Ovih je dana u sklopu projekta započela analiza bunarske vode kojom će se provjeriti stanje nitrata u pitkoj vodi u projektnim županijama. Mnogi, koji možda nisu bolje upućeni, pitat će se kakve to veze Nitratna direktiva ima s bunarima? Pa krenimo prvo par koraka unatrag.
Zajedno s industrijskom revolucijom, tijekom 19. stoljeća, poljoprivredna proizvodnja dobila je novi zamah i počela se organizirati na tržišnoj osnovi. Najveći skok i transformacija u poljoprivredi dogodila se 50-ih godina prošlog stoljeća kada je započela takozvana „Zelena revolucija“. Iako zelena boja u tome, opće prihvaćenom nazivu, može sugerirati na ekološki pozitivno, razdoblje od tada do danas možemo nazvati i kemijskom poljoprivredom koja je uz brojne dugo željene novine, donijela i snažan negativan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi.
Osnovna paradigma „novog“ pristupa bila je (i ostala) – što veća količina jeftinog proizvoda – bez obzira na sve. U osjetljiv i kompleksan živući organizam zemlje ubačene su kemikalije s iznimno štetnim dugoročnim učincima, uvedene su mnoge agrotehničke metode koje dugoročno oštećuju strukturu tla. Čitava promjena temeljila se na snažnoj ekspanzija naftne industrije čiji su nusproizvodi temelj za proizvodnju gnojiva, ali i većine zaštitnih sredstava. Osim kao izvor kemijskih supstanci, nafta je i glavni energent, kako u poljskim radovima, tako i u industrijskoj proizvodnji, pa zbog toga novo doba poljoprivrede s punim pravom možemo nazvati – naftnim.
Jedna od značajnih novosti u tijeku ekspanzije proizvodnje bila su i mineralna gnojiva. Snažan zahtjev za što većim iskorištenjem dostupnih proizvodnih površina, ali i jednostavnost (komfor) kod upotrebe, dovele su do popularizacije i njihove masovne primjene. Danas pouzdano znamo da je gnojidba mineralnim gnojivima samo privremen i prilično površan način nadoknade nutrijenata u tlu. Kada bismo ga usporedili s ljudskim tijelom, bilo bi to slično kao da umjesto
raznovrsne, uravnotežene prehrane, odlučite živjeti na infuziji glukoze. Na prvi pogled jeftino i jednostavno, no dugoročno – neodrživo. Problemi koji se javljaju u intenzivnoj, konvencionalnoj
proizvodnji, i masovnoj upotrebi umjetnih gnojiva su:
• smanjenje humusa
• zakiseljavanje tla
• erozija
• ostaci teških metala koji potječu iz procesa proizvodnje
• ispiranje dušičnih spojeva (nitrata) u podzemnu vodu.
Najveći izvori nitrata
Najveći izvor nitrata i ostalih nutrijenata upravo su mineralna gnojiva iz raspršenih izvora, tj. ratarskih površina. U nas manji dio potječe i od stajskog gnoja, ali u ukupnom udjelu on je gotovo zanemariv. Osim raspršenih, u određenoj mjeri onečišćenju mogu pridonijeti i tzv. točkasti izvori, kao što su neadekvatno zbrinuti stajski gnoj i septičke jame kućanstava. Ipak, s obzirom na ukupne udjele i vrlo laku distribuciju u vodi, najvažniji i daleko najopasniji izvor nitrata upravo je
gnojidba mineralnim gnojivima. To potvrđuje i upravo završena studija u sklopu APCP projekta (Znaor) koja dokazuje da je Hrvatska među vodećima u Europi po ukupnom pritisku nutrijenata na vode.
