Klimatske promjene donose i pojavu ekstremnih oborina, kad površina na koju padne kiša ne može upiti svu vodu, pa nastanu poplave, bujice i velike lokve. Ovim člankom ćemo se osvrnuti na oborinsku vodu kišnicu i njenim procjeđivanjem u podzemlje te utjecajem na građevinske objekte i sama kućna dvorišta. Kako se možete riješiti bazena kišnice u svojem dvorištu i na travnjaku, a i vlage te plijesni na zidovima podruma i temelja?
Voda je naše najveće bogatstvo, a i jedna od najvećih sila u prirodi zato s njome treba odgovorno gospodariti te se zaštiti od negativnog djelovanja. Naš planet je prekriven s oko 72 % površine vodom , a od toga je 3 % slatkovodna voda rijeka i jezera. Voda ima svoju cirkulaciju u prirodi, no, suvišak oborinske vode predstavlja problem mnogim vlasnicima okućnica kojima je rješenje sustav drenaže.
Dreniranje je odvodnjavanje tla sustavom drenažnog sloja i drenažnim cijevima, kako bi se spriječio hidrostatički tlak vode koja miruje u tlu. Pri tome treba spriječiti ispiranje sitnih čestica tla (filtarska drenaža). Drenažna se instalacija sastoji od uređaja za dreniranje, kontrolu, ispiranje i odvoda. Dren je skupni naziv za drenažne cijevi i drenažne slojeve. Ako temeljno tlo uz objekte ne upija oborine i propušta ih kao nasuto zemljište, voda se skuplja i izolacija zidova dolazi pod hidrostatički tlak vode, zbog toga je potrebna drenaža za odvod vode ili izolacija kao za slučaj vode pod tlakom. U ovom članku ćemo se baviti drenažom za odvod vode dalje od građevina.
Samim prikupljanjem procjednih voda imamo potrebu tu vodu nekamo i odvesti, ili u sustav oborinskih voda, ili ćemo je ispustiti u podzemlje putem upojnih bunara. Ili u konačnici, pokušat ćemo je na bilo koji način iskoristiti za ponovnu upotrebu. Prikupljena procjedna voda skladišti se unutar podzemnog spremnika te se može opet koristiti za zalijevanje zelenih površina ili primjerice sanitarni sustav objekta.
Upojni bunar izgrađen od betonskih cijevi ima ekološki učinak gdje se oborinska voda ispušta u tlo na lokaciji na kojoj je nastala i time smanjuje količine otjecanja površinskih voda smanjujući rizik od plavljenja i drugih nepovoljnih utjecaja koje ovim mogu nastati, te se oborinskom vodom obogaćuju vodonosnici ispod tla.
Što kad je građevina smještena na padinama?
U slučaju kad je građevina na takvom mjestu da je izložena procjeđivanju vode sa strane, kroz zidove i odozdo, kroz pod (npr. smještena na padinama brda), odvodnjavanje se radi instalacijom drenaže, tj. isušivanja. Drenažni vodovi se postave obodno oko cijele zgrade ili samo na strani odakle dolazi procijedna voda. Drenažne se cijevi (od pečene ilovače, keramičke, betonske, plastične) postave u blizini vanjskih temeljnih zidova, na takvoj dubini da i na najvišoj točki budu nešto niže od poda prostorije. Same cijevi se postavljaju u iskopu, s nagibom od 1 % do 3 %, na čvrstoj podlozi, najbolje na posteljici od mršavog betona (klasa betona C15/20) zbog opasnosti od mogućeg ispiranja podloge. Drenažne cijevi se u iskopu oblože krupnim šljunkom, odnosno batudom ili tucanikom do potrebne visine, debljine 30 do 50 cm, a oko tog sloja filterom od krupnog pijeska debljine 20 cm.
Drenažni vodovi se ulijevaju u okno s taložnicom, a iz njega procijedna voda otječe u kanal oborinskih voda. Drenažna cijev mora biti visinski viša od odvodne cijevi tako da otpadna voda iz kanalizacije ne može teći u drenažu. Naravno da i ostala kišnica može biti dovedena u isto okno. Ako postoji mogućnost uspora u kanalizaciji (povratnog vala otpadne vode) na koju je priključena drenaža, tada se u okno ugrađuje slivnik s ručnim i automatskim uspornim zatvaračem koji štiti prostoriju od poplave uspornom otpadnom vodom, a drenažu od eventualnog razaranja uslijed tlaka. Ako se odvod od drenaže ne može izvesti gravitacijom, onda se procjedna voda prepumpavanjem na višu kotu podiže u viši odvodni kanal. Tada nema niti opasnosti od uspora jer je visina uljeva viša od visine uspora.
Oborinska voda koja se u manjim količinama skupi na mjestima odakle se ne može putem slivnika gravitacijskim tečenjem odvesti u sustav kanalizacije, npr. nepokriveni ulazi u podrum ili u podrumsku garažu, nepokrivena okna ispred podrumskih prozora, može se odvesti u tlo putem procjednih jama ili upojnih bunara ispunjenih krupnijim šljunkom ili tucanikom. Veličina ovakvih procjednih jama ovisi o površini s koje se skuplja kišnica, količini oborina i propusnosti tla. Približno se može računati da takve jame imaju zapreminu od najmanje 0,25m2.
Vrlo je važno da se cijevi postave u najprikladnijem nagibu. Radi sprječavanja taloženja težih čestica, u cijevima oborinska voda mora imati najmanju dozvoljenu brzinu protjecanja (obično 0,5 m/s2) da bi ih otplavila. Kako pri velikoj brzini voda otječe, a teže čestice ostaju i talože se, a k tome se pretjerano haba i unutarnja površina, tako je određena i najveća dozvoljena brzina protjecanja (obično 3 m/s2).
Kako brzina vode u cijevi najviše ovisi o nagibu cijevi, a i o promjeru i hrapavosti unutarnje površine cijevi, za razne se slučajeve određuju nagibi vodova. Vodovi trebaju biti što je moguće više ravni. Promjene smjera, križanje, ulijevanje i promjene promjera obavljaju se samo pomoću fazonskih cijevnih komada. Veći promjer cijevi se ne smije nikada ulijevati u manji, a manji promjer u veći samo putem prijelaznih komada. Važno je dobro dimenzionirati drenažne cijevi odnosno odrediti potreban profil cijevi uz zadane vrijednosti oborina, vrsti tla, odnosno propusnosti zemljišta, veličini sliva i priljeva vode u dren.
Drenažnim cijevima se odvodnjava zemljište podzemnim vodovima. One služe da prihvate suvišnu vodu u zemljištu i da je dovedu u recipijent, kanalizaciju ili u podzemlje. Drenažne cijevi se proizvode od raznih materijala: pečene ilovače, kamenine, betona i plastike. Drenažne cijevi od pečene ilovače rade se promjera φ 40 ,50, 65, 80, 100, 130, 160, 180 i 200 mm. Debljine su obično 33 cm, a veći promjeri i 50 cm. Debljine stijenki su oko 9 – 21 mm, mase oko 2,5 – 25 kg/m. Drenažne keramičke cijevi s naglavkom od kamenine, glazirane izvana i iznutra, s rupicama φ 12 mm na razmaku od 30 mm. Proizvode se promjera φ 75, 100, 125, 150, 200, 250, 300, 350, 400, 450, 500 i 600 mm.
Duljina im je 1 m, a debljina zidova d=14,5 do 39 mm, težina 8 do 190 kg/m. Drenažne betonske cijevi slične su kanalizacijskim cijevima samo što imaju izdužene rupice u gornjoj polivini presjeka (duljine su 10 do 60 mm, na razmaku 12 cm). Promjera su φ 100, 125, 150, 200, 300, 400, 500 i 600 mm. Duljina im je 1 m , debljina zidova 15 do 60 mm, masa 16 do 322 kg/m. Drenažne plastične cijevi od PVC-a s naglavcima i ravnim podnožjem, s uzdužnim žljebovima i poprečnim prorezima. Uzdužni žljebovi odvode vodu do proreza i u cijev. Promjera su φ 8, 100, 150 i 250 mm. Duljina im je 5 m , debljina zid 2 do 5mm. Prorezi imaju širinu 0,8 mm, na razmaku od 22 mm. Težina ovih cijevi je svega 0,95 do 5,81 kg/m.
Čest je slučaj da se voda skuplja uz kuću i penetrira unutar podruma ili se penje kapilarnim putem uz fasadne zidove. Ovo se može spriječiti izvođenjem drenaže uz objekat i usmjeravanjem vode dalje od njega.
O čemu voditi računa pri planiranju drenaže?
Drenaža može biti veoma korisna, međutim o nekim stvarima treba povesti računa. Uglavnom je drenaža potrebna kod starijih građevina kod kojih temelji nisu tako duboki. Ako planiramo drenažu uz fasadni zid objekta, treba voditi računa da ne narušimo stabilnost temelja koji mogu biti veoma plitki kod starijih objekata.
Ako je dno drenaže dublje od dna temelja to znači da smo iskopali kompaktno tlo i mijenjamo ga drenažnim materijalom koje nema dobru nosivost. Ovo može dovesti do slijeganja temelja i poremećaja stabilnosti cjelokupnog objekta. Zbog ovoga je uvijek bolje izvršiti probno kopanje na jednom mjestu da bi se provjerilo na kojoj su dubini temelji. Ako se otkrije da su temelji plitki, onda je uvijek bolje planirati drenažni kanal koji je udaljen jedan metar od objekta.
Kako se izvodi drenaža?
Postoji dva načina izvođenja drenaže. Tradicionalan način podrazumijeva kopanje kanala, širine rova 40 cm koji se ispunjava krupnim agregatom i služi kao prirodna drenaža jer kameni agregat navlači na sebe vodu, tj. voda tečenjem prema njemu ima manji hidraulički otpor. Moderniji način izrade drenaže podrazumijeva polaganje perforirane drenažne cijevi i geotekstila u iskopani rov. Geoteksil se postavlja u iskopan kanal u koji se polaže perforirana cijev i zasipa se kamenim agregatom. Geotekstil služi da ne dozvoli zemlji i sitnijim čestica da prodru u kameni agregat i perforiranu cijev. Dodatkom perforirane cijevi se dodatno ubrzava odvod vode jer joj se omogućava nesmetano kretanje.
Širina drenaže bi trebala biti 30-40 cm, iako to sve ovisi od količine vode koju treba odvesti. S drenažom površinska voda otječe u rov gdje se slobodno kreće kroz šljunak. Dno rova je blago nagnuto, tako da gravitacija nosi vodu do izlazne točke na kraju rova. Na izlaznoj točki, voda se može skupljati u spremnik ili u upojni bunat ili može jednostavno otjecati u prikladno drenažno područje ili kišni vrt. Sami projekti odvodnje oborinskih voda iz dvorišta su definirani komunalnim propisima ispuštanja otpadnih voda i uvjetima od strane Hrvatskih voda. Uvijek potvrdite svoje planove s lokalnim nadležnim tijelima za izgradnju i prostorno planiranje i lokalnim komunalnim društvom.
Može biti protuzakonito usmjeravati otjecanje vode s vašeg posjeda u sustave oborinskih voda. Ako vaš projekt nije odobren, možda ćete moći upotrijebiti alternativni sustav odvodnje kao što je upojni bunar kako biste drenažnu vodu zadržali na svom posjedu i pustili da se upije u tlo, a ne da teče po površini. U sljedećem broju prikazat ćemo primjer uradi sam, postavljanje sustava drenaže u dvorištu. Na kraju ćemo prikazati i izračun troškova s nacrtima.
