1. travnja označit će početak nove lovne godine, koji se događa istodobno s početkom nove vegetacijske godine. Na našim poljima vrijeme je to buđenja prirode, rasta usjeva te cvjetanja i pupanja višegodišnjih nasada. I jednogodišnji usjevi i višegodišnji nasadi predstavljaju primamljivu hranu divljači. Ona namirenjem svojih životnih potreba čini štetu korisnicima koji uzgajaju ove kulture.
Upravo je zato smisao lovnog gospodarenja osigurati održivi suživot svih korisnika prirodnih bogatstava. Ovo je vrijeme kad lovoovlaštenici donose godišnji plan gospodarenja lovištem. U njemu je između ostaloga potrebno predvidjeti mjere zaštite koje će se poduzeti u svrhu sprječavanja šteta od divljači na jednogodišnjim poljoprivrednim kulturama i na višegodišnjim nasadima.
Koje sve štete od divljači susrećemo?
Na poljoprivrednom zemljištu štete ovise o vrsti divljači koja ih čini. Tako primjerice srne čine štetu konzumiranjem raznovrsnih žitarica i livadnih trava, odgrizanjem vrhova mladog kukuruza i sl.. One na višegodišnjim nasadima se ogledaju u vidu konzumiranja lišća i pupova, odgrizanja izbojaka; zagrizanja i guljenja kore s voćaka i vinove loze, struganja kore, udaranja i oštećivanja voćaka rogovima itd.
Zečevi na površinama pod povrtlarskim i šumskim kulturama mogu nanijeti štetu pašom različitih poljoprivrednih kultura; zatim odgrizanjem izbojaka šumskog raslinja i višegodišnjih kultura; podgrizanjem stabljika, guljenjem i glodanjem kore šumskog raslinja i višegodišnjih kultura i sl. Fazani na površinama pod povrtlarskim i šumskim kulturama mogu nanijeti štetu kljucanjem plodova povrća, osobito rajčice i krastavaca. Zatim kljucanjem nadzemnih dijelova stočne repe, ali su ove štete u pravilu zanemarive. Značajnije štete u poljoprivredi mogu učiniti jelenska divljač i divlja svinja i na njih treba obratiti posebnu pozornost.
Dužnost je lovoovlaštenika ovakve pojave svesti na najmanju moguću mjeru. To je njegova zakonska obveza, a isto je propisano lovnogospodarskim planovima. Zato je sada pravi trenutak da i lovoovlaštenici i poljoprivredni proizvođači o ovom problemu ozbiljno razmisle i pripreme se za njegovu provedbu.
Koje su mjere zaštite od divljači?
Zakon o lovstvu eksplicitno navodi da su mjere za sprječavanje šteta od divljači sljedeće:
- smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu,
- osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu,
- čuvanje usjeva i nasada,
- izgon divljači s ugroženog zemljišta te
- uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači. Također i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.
Dužnost je lovoovlaštenika nabavljanje zaštitnih sredstava za izvršenje plana mjera za sprječavanje šteta od divljači. Za to je potrebna pravovremena prethodna javna obavijest korisnicima zemljišta i to najkasnije do 31. ožujka za iduću lovnu godinu.
Zakon o lovstvu nadalje navodi da se sprječavanje šteta u lovištima osigurava poduzimanjem sljedećih radnji:
- oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka štete,
- dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik,
- oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.
Za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik ako je poduzeo navedene radnje. Lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu na dobrima koja nisu uklonjena najkasnije mjesec dana od isteka agrotehničkog roka za berbu ili žetvu uroda. Pri tome još treba istaknuti da se šteta ne nadoknađuje ako je nastala šteta na površini manjoj od 5 % ukupne površine tehnološke cjeline odnosno korisnicima zemljišta koji protupravno koriste zemljište.
Za štete na poljoprivrednim kulturama oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila. Lovoovlaštenik je dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku. Nakon isteka ovoga roka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete. Lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana. Ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu. Nakon isteka ovih rokova i ako ne dođe do sklapanja sporazuma oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu. I to najkasnije u roku od tri godine od dana nastanka štete.
Kako riješiti problem?
Na njihov zahtjev, lovoovlaštenik treba besplatno raspodijeliti poljoprivrednicima odgovarajuća zaštitna sredstava, kao i dati upute za njihovu upotrebu. Na ovaj način i poljoprivrednik i lovoovlaštenik se ponašaju kao dobri gospodari; nastoje spriječiti štete od divljači; time sa sebe skidaju i dio odgovornosti ako se štete ipak pojave. Na tržištu danas postoje brojna sredstva kojima se štete mogu spriječiti. Reklamira ih gotovo svaka ozbiljnija tvrtka koja se bavi proizvodnjom ili distribucijom farmaceutskih preparata. S jedne strane postoje sredstva koja divljač odbijaju od određenih površina na kojima ne želimo da nastane šteta; bilo da se radi o usjevima, višegodišnjim nasadima, ali i cestama. Isto tako postoje sredstva kojima su dodani tzv. atraktanti; oni privlače divljač na površine na kojima želimo da ona bude koncentrirana.
Ovo je svakako potrebno svake godine ponavljati. Problemu šteta od divljači može se doskočiti i na druge načine. Primjerice, namjenskim sijanjem poljoprivrednih kultura, kao i višegodišnjih šumskih kultura tzv. remiza. Tada će divljač imati na raspolaganju hranu odnosno zaklon, a time će se spriječiti ili smanjiti štete na drugim kulturama. Ovu mjeru potpomaže i lokalna vlast u nekim županijama davanjem financijskih sredstava lovačkim društvima za kupnju zemljišta koje će koristiti upravo za ovu namjenu. Slično se preko zime postiže primjerenom gradnjom i održavanjem lovnogospodarskih objekata, gdje se obavlja dopunsko hranjenje divljači. Nadalje vrlo je važno, ponajprije u smislu sprječavanje šteta, održavanje brojnog stanja divljači u granicama dozvoljenog gospodarskog kapaciteta lovišta propisanog lovnogospodarskim planom.
U svakom slučaju, preporuka je svim poljoprivrednim proizvođačima surađivati s lovoovlaštenicima koji gospodare lovištem na kojemu se nalazi njihov usjev odnosno nasad, a neophodna je kontinuirana edukacija radi pravodobnog uočavanja nastanka štete i poduzimanja mjera za njihovo sprječavanje. Samo zajedničkim zalaganjem svih korisnika prirodnih resursa na jednom području, sve eventualno nastale štete i problemi moći će se riješiti na obostrano zadovoljstvo.
