Ekološka proizvodnja („organska“, „biološka“) poseban je sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.

Što je konvencionalna, a što ekološka proizvodnja?

Na početku možda je najvažnije definirati dva elementarna pojma, a to su konvencionalna i ekološka proizvodnja. Pod pojmom konvencionalne poljoprivrede smatramo poljoprivredu koja uključuje stvaranje visokorodnih kultivara i hibrida, suvremenu i intenzivnu agrotehniku, primjenu pesticida i mineralnih gnojiva. Pri primjeni konvencionalne poljoprivrede prvi put poljoprivredno gospodarstvo gubi tradicionalnu samodostatnost, a ovisi o unosima izvan gospodarstva (strojevi, energija, mineralna gnojiva, pesticidi itd).

Da bi se pokrile potrebe za hranom u visoko razvijenim zemljama tržišne ekonomije, stvorene su goleme farme na kojima jedan poljoprivrednik proizvodi za sve veći broj gradskog stanovništva. U isto vrijeme to gradsko stanovništvo s profitom stvorenim izvan poljoprivrede daje potporu tom trendu, budući da sami zauzvrat dobivaju hranu po cijeni koja je u tim zemljama manja od 20% mjesečnih prihoda obitelji.

Drugim riječima, što je jedan radnik u poljoprivredi pokrivao potrebe za hranom većeg broja urbanoga stanovništva, što je bio veći uzgoj po jedinici površine, bili su veći i poremećaji u okolišu. Konvencionalna poljoprivreda ima visoku gospodarsku (ekonomsku) djelotvornost, dok joj je ekološka djelotvornost vrlo upitna. Jedan od zaključaka povijesne konferencije održane u Rio de Janeiru 1992. godine ukazuje na to da je konvencionalna poljoprivreda gospodarska grana s najviše konfliktnih zahtjeva između potreba razvitka s jedne strane i zaštite okoliša s druge strane. Zato je taj oblik poljoprivrede bilo potrebno korigirati u cilju smanjenja vanjskih unosa, odnosno u cilju ostavljanja što manjega i slabijeg ekološkog otiska u okolišu.

Što je ekološka poljoprivreda?

Jedan od načina ublažavanja posljedica po okoliš koji uzrokuje konvencionalna poljoprivreda jest primjena ekološke poljoprivrede. Postoji bezbroj definicija ekološke poljoprivrede. Jedna zajednička okvirna definicija ekološke poljoprivrede mogla bi biti: Ekološka poljoprivreda predstavlja poljoprivredu koncipiranu tako da štiti tlo, vodu, zrak, biljne i animalne, te genetske resurse, nije za okoliš degradirajuća, tehnički je primjerena, ekonomski opstojna, a socijalno prihvatljiva.

Za razliku od konvencionalne poljoprivrede koja se temelji na velikim unosima izvan farme, ekološka poljoprivreda propagira što manji unos izvan farme. Zato neki znanstvenici za ekološku poljoprivredu kažu da predstavlja brak između ekologije i poljoprivrede. Negdje oko II. svjetskog rata počinju se osnivati udruge koje su propagirale ekološku poljoprivredu, odnosno poljoprivredu bez agrokemikalija.

Udruge propagiraju ekološku poljoprivredu

Prve udruge bile su: Soil & Healt u Novom Zelandu, utemeljena 1941. godine (http://www.organicnz.org); Soil Association u UK, utemeljena 1946. godine (http://www.soilassociation.org) i Nature & Progress u Francuskoj, utemeljena 1964. godine (www.natureetprogres.org). Posebno mjesto u razvoju poljoprivrede, a tako i ekološke, zauzima poljoprivredna eksperimentalna stanica u Rothamstedu u Velikoj Britaniji (http://www.rothamsted.ac.uk).

Riječ je o najstarijoj poljoprivrednoj istraživačkoj stanici u svijetu koja je utemeljena davne 1843. godine. Od tada se kontinuirano, gotovo 175 godina na toj stanici provode istraživanja vezana uz različite načine i oblike gnojidbe. Moto pod kojim se provode istraživanja mogao bi se sažeti u nekoliko riječi: zdravo tlo = zdrav okoliš = zdrava hrana = zdravi ljudi. Sve navedeno i spomenute udruge dovelo je do utemeljenja International Federation of Organic Agriculture Movements (IFOAM – http://www.ifoam.org) 1972. godine, globalne nevladine udruge kojoj je primarna misija promicanje ekološke poljoprivrede. Prvi zakoni i pravilnici vezani uz ekološki uzgoj izrađeni su unutar IFOAM-a.

""

Na prostoru Republike Hrvatske, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, na kraju 2015. godine smo imali 75.883 ha u ekološkom uzgoju, a ovim vidom poljoprivrede se bavilo 3.061 poljoprivredno gospodarstvo. Zanimljivo je da eurostat ukazuje da Hrvatska ima najveće povećanje površina u zemljama EU u zadnjih 5 godina. U odnosu na 2010. površine u ekološkom uzgoju su se povećale za 376%, slijedi nas Bugarska s 362%, dok u ostalim europskim zemljama ta se povećanja ili smanjenja kreću unutar 10-50%.

Gnojiva i gnojidba tla u ekološkoj poljoprivredi…

Mjesto i uloga plodoreda u ekološkoj poljoprivredi…

Mjere za razvoj ekološke poljoprivrede

Kako se upisati u upisnik ekoloških proizvođača?…

Stručna kontrola…

Opće odredbe u ekološkoj poljoprivredi…

Označavanje…

 

Zaštita u ekološkoj proizvodnji i uzgoju

Kako održati stabilni agroekosustav?…

Pripravci u ekološkoj proizvodnji…

Više o ekološkoj proizvodnji pročitajte u Gospodarskom listu br.4 od 01.ožujka 2017…..

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakDirektor želi ukinuti slobodne sate
Sljedeći članakStjepan Kožić, župan Zagrebačke županije, ponovno kandidat HSS-a za župana, Hrvoje Frankić, kandidat za zamjenika župana
Avatar
Redoviti sveučilišni profesor u trajnom zvanju, djelatnik Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na fakultetu je nositelj modula: Temelji uzgoja bilja, Uvod u ekološku poljoprivredu, te Sanacija i obnova oštećenih tala. Dominantne teme istraživanja u 30-godišnjem znanstvenom i stručnom radu su zaštita i obrada tla, te ekološka poljoprivreda. Prof.dr.sc. Ivica Kisić objavio je znanstvene i stručne radove sa 186 znanstvenika iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Crne Gore, Češke, Finske, Hrvatske, Japana, Kine, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, USA i Velike Britanije. Do sada je kao autor ili koautor objavio 10 knjiga, također je autor ili koautor 19 poglavlja u znanstvenim i stručnim knjigama. Utemeljitelj je studija Ekološka poljoprivreda na preddiplomskom studiju, odnosno voditelj diplomskog studija Ekološka poljoprivreda i agroturizam na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dugogodišnji je član Vijeća interdisciplinarnih sveučilišnih poslijediplomskih stručnih studija: Ekoinženjerstvo i Upravljanje gradom, koji se izvode pri Centru za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu. Na navedenim studijima nositelj je modula: Gradska poljoprivreda odnosno Zaštita tla. Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskih voda za najbolju disertaciju u 1998. godini, te godišnje nagrade Hrvatskih voda za najbolje objavljeno znanstveno djelo u 2006. godini. Dobitnik je nagrade (2007. godine): Počasni savjetnik Fakulteta za poljoprivredu i okolišne znanosti, koju mu je dodijelio istoimeni Fakultet iz Gödöllóa, Mađarska. Dobitnik je Priznanja (Eko oskar) prigodom Svjetskog dana zaštite okoliša koji dodjeljuje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode za dostignuća u zaštiti okoliša u 2012. godini. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dodijelilo mu je za 2012. godinu Godišnju nagradu za znanost.