Narodni naziv mirte je mrča, mrčica, martina, mrta, mrtinka, marča, mrčela, rujevika, jurovika, dandarica (Hvar). Spada u porodicu: mirte (Mirtaceae), engleski Myrtle, njemački Kleinblätterige Myrte, talijanski mirto, portugalski murta. Mirta i saharska mirta Myrtus nivellei) iz južnog Alžira su jedine vrste svoga roda. Rod eukaliptusa (Eucalyptys spp.) , jarnice (Calistemon spp.) su daljnji rođaci mirte.

Mirta osobito lijepo uspijevana otoku Lokrumu pokraj Dubrovnika. Mirta je vazdazelena biljka, aromatična, dekorativna, entomofilna, heliofitna i kserofilna biljka.

Opojnog i ugodnog mirisa

Raste kao grm ili manje stabalce (do 5 m), cijela biljka sadrži veće ili manje količine eteričnih ulja. Kora ove biljke je u mladosti crvenkasta, kasnije pepeljasto siva i uzdužno se ljušti. Mirta cvjeta tijekom kasnog proljeća i cijelog ljeta (od 4. do 8. mjeseca). Razmnožava se sjemenom u rano proljeće, na finom, sitnom i rastresitom tlu, a također i reznicama, koje se teže zakorjenjuju i sporo razvijaju.

Plod je okruglasta ili ovalna tamnoplava boba, promjera 5-7 mm (veličina manjeg graška), višesjemen i mesnat. Dozrijeva krajem listopada i u studenom kad počinje mjenjati boju iz zelene u tamnoplavu. Zreli plodovi su ugodnog, slatkastog i pomalo smolastog okusa, na tjemenu s ostatkom čaške. Sjemenke su tvrde i bubrežasta oblika.

Plod mirte je tamnoplava boba

Mirta je biljka sušnih staništa prilagođena sredozemnom arealu. Samoniklo raste na nižim, toplim i sunčanim mjestima uzduž jadranske obale i na otocima. Voli tlo neutralne ili blago kisele reakcije. Otporna je na posolicu, ali osjetljiva na jaču hladnoću. Stoka je ne brsti i nema štetočina. Sustavni je dio šumske vegetacije sredozemnog pojasa, dio makije i prorijeđenih vazdazelenih sastojina alepskog bora, oštrike i hrasta crnike (česmine). U primorju tvori vazdazelenu šumu i makiju hrasta crnike s mirtom (asocijacija Myrto – Quercus ilex). Mirta potječe s Istoka, a pradomovina je vjerojatno bila Indija. U pretpovijesno doba prenesena je u zapadnu Aziju, Egipat i Grčku.

Mirta je simbol ljepote i ljubavi. U grčkoj mitologiji posvećena je božici Afroditi, u rimskoj mitologiji posvećena je božici Veneri. Iz tog doba proslave Veneralija potječe običaj urešavanja uzvanika mirtom prigodom vjenčanja. Stari narodi smatrali su je svetim drvom ( kao lovor), simbolom ljubavi. Židovska liturgiju slavi mirtu kao jednu od svetih biljaka. Zreli plod sadrži eterično ulje, šećer, jabučnu i limunsku kiselinu i treslovine (tanin). List sadržieterično i mirisno ulje ( Oleum Myrti), 45 mg vitamina C, kineol, mirtenol, terpen, i treslovine (tanin).

mirta
Liker od mirte

Eterično ulje mirte

Upotreba mirte

Egipćani, Grci i Rimljani koristili su plodove kao dodatak vinu radi poboljšavanja okusa. Atenjani su jeli svježe plodove, u Rimu plodovi su se koristili kao začin. U Dalmaciji, za vrijeme ratova u neimaštini i gladi, plodovi su se sušili i mljeli u brašno. Plodovi danas imaju veliku važnost u ishrani, konzumiraju se sirovi, koriste se kao začin, svježi (Italija), kao sušeni (Dalmacija). Koriste se za čaj i marmeladu. Dozreli plodovi tradicionalno se koriste u Dalmaciji konzervirani u soli ili slanoj vodi.

Na Sardiniji i Korzici proizvode se likeri i to mirto bianco (od listova) i mirto rosso (od zrelih fermentiranih plodova). U Francuskoj se proizvodi liker „Eau d´ Agnes – anđeoska voda“ (destilacijom cvijeta i listova). Crna rakija od mirte poznata je na našim otocima i poluotoku Pelješcu, tradicionalno se plodovi stavljaju u lozovaču. Listovima mirte se aromatiziraju likeri i koriste se kao začin.

Drvo mirte je fino i jednolične teksture, svjetlo žute ili svijetlo-crvenkaste boje. Dobro se obrađuje i daje izvrstan i kvalitetan ugljen. Upotrebljava se za izradu manjih predmeta, podložaka i štapova.

Asirci i Babilonci upotrebljavali su mirtu kao sredstvo za iskašljavanje. Jeli su svježe plodove kao ukusno i ljekovito voće. Rimljani su koristili mirtu za ublažavanje želučanih tegoba. Mirisno i eterično ulje mirtino ulje Oleum Myrti djeluje antivirusno, a koristilo se još u drevnoj Grčkoj, a danas je široka primjena u aromaterapiji i kozmetičkoj industriji.

Prema spisima Hipokrata, Plinija, Diskoridesa, Galena i arapskih liječnika, drevna medicina obilno je koristila mirtu. Mirta se koristi kod probavnih smetnji, kod bolesti crijeva i mjehura, za upalu zubnog mesa kod bolesti sluznice usta, za liječenje proširenih vena, za uništavanje štetnih bakterija na otvorenim ranama i dr.

Mirta u hortikulturi

Mirta se dosta primjenjuje zbog obilnog cvjetanja – u proljeće i ljeto, grmovi su prepuni bijelih cvjetova, opojnog, ugodnog i osježavajućeg mirisa. Rado je viđena u hortikulturi širom Sredozemlja. Myrtus communis var.tarentina L. je varijetet sitnolisne mirte sa sitnijim plodovima, kod nas je česta i širom Sredozemlja.Uzgaja se kao živica, kao grm, kao stabalce i kao bonsai.

Listovi i plodovi mirte zbog sadržaja trijeslovina koriste se za mašćenje ribarskih mreža. Šiblje mirte koristi se za pletenje košarica i ribarskih alatki (otok Olib). Uzgoj Mirte su započeli stari Grci te ona ima potencijalnu gospodarsku vrijednost.

Kako uspješno uzgajati mirtu?

1. Selekcijom sorti iz prirodnih populacija kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na osnovi  vremena cvatnje i dozrijevanja, veličine i ukusnosti ploda, rodnosti, otpornosti na hladnoću i sušu, dekorativnih elemenata i drugog.

2. Oplemenjene kulture mirte treba razmnožiti i zasnovati rasadnike i nasade za proizvodnju sadnica mirte.

3. Proizvodi, plodovi i prerađevine, trebaju se marketinški obraditi i ponuditi ponajprije kroz turističke aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod Dalmacije.

Grm mirte

Stablo mirte

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje