Posljednjih tjedana tema obrane od tuče ponovno je u žarištu interesa hrvatske javnosti. To je, na žalost, posljedica višestruke pojave tuče, prije svega u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Vidjeli smo slike velikog razaranja različitih poljoprivrednih kultura, staklenika, vozila i objekata. S razlogom se postavlja pitanje: na koji način se mogu spriječiti štete od tuče?
Osim po posljedicama i štetama, tuča je u javnosti prisutna i zbog rasprave koja se vodi. S jedne strane izravni korisnici zagovaraju rad obrane od tuče. S druge strane čelništvo Državnog hidrometeorološkog zavoda, organizacije koja je zadužena za njeno provođenje, nastoji objasniti kako je obrana znanstveno neutemeljena. Stručnjaka koji se zaista bave obranom u toj polemici nema nigdje. Budući da se uskoro predviđa ukidanje Zakona koji regulira ovu djelatnost, u raspravu se uključila i politika. Osim znanstvene neutemeljnosti spominje se i ekološka opasnost iako se radi o količini od pola grama po hektaru mjesečno ispuštenog srebrnog-jodida, neopasne i neotrovne tvari.
Kako je našim susjedima Mađarima?
Ono što bi sve trebalo najviše zanimati je ekonomska strana djelatnosti. Započnimo s našim susjedima Mađarima. Na slici je prikaz šteta od tuče u mađarskom dijelu Baranje u tri razdoblja; prije uvođenja obrane (od 1962. do 1975.), za vrijeme raketne (1976. do 1990.) i generatorske (1991. do 2016.) obrane.
Vidljivo je da suvremena, dobro organizirana obrana (u ovom slučaju prizemnim generatorima) daje najbolje rezultate. Poučeni dobrim rezultatima u Baranji, posebno 2015. godine kad je ostali dio Mađarske pretrpio rekordne štete, njihova Vlada je uvela obranu na cijelom svom području. Tako je Mađarska s 93 000 km2 država s najvećom branjenom površinom u Europi. Provođenje je povjereno poljoprivrednoj komori, a prognoze za obranu radi Mađarski meteorološki zavod.
Tehnike djelovanja
Prije drugih analiza, potrebno je ukratko objasniti tehnike djelovanja.
Postoji nekoliko tehnika dovođenja reagensa u tučoopasne oblake. Bez obzira na tehniku, osnovni cilj je jednak – dovesti potrebnu količinu reagensa u područja uzlaznih struja tučoopasnog oblaka. Pri tome se smanjuje količina pothlađene vode u oblaku, povećava broj zametaka tuče pritom smanjujući promjer zrna tuče, a također i skraćuje životni vijek oblaka. Svaka tehnika ima svoje prednosti i nedostatke. Rakete su najbrže sredstvo, ali su i najskuplje, te se ne mogu lansirati u slučaju zabrane kontrole letenja. 
Prizemni generatori su jeftiniji. Međutim učinkovitost im značajno ovisi o vrlo preciznoj prognozi vremena i mjesta nastanka tučoopasnih oblaka, kao i brzini kretanja oblaka jer nisu pogodni za brze oluje. I jedna i druga tehnika zahtijevaju veliki broj postaja i odgovarajuću tehničku podršku kako bi zadovoljavajuće prekrili branjeno područje. Zrakoplovi imaju prednost što točno znaju položaje uzlaznih struja, ali im je djelovanje noću otežano. Najveće prednosti upotrebe zrakoplova u 21. stoljeću su relativno mali broj stručnjaka i tehničkih sredstava potrebnih za provođenje obrane na velikom području. Također i mogućnost da se istim sredstvima, u drugačijim vremenskim uvjetima, provodi povećanje količine oborine.
Upravo takva kombinacija djelovanja (obrana od tuče i povećanje količine oborine) se desetljećima provodi u nekoliko pokrajina Sjeverne Dakote. Branjeno područje je nešto manje od hrvatskog, a obranu zrakoplovima provodi privatna tvrtka. Investitor je državni odbor za atmosferske resurse.
U nezavisnom izvješću o ekonomskim učincima djelovanja na oblake iz 2019. godine (Bangsund i Hodur) analizirana je izravna korist u poljoprivredi od djelovanja za postojeće područje i korist od proširenja na cjelokupno područje države, više od tri puta veće od Hrvatske. Izravna korist od smanjenja šteta od tuče je procijenjena na sedam milijuna USD, dok je za modelirano pet postotno povećanje količine oborine korist preko 21 milijun USD.
Za desetogodišnje analizirano razdoblje prosječan godišnji trošak obrane je bio 900 000 USD. Prateći svjetske trendove, u Hrvatskoj je krajem 90-ih godina započelo istraživanje mogućnosti djelovanja uz pomoć zrakoplova na osječkom području. Uspostavljena je suradnja s kolegama iz Rosenheima u Njemačkoj, odrađeni su probni letovi i napravljen prototip zrakoplovnog generatora. Promjenom politike DHMZ-a 2000. g, istraživanje je potpuno zaustavljeno, a generator prodan u Rosenheim.
Obrana od tuče je korisna
Obrana od tuče je jedina fizička zaštita koju je naša država pružala svojim građanima. Postavljanje zaštitnih mreža je dobrodošla mjera zaštite. Međutim, cijena njenog postavljanja primjerena samo za najvrednije višegodišnje nasade i mogu si je priuštiti samo najjači poljoprivrednici. Ima situacija u kojima su voćari i vinogradari primorani na njihovo postavljanje, budući da su premije osiguranja vrlo visoke, a postoje i područja u kojima nijedno osiguravajuće društvo ne želi osiguravati višegodišnje nasade, bez obzira na visinu premije.
Osiguranje je mjera financijske zaštite proizvođača pri čemu se zanemaruje činjenica da su smanjeni proizvodnja, prerada i promet poljoprivrednih proizvoda. Samodostatnost vlastite poljoprivredne proizvodnje je od strateškog značaja za svaku zemlju; posebno imajući u vidu najnovija ratna događanja. Pri tome nam osiguranje ne može pomoći da jedemo domaću hranu.
Zapuštenost i dotrajalost svih komponenti našeg sustava obrane, postroženi tehničko-sigurnosni uvjeti, starost raketara i simbolične naknade ukazuju na potrebu potpune transformacije sustava. Fraza o tome da obranu provodi onaj koji to želi na vlastiti trošak može biti primjerena samo u državi u kojoj su sređeni odnosi, a poljoprivredni proizvođači stabilni i jaki. Predviđeno ukidanje Zakona o sustavu obrane od tuče korak je u krivom smjeru.
Odricanje države od oblika zaštite koju je pružala u proteklih dulje od trideset godina. Dvojako financiranje (državni proračun i županije) se pokazalo lošim. Pojedine županije su iskoristile mogućnost da malo ili uopće ne financiraju zajednički sustav, dok su druge savjesno izvršavale svoju obvezu. Kad se takva situacija dopuni stavom Državnog hidrometeorološkog zavoda o neučinkovitosti obrane. Pri tome je taj isti Zavod zadužen za njeno provođenje, nije ni čudno što sustav odumire. Moramo se zapitati kako to da državni ili privatni investitori u 40 zemalja svijeta provode operativnu obranu, imajući često pritom stručnu pomoć državnih meteoroloških zavoda, ako se “pouzdano” zna da je obrana neučinkovita?
Umjesto ukidanja ove korisne djelatnosti, Zakon bi trebalo značajno osuvremeniti. Provođenje obrane treba izdvojiti iz državne uprave i povjeriti stručnoj tvrtci uz nadzor Ministarstva poljoprivrede. Osim suvremenog dvostrukog djelovanja (obrana od tuče i povećanje količine oborine), ostvarila bi se značajna financijska ušteda. Naime, postojećem sustavu je za normalno funkcioniranje potrebno oko tri milijuna €, dok bi trošak zrakoplovnog djelovanja bio dvostruko manji.
