U zadnje vrijeme vidjeli smo kako olujni vjetar doslovno čupa stabla iz tla ili lomi grane. Zbog toga prijeti izravna opasnost za ljude i imovinu.
Izvale i lomovi stabala te njihova zamjenska sadnja ili sanacija puno košta. Tako se gube značajna sredstva iz proračuna gradova ili općina koja bi se inače mogla namjeniti za kvalitetniju njegu i održavanje arborikultura (drvenastog bilja). Korijen drva ima tri zadaće, onaj fiziološki aktivan usvaja vodu i biljna hraniva iz tla, drugi pak ima statičku ili mehaničku funkciju (poput sidra). Treći služi za pohranu rezervnih tvari koje se stvore procesima fotosinteze, a služe za rast novog korijenja. U smislu statike najviše nas zanima ta funkcija jer je u izravnoj vezi s izvalama, posebno u situacijama plitkog zakorijenjivanja i prethodno navlaženog tla.
Olujni vjetrovi su često veći od sile kojom je korijen učvršćen u tlo i stablo se lako izvaljuje. Funkcije debla su u povođenju asimilata iz krošnje descedentno prema korijenu, a vode i hraniva ascedentno prema krošnji. Provodni elementi (ksilem i floem) nalaze se između kore i drva. Funkcija krošnje je obavljanje složenog procesa fotosinteze i asimilacije. Ako je korijen sidro za stablo, krošnja je jarbol. Olujno nevrijeme ne možemo zaustaviti. Možemo ga tek djelomično prognozirati, ali to nije dovoljno kako bi spriječili ili minimalizirali štete na stablima. U tu svrhu najvažnije i ekonomski najisplativije su preventivne mjere.
Izbor vrste drveća u rasadnicima
Treba birati vrste koje imaju srednje brzi rast, manje lomljive grane i duboko zakorjenjivanje. Pod srednje bujnim rastom podrazumijevamo one vrste gdje je godišnji prirast od 30 do 60 cm. Vrste mekog drva (topole, vrbe) i četinjače imaju drvo sklonije lomovima od vrsta s tvrdim drvom. Duboko zakorjenjivanje znači da neka vrsta ima glavni korijen ili žilu srčanicu. Korijenje raste najprije u dubinu, a onda u širinu. Takve vrste imaju manji potencijal opasnosti od izvala.
Za kvalitetnu sadnicu nema supstitucije. Pod kvalitetom mislimo na onu gensku (nasljednu), morfološku (uvjetovanu dodatno klimom i uzgojnim mjerama) i fiziološku uvjetovanu svim trima čimbenicima. Kod izbora kvalitete sadnica gledamo na sve njezine dijelove: lišće ili iglice s obje strane, gustoću krošnje, izbojke, skeletne grane, provodnicu, produljnicu, deblo, pad promjera debla, odnos ukupne visine i promjera debla na 1,30 m (H/D), korijenski vrat i sam korijenski sustav kod sadnica gologa i obloženoga korijena. Lišće i iglice ne smiju biti zaražene biljnim bolestima i štetnicima. Gustoća krošnje je povezana s krupnoćom lišća, ali i stupnjem preklapanja lišća. Bolje je izabrati one s manjom gustoćom krošnje zbog otpora vjetru. Gleda se rast izbojaka unazad 3 do 4 godine, oni moraju biti bez znakova bolesti, štetnika, mahovina ili lišajeva.
Skeletne grane prvoga reda moraju biti pravilno razmještene duž provodnice u vertikalnom i radijalnom smislu. Moraju imati dobar spoj s deblom bez mehanički slabih spojeva grana ili tzv. „V“ rašlji. Takva stabla ne treba kupovati. Spojevi grana s deblom moraju izgledati kao „U“ rašlje. Takvi spojevi se puno manje zalamaju ili lome. Svako stablo mora imati jasno definiranu provodnicu s produljnicom, a deblo mora imati dobar pad promjera.
Treba izbjegavati kupovati usidrena stabla jer se kod njih stimulira visinski rast, a ne debljinski. Takva stabla treba na terenu opet sidriti najmanje dvije godine. Uz to ide i skupa kontrola i njega usidrenih stabala. Mehanički su puno stabilnija na olujni vjetar i vandalizam one sadnice s velikim padom promjera ili tzv. „mišorepe sadnice“. Sadnice bez pada promjera lako lomi vjetar, posebno ako još ima i nekih dodatnih oštećenja. Takve sadnice izgledaju kao čačkalice i ako imaju voluminoznu krošnju nisu stabilne na savijanje i bez utjecaja vjetra.
izvor: Večernji list (foto: Igor Kralj)
Deblo i skeletne grane ne smiju imati mehaničkih oštećenja od zalamanja grana, truleži ili kukaca. Takva oštećenja su nepovoljna jer se upravo tu događaju lomovi. Važan je odnos ukupne visine stabla i promjera vrata korijena. To se naziva koeficijent vitkosti ili vitkost sadnica. Vjetar lakše lomi debla s visokim koeficijentom vitkosti.
Za svaku vrstu i dob rasadničari bi trebali definirati optimalnu vitkost sadnica. Korijenski vrat sadnica trebao bi biti jasno definiran, tlo ili supstrat ne smije dodirivati deblo. Oko same osi žilišta trebaju se simetrično razvijati glavne statičke grane korijena. Korijenski sustav sadnica gologa korijena treba biti zdrav, bez mehaničkih oštećenja i truleži s jasno razgranatim korjenčićima sukladno vrsti i dobi. Kod sadnica u kontejnerima korijenski sustav treba biti bez vidljivih znakova deformacija, rasta korijenja prema gore, u spiralu, sraslog korijenja ili njegove truleži.
Odabir mikrolokacije sadnje
Jako je važno odabrati mjesto sadnje po poznatim postulatima u arborikulturi koji glase: prava vrsta na pravom mjestu ili prema mjestu sadnje odabrati pravu vrstu.
Ponekad je odabir mikrolokacija ključan u sprječavanju šteta od olujnih vjetrova. Treba birati zaštićenija mjesta, uz ograde, blizu nekih objekata ili tamo gdje susjedna stabla većih dimenzija čuvaju od direktnog udara vjetra stabla koja sadimo. Nikako nije dobro saditi stabla na prostorima između zgrada gdje se kanalizira vjetar i povećava se njegova brzina. Često metar do dva igra ključnu ulogu u boljem uspijevanju stabla i oštećenju od vjetra.
Kod sadnje treba gledati da budući korijenski sustav bude simetričan jer se na taj način povećava otpornost na izvale. Nije dobro ako je, na primjer, pola korijenskog sustava ispod nepropusnih opločnika kao što su beton ili asfalt. U tom slučaju korijen raste prema propusnijoj površini kao što je trava.
Pravilna njega i održavanje arborikultura
Od mladosti nakon sadnje ne treba forsirati često i obilno navodnjavanje (npr. kap na kap). U tom se slučaju formira površinsko korijenje sklono izvalama. Za otpornost drva na izvale važna su i ciljana biljna hraniva poput kalija. Često se kod vrsta sa slabom čvrstoćom drva dodaje lignin. Orezivati stablo tako da se formira rijetka krošnja s lijepo definiranim i simetričnim grananjem (od grana prvoga reda do najsitnijih grana n-toga reda). Osim finoće grananja važna je i simetrija krošnje jer često stabla s asimetričnom krošnjom olujni vjetar usuče deblo ili ga lomi.
Potrebna je redovita kontrola usidrenih stabala da se vidi je li došlo do mehaničkih šteta od kolca ili urastanja neelastične spone u drvo. Takva stabla vjetar često lomi iznad mjesta spajanja gdje dolazi do pojave oteknuća zbog djelomičnog prekida asimilata iz krošnje prema korijenu. Potrebno je redovito pratiti pojavu biljnih bolesti i štetnika jer jako oštećena mlada stabla od npr. granotoča su potencijalno mjesto loma. Zdravo stablo je preduvjet dobre otpornosti na vjetar. Ako je potrebno osiguranje debla ili krošnje, potrebno je obaviti sidrenje od strane iskusnog arborista ili njegovatelja stabala.
Na taj način smo glavne skeletne grane ili samo deblo osigurali od lomova. Kod starijih stabala, prisustvo gljiva truležnica je glavni razlog izvale ili loma stabla, ovisno gdje se nalaze. Postoji centralna i asimetrična trulež drva. Kod ove zadnje stablo se lomi ili izvaljuje u smjeru njezine pojave. Iz toga razloga potrebna je redovita kontrola svih stabala s truleži i to minimalno dva puta godišnje. Ako je trulež na području žilišta ili korijena uznapredovala, takva stabla treba redovito uklanjati i saditi nova zamjenska. Trulež grana se lakše rješava pravilnim orezivanjem do zdravog drva i formiranjem simetrične krošnje. Mehanička oštećenja na stablu su velika ako zauzimaju više od 1/3 opsega na tom dijelu i takva stabla su opasna.
Postupci sanacije nakon loma stabala
U slučaju loma pojedinih grana, one se trebaju ukloniti i zatim popraviti simetrija krošnje. Ako se neka teretna grana zalomi, sanacija je gotovo nemoguća i stablo se treba ukloniti. Kod torzije debla zbog jakog vjetra drvo se „rasčeha“, a takva stabla se koriste samo za biomasu ili ogrjevno drvo. Kad se provodnica ošteti, treba formirati novu kad god je to moguće, orezivanjem do posrane grane koja je dovoljno snažna da preuzme ulogu nove provodnice (min. 1/3 promjera grane koja je stradala). Ako se dogodi lom debla, takva stabla se uklanjaju. Kod izvale treba ukloniti sav korijenski sustav i korjensku ploču odvesti u kompostanu.
Rupa nastala lomom se zasipa obavezno novim kvalitetnim tlom i radi se zamjenska sadnja. Najčešće se zbog olujnog nevremena ipak događaju lomovi manjih grana u krošnji. Takva stabla treba sanirati, a ne uklanjati i to je posebna problematika s kojim se bavi arborikultura. Sanacija ide u smjeru orezivanja oštećenih grana do prve postrane ili uklanjanjem cijele grane na početku mjesta rasta. Kad se takve grane saniraju, krošnju treba dodatno prorijediti i formirati ju kvalitetnom u statičkom i estetskom smislu.
Poštujući gore navedene upute minimalizirat ćemo štete od olujnog nevremena koje nažalost ne bira mjesto niti vrijeme, a sigurno je kako će se događati sve češće i sa sve jačim intenzitetom.
