnoj fazi rasta ploda počinju se u voćkama sintetizirati veće količine biljnih hormona dozrijevanja etilena i apscizinske kiseline koji potiču stvaranje separatnog sloja u dijelu između peteljke ploda i izbojka.

Oni stimuliraju nastanak enzima (celulaze i poligalakturonaze) koji razaraju stanične stjenke i tvari koje spajaju stanične stjenke u separatnom sloju peteljke. Tako plodovi ostaju povezani sa stablom samo uz pomoć tankih provodnih snopova. Oni lako pucaju i time dolazi do opadanja plodova. Vrlo često je slučaj da se intenzivno opadanje plodova javlja neposredno pred berbu budući da se na plodovima ne razvije adekvatna boja ploda dok su drugi parametri ukazuju na optimalni rok berbe. Time se sama berba prolongira odnosno bere se kasnije dok se čeka razvoj boje, što dodatno potencira opadanje plodova. To rano opadanje plodova pred berbu može rezultirati vrlo velikim gubitcima u pojedinim godinama.

Opadanje plodova pred berbu

Kod kojih voćaka se opadanje plodova najviše događa?

Posljednjih godina sve je veći problem kod voćaka prijevremeno opadanja plodova. Ono je posljedica djelovanja drugih čimebinka npr. agro- i pomotehničkih zahvata kao i neadekvatne vremenske prilike tijekom vegetacijske sezone. Prijevremeno opadanje plodova uvijek je više izraženo kod voćaka koje imaju plitak korijen i zasađena su na slabije plodnim tlima. Također je izraženije uslijed nepovoljnog odnosa biogenih elemenata. Npr. opadanje je manje sa stabala koja imaju zadovoljavajuću opskrbljenost magnezijem (Mg), a izraženije kod veće ishranjenosti kalijem (K). U intenzivnim nasadima odnos pojedinih elemenata danas se lako kontrolira folijarnom prihranom.

Izraženije opadanje plodova javlja se i kod voćaka gdje je izvršena intenzivnija ljetna rezidba. Smanjuje se količina listova, time i fotosinteza odnosno sadržaj ugljikohidrata. Zato je ljetnu rezidbu potrebno odraditi što ranije u vegetaciji, zbog bolje osvijetljenosti krošnje (kvalitetniji razvoj boje ploda) i formiranja novih mladih izbojaka koji će uspjeti stvoriti dovoljnu količinu ugljikohidrata do berbe. Jače izraženo opadanje plodova uočava se i u voćnjacima koji su u tekućoj godini imali jače napade štetnika savijača, minera, pauka i drugih. Oni osim šteta na plodu, sisanjem hraniva doprinose opadanju listova i smanjenju asimilacijske površine.

Ako su navedeni uzroci još kombinirani s ekstremnim vremenskim prilikama npr. sušom i visokom temperaturom u ljetnim mjesecima prijevremeno opadanje plodova je intenzivnije. Poznato je da više temperature od cvatnje do berbe početka dozrijevanja, ubrzavaju fiziološke procese voćke, a time i početak dozrijevanja. U sušnim godinama (uslijed izostanka navodnjavanja) osim razvoja malih plodova, često je i izraženija sklonost plodova prijevremenom opadanju.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakDrugačije vrste hortenzija
Sljedeći članakKako se riješiti mrava?
izv. prof. dr. sc. Martina Skendrović Babojelić
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.