Na Katedri za socijalnu ekologiju, Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2020 do 2024 , uz potporu Hrvatske zaklade za znanost od 2020 do 2024. proveden je znanstveno-istraživački projekt, „Socijalno-ekološki izazovi ruralnog razvoja“ (SECRURAL), u kojem je sustavno istraživano stanje, kvaliteta života i razvojnih kapaciteta hrvatskih ruralnih područja u suvremenim društvenim i ekološkim okolnostima.
Voditeljica projekta SECRURAL bila je izv. prof. dr. sc. Tijana Trako Poljak s kojom je objavljen intervju u prošlom broju Gospodarskog lista, a u ovom broju donosimo rezultate istraživanja tog projekta.
Što doprinosi, a što ograničava održivi razvoj sela u Hrvatskoj?
Projekt je polazio od shvaćanja ruralnih područja kao složenih socijalno-ekoloških sustava, koji se istodobno suočavaju s demografskim promjenama, gospodarskim pritiscima, posljedicama tranzicije i sve izraženijim ekološkim izazovima, ali ujedno posjeduju i važne kapacitete otpornosti i prilagodbe. Cilj projekta bio je utvrditi kako se ti procesi odražavaju na svakodnevni život ruralnog stanovništva, te koji čimbenici doprinose, a koji ograničavaju održivi razvoj ruralnih zajednica u Hrvatskoj.
U okviru projekta provedena su opsežna kvalitativna i kvantitativna istraživanja u različitim tipovima ruralnih područja u Hrvatskoj s ruralnim stanovnicima i dionicima.
Rezultati su pokazali da, unatoč izrazito nepovoljnim demografskim trendovima, slabijoj dostupnosti javnih usluga i infrastrukturnim ograničenjima, velik dio ruralnog stanovništva relativno pozitivno vrednuje pojedine aspekte kvalitete života, osobito vezanost uz prirodni okoliš, osjećaj sigurnosti, društvene odnose i pripadnost lokalnoj zajednici. Istodobno su identificirani ključni izvori nezadovoljstva i nesigurnosti, poput ograničenog pristupa zdravstvenim i obrazovnim uslugama, nedostatka radnih prilika, slabih prometnih veza te osjećaja političke i institucionalne zapostavljenosti, istaknula je izv. prof. dr. sc. Trako Poljak.
Dodala je da su rezultati također pokazali kako otpornost ruralnih zajednica uvelike počiva na neformalnim oblicima solidarnosti, lokalnim društvenim mrežama i sposobnosti samoorganizacije, ali i da ti kapaciteti imaju svoje granice ako nisu podržani sustavnim javnim politikama. Posebno je naglašena važnost uvažavanja lokalnih znanja i iskustava u razvojnim procesima.
Otpornost ruralnih zajednica
To je projekt izravno povezalo s pitanjima pravednosti u ruralnom razvoju, te je ta istraživačka linija nastavljena kroz institucionalni NPOO projekt „EKOPRAVDA“. Nadalje, sustavno bavljenje ključnim pitanjem koje se otvorilo projektom „SECRURAL“, a to je kako ruralne zajednice, u uvjetima višestrukih kriza, mogu prijeći s pukog preživljavanja na aktivno i dugoročno oblikovanje vlastitih razvojnih putanja, nastavlja se kroz novi istraživački projekt Hrvatske zaklade za znanost, „Ruralna transformacija: razvoj i jačanje kapaciteta hrvatskih ruralnih socijalno-ekoloških sustava za transformativnu prilagodbu i otpornost“ (TRANFORM_RURAL; IP-2025-02-8001). Poseban naglasak tu će biti stavljen na procese društvenog učenja, lokalne inovacije i jačanje institucionalnih kapaciteta kao ključne pretpostavke dugoročne otpornosti i održivog razvoja ruralnih područja.
U okviru projekta „SECRURAL“ obranjene su dvije doktorske disertacije koje su empirijski i teorijski izravno proizašle iz istraživačkog okvira projekta te dale vrijedan doprinos razumijevanju suvremenih ruralnih procesa u Hrvatskoj. Obje disertacije jasno pokazuju da budućnost hrvatskog sela ne ovisi samo o ekonomskim ulaganjima, nego i o jačanju društvenih odnosa, institucionalne pravednosti i uključivanju iskustava stanovnika, osobito mladih, u oblikovanje razvojnih politika.
Prvu disertaciju obranio je dr. sc. Vladimir Ivanović pod naslovom „Otpornost ruralnih područja Republike Hrvatske na temelju pokazatelja kvalitete života“. Polazišna teza bila je da se otpornost ruralnih zajednica ne može sagledavati isključivo kroz ekonomske ili infrastrukturne pokazatelje, već da ključnu ulogu imaju i subjektivne procjene kvalitete života te društveni odnosi. Rezultati istraživanja pokazali su da stanovnici ruralnih područja, unatoč nepovoljnim demografskim i razvojnim trendovima, često visoko vrednuju pojedine aspekte života, poput povezanosti s prirodom, osjećaja sigurnosti, pripadnosti zajednici i društvenih mreža. Istodobno je potvrđeno da su kapaciteti otpornosti ozbiljno ograničeni slabom institucionalnom podrškom, neujednačenim razvojem javnih usluga i ograničenim mogućnostima stvarnog sudjelovanja stanovnika u odlučivanju o razvoju vlastitih sredina.
Drugu disertaciju obranio je dr. sc. Bruno Šimac pod naslovom „Društvene odrednice namjere ostanka mladih u ruralnim područjima Republike Hrvatske“. Teza disertacije bila je da odluke mladih o ostanku na selu ne ovise primarno o tzv. „tvrdim“ ekonomskim čimbenicima, nego u velikoj mjeri o kvaliteti života, društvenoj integraciji i snažnoj ruralnoj identifikaciji. Istraživanje je pokazalo da većina mladih iz ruralnih područja iskazuje veću namjeru ostanka nego odlaska, osobito oni koji imaju razvijene društvene mreže, snažan osjećaj pripadnosti zajednici, pozitivno vrednuju uvjete stanovanja i percipiraju ruralni prostor kao kvalitetno mjesto za život. S druge strane, kao ključni čimbenici nezadovoljstva i potencijalnog odlaska identificirani su nedostatak radnih prilika, slaba prometna povezanost, nisko povjerenje u institucije i osjećaj političke isključenosti.
Perspektiva za opstanak i razvoj sela i poljoprivrede u Hrvatskoj
Iz istraživačkog kuta gledanja agrarne i ruralne sociologije i na temelju dugogodišnjih empirijskih istraživanja koja provode znanstvenici na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o perspektivi opstanka i razvoja sela, ruralnih prostora i poljoprivrede u Hrvatskoj, potrebna je prije svega promjena razvojnog pristupa prema integriranom i teritorijalno osjetljivom ruralnom razvoju. Riječ je o potrebi da se ruralni razvoj prestane svoditi na parcijalne sektorske mjere, a počne promatrati kao dugoročan društveni proces koji u središte stavlja ljude, zajednice i njihove konkretne životne uvjete.
Istraživanja pokazuju da hrvatska ruralna područja, unatoč dugotrajnim negativnim trendovima, raspolažu značajnim potencijalima otpornosti: snažnim društvenim vezama, osjećajem pripadnosti prostoru, očuvanim okolišem te bogatim lokalnim znanjima, tradicijama i praksama koje su se razvijale generacijama. Međutim, ti se potencijali ne mogu dugoročno održavati isključivo oslanjanjem na individualnu snalažljivost stanovnika. Ključna je uloga javnih politika koje moraju biti teritorijalno osjetljive, prilagođene različitim tipovima ruralnih područja i usklađene s lokalnim razvojnim kapacitetima, naglasila je izv. prof. dr. sc. Tijana Trako Poljak.
Važno je pritom naglasiti da zaključci do kojih se dolazi kroz navedena istraživanja nisu u diskrepanciji s europskim politikama, nego su s njima u velikoj mjeri usklađeni, osobito s dugoročnom vizijom Europske unije za ruralna područja do 2040. godine, koja naglašava otpornost, povezanost, prosperitet i društvenu uključenost ruralnih zajednica. Međutim, ključno je da se te opće europske smjernice ne preuzimaju po automatizmu, nego da se prevode i prilagođavaju hrvatskom specifičnom povijesnom, geografskom, kulturnom, sociološkom i gospodarskom kontekstu. Hrvatska ruralna područja obilježena su velikom raznolikošću, od demografski izrazito ugroženih prostora do onih s očuvanim društvenim i okolišnim resursima, i upravo ta raznolikost zahtijeva diferencirane, lokalno utemeljene razvojne pristupe.
Istodobno, dijelimo mnoge izazove s drugim europskim zemljama, poput depopulacije, starenja stanovništva, dostupnosti javnih usluga i pitanja generacijske obnove. Upravo zato važno je učiti iz komparativnih europskih iskustava, ali i jasno artikulirati vlastite prednosti, umjesto da se ruralni prostori promatraju isključivo kroz prizmu nerazvijenosti i nestanka, naglasila je Trako Poljak.
Perspektiva razvoja poljoprivrede svakako je u jačanju društvene i teritorijalne održivosti proizvodnje, kroz potporu malim i srednjim gospodarstvima, razvoj zadrugarstva, ali ne na način koji je u Hrvatskoj često izazivao razočaranje, nego u skladu s mnogo uspješnijim primjerima takvog i sličnih oblika udruživanja poput slovenskog, austrijskog, ali i mnogih drugih europskih zemalja, zatim u jačanju lokalnih prehrambenih sustava i uspostavljanju pravednijih tržišnih odnosa, te kroz prepoznavanje poljoprivrede kao društveno, okolišno i kulturno relevantne djelatnosti, a ne isključivo kao ekonomske grane, smatra Trako Poljak.
Ruralna i agrarna sociologija pritom imaju važnu ulogu u razumijevanju kako se europske i nacionalne politike doista reflektiraju na svakodnevni život ljudi „na terenu“ te gdje nastaju tzv. „sive zone“ između ideala i stvarnosti.
Važno je ulagati u kvalitetu života na selu
Jednako je važno ulaganje u kvalitetu života u ruralnim područjima, od dostupnosti javnih usluga, prometne i digitalne povezanosti, obrazovanja, do zdravstvene skrbi i kulturnog života, jer bez tih preduvjeta nije realno očekivati zadržavanje mladih niti demografsku obnovu sela. Konačno, ruralna sociologija perspektivu razvoja vidi i u sustavnom uključivanju lokalnih znanja, iskustava i glasova stanovnika sela u procese odlučivanja, umjesto nametanja univerzalnih rješenja „odozgo“. Bez tog dijaloga nema ni održive zelene tranzicije, ni otpornog ruralnog prostora, ni dugoročno stabilne poljoprivrede. Drugim riječima, budućnost hrvatskog sela ne ovisi samo o količini ulaganja, nego o tome kako, gdje i s kim se ta ulaganja planiraju i provode, ali i o našoj sposobnosti da vrijednosti hrvatskih ruralnih prostora, krajolike, tradicije, znanja, iskustva i načine života, prepoznamo, zaštitimo i pozicioniramo kao razvojnu prednost u europskom pa i u širem globalnom kontekstu.
U posljednjim desetljećima svjedočimo značajnom slabljenju sustavnih i dugoročnih empirijskih istraživanja ruralnog prostora, što je zasigurno usko povezano s općim padom javnog, političkog i institucionalnog interesa za selo.
Naime, kako je interes društva za ruralna pitanja opadao, tako je slabjela i istraživačka pažnja, zbog čega su propuštena cijela razdoblja u kojima nisu sustavno prikupljani podaci o promjenama u ruralnim zajednicama. Bez takvih empirijskih temelja nije moguće donositi pouzdane znanstvene zaključke niti oblikovati učinkovite javne politike, pa se rasprave o selu često prepuštaju dojmovima, pojednostavljenim interpretacijama i kuloarskim procjenama. To se danas jasno odražava u javnom, a nerijetko i medijskom prostoru, gdje prevladavaju simplificirane i polarizirane slike sela, ili kao prostora koji nepovratno nestaje, ili kao idealizirane slike prošlosti. Takvi narativi ne samo da nisu znanstveno utemeljeni, nego dodatno otežavaju ozbiljno i odgovorno promišljanje budućnosti ruralnih prostora, istaknula je Trako Poljak.
No, unatoč tome, smatram da Hrvatska raspolaže vrlo snažnom znanstvenom baštinom i istraživačkim potencijalom u području ruralne sociologije. Povratak sustavnim empirijskim istraživanjima, jačanje interdisciplinarne suradnje i međunarodnog umrežavanja te veće uključivanje socioloških spoznaja u oblikovanje javnih politika nužni su preduvjeti za odgovoran i održiv ruralni razvoj. U tom smislu ruralna sociologija u Hrvatskoj nema samo analitičku, nego i stratešku ulogu u promišljanju budućnosti sela, ruralnih prostora i poljoprivrede.
Ostanak mladih na selu
Iz perspektive ruralne sociologije, ključno je razumjeti da se odluka mladih o ostanku na selu i u poljoprivredi u Hrvatskoj ne donosi isključivo na temelju ekonomskih poticaja. Iako su financijske mjere važne, naši istraživački nalazi jasno pokazuju da one same po sebi nisu dovoljne ako nisu ugrađene u širi društveni i razvojni okvir.
Prije svega, društvo mora osigurati dostojanstvene uvjete života u ruralnim područjima. To uključuje dostupnost javnih i socijalnih usluga, kvalitetnu prometnu i digitalnu povezanost, dostupno obrazovanje i zdravstvenu skrb, ali i mogućnosti kulturnog, društvenog i profesionalnog razvoja.
Mladi ostaju na selu ondje gdje mogu planirati život, zasnivati obitelj i ostvarivati se kao punopravni članovi zajednice, a ne ondje gdje su prisiljeni na stalna odricanja. Žele mogućnost dostojanstvenog života, društvene uključenosti i osobnog razvoja, Tijana Trako Poljak.
Drugo, nužno je stabilno i predvidivo razvojno okruženje u poljoprivredi. Mladi se teže odlučuju za ostanak u sektoru koji percipiraju kao nesiguran, administrativno opterećen i ovisan o kratkoročnim mjerama. Potrebne su dugoročne politike koje podupiru mala i srednja gospodarstva, olakšavaju pristup zemlji i kapitalu, potiču zadrugarstvo, lokalne prehrambene sustave i uravnoteženije tržišne odnose, te prepoznaju poljoprivredu kao društveno i okolišno relevantnu djelatnost. Jednako je važno dati mladima glas i stvarni utjecaj. Istraživanja pokazuju da se mladi odlučuju ostati ondje gdje osjećaju da ih se čuje, gdje mogu sudjelovati u donošenju odluka i gdje imaju osjećaj pripadnosti i perspektive. To podrazumijeva jačanje lokalne demokracije, poticanje mladih na društveno angažiranje te uključivanje njihovih znanja, ideja i iskustava u razvojne procese.
Naposljetku, društvo mora promijeniti način na koji govori o selu i poljoprivredi. Potrebno je odmaknuti se od narativa koji selo prikazuju ili kao prostor bez budućnosti ili kao romantičnu prošlost. Mladi trebaju vidjeti selo kao prostor mogućnosti, inovacija i suvremenih načina života, u kojem se tradicija može uspješno povezati s novim znanjima, tehnologijama i održivim razvojnim praksama. Istraživanja pšokazujuda mladima nije jedini razlog ostanka ondje gdje postoje radna mjesta.Mladi koji ostaju ili razmišljaju o ostanku često imaju snažan osjećaj vezanosti uz lokalnu zajednicu i prostor, ali istodobno izražavaju nisko povjerenje u institucije, osjećaj političke isključenosti i frustraciju zbog neusklađenosti javnih politika s njihovim stvarnim potrebama.
Većina mladih u ruralnim područjima ne iskazuje apriornu želju za odlaskom, već svoju odluku snažno veže uz percipiranu kvalitetu života, društvenu uključenost i mogućnost samorealizacije.
Kao osobito važno pokazalo se i to da mladi ne traže povratak „tradicionalnom selu“, nego suvremeno ruralno okruženje koje omogućuje kombiniranje poljoprivrede s drugim oblicima rada, poduzetništva i društvenog angažmana. Drugim riječima, ako želimo da više mladih ostane živjeti i raditi na selu, moramo stvarati uvjete u kojima je ostanak izbor, a ne nužda. Izbor, ali onaj koji podrazumijeva visoku kvalitetu života, snažnu društvenu uključenost, razvijeno institucionalno povjerenje i realne perspektive budućnosti, zaključuje Trako Poljak.
