Obitelj Belan iz Farkaševca Samoborskog (Josip, Barica, Krešimir i Matea) dobitnik je “Velike zlatne šajbe” 36. Samoborske salamijade u kategoriji domaćih proizvođača, a OPG Mihok iz Pušće (Anđelko i Stjepan) u kategoriji domaćih uzgajivača svinja.
“Veliku zlatnu šajbu” ovogodišnje Salamijade u kategoriji špek-salama dobio je Rudi Prosinečki iz Kraljevca na Sutli, u posebnoj kategoriji tvrtka Pisinium iz Pazina, a u kategoriji međunarodnih proizvođača Jože Petkovšek iz Leskoveca pri Krškem (Slovenija). Kušano je i ocijenjeno 175 slama.
–U odnosu na klimatske uvjete, kvaliteta salama je izvanredna. Godina nije bila naklonjena salamerima, a dobili smo toliko zlatnih medalja (više od sto; op.a.). To je samo znak da radionice o proizvodnji salame i suhomesnatih proizvoda koje organiziramo sve ove godine, imaju svoj efekt i da naši proizvođači svakim danom postaju sve kvalitetniji, ispričao je Dubravko Viduč, predsjednik Udruge “Zlatna šajba”, ponosan što ni jedna salama ove godine nije ‘odbačena’.
Samoborskoj salami, u starim zapisima kobasici za poslije, treba vremena da sazrije, za što je potrebno suho vrijeme (bez vlage) i niske temperature.
–Ove sezone niti je bilo suhog vremena, niti vrlo niskih temperatura. Zato je do izražaja došlo znanje proizvođača tijekom sušenja i zriobe salama. Uspjeli su eliminirati nepovoljne efekte. Neki od njih imaju zrionice, neki posebnu ventilaciju, neki sakupljače vlage… rekao je Viduč.
Anđelko i Stjepan Mihok ispričali su da je u salamama, ove sezone, završilo najkvalitetnije meso šest pajceka.
–Nema tu posebne tajne, niti posebnih sastojaka. U salame ide meso buta, očišćeno od žilica. Sve se bazira na kvaliteti mesa. Stvar je u njegovanju salame. Kod njezina sazrijevanja treba paziti na vlagu, temperaturu i prozračivanje prostorije. Nemamo kontrolirane uvjete, ali pazimo da se salama ‘ne pokvari, ispričala su braća Mihok, koja su proizvela tristotinjak komada nagrađene salame, lagano dimljene hladnim dimom bukova drva.
–Salame radimo za nas i prijatelje. Želimo ponuditi kvalitetan proizvod kad nam netko dođe u goste. Nešto salama podijelimo, a nešto i prodamo, govore.
Pajceke kupe kad im je težina oko 20 kilograma, a zatim ih tove dok ne dostignu 200-250 kilograma. Josip Belak već godinama dobiva priznanja za kakvoću salama koje proizvede njegova obitelj.
–U ‘krvi nam je’ baratanje s mesom i izrada salama. Sve što radimo, radimo s ljubavlju. Vodimo brigu da nam svaka nova tura salama bude bolja od one prethodne, ispričao je Belak.
Za salame i suhomesnate proizvode koje je ove sezone proizvela njegova obitelj glavom je platilo 12 pajceka, nijedan ispod 200 kilograma.
– Osobno više preferiram špek i šunku, iskreno će Belak.
Tekst i foto: Dražen Kopač