Jesu li zaista vremenske nepogode u današnjosti gore nego ikad?

Na vijestima se ovih tjedana često izviještava o vremenskim nepogodama koje uzrokuju velike materijalne štete, ali i ljudske žrtve. Mnogi te meteorološke ekstreme povezuju s klimatskim promjenama koje prema uvriježenom mišljenju uzrokuje ovisnost naše civilizacije o pretjeranom korištenju fosilnih goriva, pa se spominje i izreka koja kaže da se priroda ne osvećuje ljudima, već samo vraća dug.

Govoreći o vremenskim ekstremima, posebno vrijednostima temperature zraka, uvijek je potrebno posebno naglasiti da se radi o razdoblju od kad postoje standardizirana mjerenja. S obzirom na to da je starost Zemlje oko 5 milijardi godina, zapravo se radi se o dvije milijuntine povijesti planeta o kojem imamo podatke.

Naime, iako se i u antička vremena znalo o širenju tvari u ovisnosti o temperaturi, prva općeprimjenjiva temperaturna skala, odnosno živin termometar u staklu, nastala je u prvoj polovici 18. stoljeća, a ustanovio ju je njemačko-nizozemski znanstvenik Daniel Fahrenheit. Fahrenheitova skala je u međunarodnoj upotrebi ostala sve do 1970.-tih godina, kad ju je u većini zemalja zamijenila Celsiusova ljestvica. Bez obzira na kratkotrajnost mjerenja temperature, povijesne bilješke i arheološki nalazi nam značajno pomažu razumjeti događaje koji sežu dalje u prošlost.

Kakve su bile temperature u posljednjih 120 godina u RH?

Većina mjernih postaja u Hrvatskoj potječe iz druge polovice 20. stoljeća, a nerijetko i s početka 21. stoljeća. Koliko su zaista informativni podaci apsolutnih temperaturnih maksimuma i minimuma pogledajmo na primjeru jedine četiri postaje koje imaju mjerenja od kraja 19. stoljeća, prema podacima DHMZ-a.

Vidljivo je da su ekstremne vrijednosti različito razmještene po desetljećima. Kad bismo promatrali samo podatke Crikvenice proizašlo bi da je krajem 1920.-tih godina bilo razdoblje najvećih temperaturnih ekstrema, dok su za Zagreb-Grič i Gospić to 40.-te i 50.-te godine prošlog stoljeća. Primjetno je da ekstremne vrijednosti većim dijelom potječu od mjerenja iz razdoblja oko sredine prošlog stoljeća. Analiza točkastih mjerenja temperature blizu površine, samo jednog od niza meteoroloških svojstava vremena i klime, može dati ograničenu sliku o promjeni klimatskih prilika. Za tako nešto su pouzdanija satelitska mjerenja koja se, na žalost, provode značajno kraće od prizemnih. Prema tim mjerenjima, od početka 1979. godine planet se globalno zagrijava s trendom od 0.14 ^oC po dekadi, odnosno 1.4 ^oC na stotinu godina.

Pojava tornada u Hrvatskoj

Nepovoljne vremenske prilike jakih intenziteta nazivamo nepogodama. Postoji niz nepogoda koje u jednoj godini mogu pogoditi poljoprivrednu proizvodnju, pri čemu suvremene agrotehničke mjere mogu pomoći u smanjivanju šteta od nekih, dok su druge potpuno izvan ljudskih mogućnosti. Jedna od potonjih pojava je i tornado, zračni vrtlog razorne snage. Slučaj tornada kod Novske 31. svibnja 1892. godine postao je poznat, prije svega zbog odličnog opisa i analize našeg čuvenog prirodoslovca Andrije Mohorovičića, a jednako tako i zbog nevjerojatne siline vjetra.

Naime, vjetar je uspio odvojiti jedan putnički vagon vlaka koji je upravo kretao sa stanice, dignuti ga u zrak i baciti na tlo trideset metara dalje, pri čemu su tri putnika teško ozlijeđena. Procijenjeno je da je vjetar porušio 150 tisuća stabala bukve i hrasta u obližnjoj šumi, a brzina vjetra prelazila 300 kilometara na sat. Mohorovičićeva analiza je objavljena u bečkom znanstvenom časopisu čime je opovrgnula, tada uvriježeno, mišljenje da se tornado pojavljuje samo u Sjevernoj Americi.

Najraniji poznati opis tornada u kontinentalnoj Hrvatskoj objavio je upravo Gospodarski list. Župnik iz Velikog Bukovca, naselja u Varaždinskoj županiji, Josip Šavor je za Gospodarski list opisao tornado koji se dogodio 25. kolovoza 1865. godine. Dojmljiv i potresan je njegov opis katastrofe koja je u samo nekoliko minuta uništila sve što joj se našlo na putu. Vjetar, tuča i jak pljusak su uništili sav urod, počupali voćke, odnijeli krovove, tako da je čak i crkveni bakreni krov odbačen nekoliko kilometara dalje u rijeku Bednju. Stoka je uginula pod ruševinama krovova, a mrtve ptice su u hrpama ležale oko kuća i drveća.

Izostanak glavnih karakteristika godišnjih doba ili neočekivane pojave za neko od njih poznate su od kad je čovjek naučio pisati. Evo nekoliko primjera:

1000. godine – toliko sušna i vruća godina da su rijeke presahle širom Europe.

1132. godine – na području Njemačke velika vrućina i suša. Zemlja je ispucala s velikim pukotinama. Rijeka Rajna je sličila potoku.

1473. godine – Od sredine ožujka do kraja rujna vrućina i suša. Dunav se u Mađarskoj mogao prehodati.

1658. godine – U okolici Zagreba mraz je krajem lipnja uništio sav urod.

1715. godine – U Sarajevu je sredinom kolovoza pao snijeg, a na rijekama se pojavio višednevni led.

1801. i 1802. godine – Obilne i česte kiše u proljeće i ljeto onemogućile su obrađivanje polja. Zbog nestašice hrane ljudi su pripremali jela od trave i kruh od hrastove kore.

Danas, zahvaljujući globalnim komunikacijama i sustavima praćenja, imamo puno više izvještaja o nepogodama, što treba uzeti u obzir kad se uspoređuje učestalost događaja iz različitih razdoblja naše prošlosti. Za razliku od prošlih vremena, razvoj znanosti omogućio nam je poznavanje potrebnih sastojaka i njihovih količina za uspješnu proizvodnju hrane i njeno očuvanje. Negativne posljedice suša, poplava i tuče mogu se značajno smanjiti primjenom navodnjavanja, izgradnjom nasipa i odvodnih kanala i modernizacijom i profesionalizacijom obrane od tuče.

Postavljanje mreža koje smanjuju intenzitet sunčevog zračenja na vrijedne kulture također doprinosi očuvanju uroda. Na žalost, vrednovanje vlastite poljoprivredne proizvodnje prema globalnim okvirima zamagljuje strateški značaj samodostatnosti proizvodnje. Rezultat toga je i porazna statistika koja govori da su kod nas najveće štete od suše, iako je Hrvatska po vodnom bogatstvu u prvih pet država Europe. Uvjeti globalnog tržišta i nesigurnost ulaganja su osnovni razlog slabe primjene postojećih sustava navodnjavanja.

Nitko pouzdano ne zna kakva će biti buduća klima u Hrvatskoj. Prilagodba i priprema za njena moguća različita buduća stanja može nam pomoći da smanjimo faktor iznenađenja i osiguramo stabilnu poljoprivrednu proizvodnju. Za tako nešto osnovni preduvjet je izgradnja potrebne infrastrukture koja mora zadovoljavati ne samo trenutne nego i buduće potrebe. Zapitajmo se kako bi naša poljoprivredna, pa i općenito, infrastruktura izdržala izazove četiri mjeseca suše i vrućine kakve su se dogodile 1473. godine.

U znak sjećanja na dragog profesora i kolegu Milana Sijerkovića Sijera

Ove godine navršava se pet godina od smrti kolege meteorologa Milana Sijerkovića, široj javnosti najpoznatijeg po vremenskoj prognozi na televiziji i po bilježenju pučkih izreka o vremenu, pa želim podijeliti s čitateljima Gospodarskog lista neke od uspomena na svog profesora s fakulteta, a kasnije i kolegu. Sijer je bio čovjek kojem je sadržaj uvijek bio važniji od forme tako da smo ga čak i mi studenti smjeli zvati po nadimku. Od Sijera, ili bolje rečeno s njim, naučio sam osnove praktične sinoptičke meteorologije, jer smo uvijek razmatrali stvarne vremenske situacije pri čemu nam je njegovo veliko iskustvo pomoglo da postupno shvatimo složenost vremenskih prilika i nijanse o kojima je ovisila točnost prognoze.

Njegova predavanja su nam bila toliko potrebna veza između akademskog gradiva i meteorološke stvarnosti. Tada nisam razumio njegov trud i napor da skuplja najrazličitije vremenske bilješke i marljivo ih zapisuje, jer su me više zanimale nove tehnologije daljinskih mjerenja od povijesnih zapisa. Danas više nego ikad razumijem značaj njegovih bilješki u vremenu u kojem je „jučer“ postala daleka prošlost, a u žarištu interesa je višedesetljetna budućnost. Njegov dugotrajan rad na pronalaženju i objavljivanju zapisa iz prošlosti pomaže nam da trenutne vremenske događaje stavimo u realne okvire.