Poljoprivrednici se danas suočavaju sa sve većim izazovima. Od uloge poljoprivrede u širem ruralnom gospodarstvu do utjecaja poljoprivrede na okoliš u smislu resursa i štetnih emisija. I dok se u ruralnom gospodarstvu događaju neke strukturne promjene, mala poljoprivredna gospodarstva ostaju u svom tradicionalnom području proizvodnje i poslovanja. Upravo su poljoprivredna gospodarstva, ovisno o dostupnim resursima, pogodno mjesto za razvijanje različitih oblika održive proizvodnje energije iz biomase, vode, vjetra, sunca.

Neizravnim potporama pomaže se poljoprivrednicima u ostvarivanju okolišnih ciljeva kroz niz mjera. One uključuju agrookolišne sheme, a financijska potpora je između ostalih usmjerena na obnovljive izvore energije (uz turizam, informatizaciju, ublažavanje klimatskih promjena, upravljanje vodama i biološkom raznolikosti, razvoj vještina, prijenos znanja i inovacije).

Primarni fokus je na energetskom sektoru

Europska unija je postavila cilj da do 2030. godine 32 % potrošene energije dolazi iz obnovljivih izvora. Međutim, primarni fokus ovog plana je na energetskom sektoru. Pri tome se općenito zanemaruje uloga poljoprivrednog sektora u proizvodnji energije. Nasuprot tome, poljoprivredu se smatra problemom u postizanju ekoloških ciljeva zbog štetnih emisija koje nastaju proizvodnjom tradicionalnim metodama. Očito je da uloga poljoprivrede u proizvodnji obnovljive energije zahtijeva veću pozornost. Treba priznati ključnu ulogu poljoprivrede u tranziciji obnovljive energije. Upravo je poljoprivreda odgovorna za upravljanje ključnim resursima kao što su tlo i biomasa.

Nedavno je provedeno jedno zanimljivo istraživanje u Walesu. Glavni cilj je bio identificirati mogućnosti za lokalne poljoprivrednike da iskoriste svoje resurse, s fokusom na obnovljive izvore energije (OIE) kao oblik diverzifikacije farmi.

Diverzifikacija je jedna od strategija koju poljoprivrednici koriste već jako dugo. Može se opisati kao širenje djelatnosti s ciljem što boljeg iskorištavanja svih dostupnih resursa i stvaranje dodatnih prihoda.

Pri tome su definirana 3 istraživačka pitanja:

  1. Što može motivirati poljoprivrednike na diverzifikaciju u OIE?
  2. S kojim se preprekama mogu suočiti prilikom uvođenja OIE?
  3. Koje vrste poljoprivrednika mogu imati koristi od diverzifikacije u OIE?

Jedan od glavnih doprinosa ovog istraživanje je segmentacija poljoprivrednih proizvođača. Utvrđeno je pet tipova poljoprivrednih gospodarstava. Oni se razlikuju prema karakteristikama farme, stavovima prema diverzifikaciji, pristupu OIE i alokaciji korištenih resursa. Ovih pet tipova jasno ukazuje kako su potrebne specifične mjere agrarne politike. One bi svakom od definiranih tipova olakšale korištenje OIE zajedno s održivim dohotkom poljoprivrednika.

Ispitanici su istaknuli obilje prirodnih resursa koji pružaju mogućnosti poljoprivrednicima za proizvodnju energije, ovisno o specifičnim uvjetima farme (vjetroturbine na poljoprivrednom zemljištu, solarni paneli na krovovima gospodarskih zgrada ili pašnjacima). Međutim, naglasili su kako je podrška ključna u usmjeravanju poljoprivrednika na ulaganje u OIE. To utječe na njihovu odluku o ulaganju te uključuje subvencije, financijsku potporu, savjete i dobre tarife kod otkupa električne energije.

Koje su glavne prepreke?

Kao glavne prepreke većem uključivanju obnovljivih izvora u proizvodnju energije naveli su niže tarife. Zatim visoki trošak ulaganja, financijski rizik, ograničenu podršku i informiranost o tome gdje dobiti podršku. Ispitanici su komentirali kako su alternativne djelatnosti nužan izvor prihoda za farmu. Njima se nadoknađuju teška razdoblja u poljoprivredi i poteškoće opstanka samo s prihodom od poljoprivrednih aktivnosti. Diverzifikacijom se smanjuje rizik, jer se osiguravaju novčani tokovi iz različitih aktivnosti. Nisu prednosti OIE vidljive samo u stvaranju dodatnih prihoda. Ulaganje u OIE također je prepoznato kao važno sredstvo za smanjenje troškova na farmi. Obnovljiva energija se koristi za poljoprivredne aktivnosti, čime farma postaje učinkovitija.

Ipak, neće se svi poljoprivredni proizvođači uključiti u OIE. Tako je izglednije da će poljoprivrednici koji su već uključeni u neke aktivnosti izvan farme i koji sudjeluju u ekološkim programima usvojiti obnovljivu tehnologiju. Jedinstveni prirodni resursi koji se nalaze u mnogim ruralnim područjima omogućuju farmama da razviju otpornost i konkurentsku prednost iskorištavanjem tih resursa. Oni su vrijedni, rijetki, neponovljivi i nezamjenjivi. Stoga iskorištavanje prirodnih resursa za proizvodnju energije nudi poljoprivrednicima priliku za razvoj novih poslovnih aktivnosti na farmi.

Iako poljoprivrednici pokazuju određenu poduzetnost uključivanjem dodatnih prihoda izvan poljoprivrede, samo manji broj poljoprivrednika to ostvaruje putem OIE. To bi se moglo objasniti nesklonošću poljoprivrednika prema promjenama. Razlozi su preveliki percipirani rizik ulaganja u OIE ili ograničena potpora poljoprivrednicima u tim aktivnostima, uključujući nedostatak poticaja ili neodgovarajuću infrastrukturu. Zbog toga, agrarna politika bi trebala nastojati prevladati ove izazove. oticanjem veće proaktivnosti poljoprivrednika na promjene, pružanjem financijske potpore ili poticaja kao što su povoljne tarife za uključivanje proizvedene energije u mrežu te osiguravanjem odgovarajuće infrastrukture.

Primjer farme iz Ujedinjenog Kraljevstva (Copys Green Farm, Norfolk)

Na primjeru ove farme jasno je koje promjene ovakva investicija može potaknuti, od načina razmišljanja do organizacije i planiranja poslovanja. Investicija u postrojenje za anaerobnu digestiju razmatrana je s ciljem rješavanja problema skladištenja gnojnice te proizvodnje električne energije, grijanja i visokokvalitetnog gnojiva. Postrojenje je koštalo oko 800.000 funti, s predviđenim povratom od osam godina.

Izgled farme Copys Green iz Norfolka i njihov proizvod

Podaci o farmi:

  • 130 smeđih švicarskih krava s teladi
  • teljenje tijekom cijele godine, mužnja dva puta dnevno
  • prosječna mliječnost 7.500 litara godišnje (4,16 % masnoće i 3,49 % proteina)
  • 1/3 mlijeka koristi se za vlastitu proizvodnju sira, 2/3 mlijeka prodaju mljekarskoj industriji
  • 46 ha travnjaka za ispašu i silažu
  • 29 ha trajnih pašnjaka
  • 101 ha pod kukuruzom
  • 20 ha pod lucernom
  • 8 ha jarog graha
  • 45 ha ozimog i jarog ječma za sjeme

Sva gnojnica od 130 mliječnih krava ide u digestor, zajedno s 200 t kukuruzne silaže mjesečno, sva sirutka iz proizvodnje sira, a u novije vrijeme u mješavinu je dodana i lucerna. Dobiveni digestat se odvaja na krutu i tekuću komponentu i koristi kao gnojivo. Tekući se skladišti u dvije lagune s kombiniranim skladištem (dovoljno za 10 mjeseci) i primjenjuje se na polja pomoću cisterne. Čvrsti dio se odvaja u prikolicu i jednom tjedno transportira na polja te se pohranjuje u hrpe do primjene.

Stoka s farme Copys Green, Norfolk

Osim uštede na kupljenom gnojivu, fiksni troškovi povezani s uzgojem kukuruza smanjeni su napuštanjem sustava obrade tla plugom, a ostali usjevi su direktno sijani. Trave se siju nakon ječma, žanju sljedećeg svibnja za silažu. Navodnjavaju se, a zatim se trakastom obradom priprema tlo za kukuruz. Tako se na istom polju u dvije godine uzgajaju tri različite kulture. Na drugim poljima se ozimi pokrovni usjevi (mješavina žitarica i usjeva roda Brassica) ostavljaju nakon žetve. Sve kako bi se zaštitilo tlo dok se kukuruz ne posije. Prelazak sa stočne repe na lucernu (kao dio obroka krava, ali i kao sirovina za digestor) također je smanjio broj potrebnih prolaza u polju. Prošle godine požnjeveno je 380 t, što je prosječno 25 t/mjesečno za digestor i 12 t/mjesečno (10% obroka) za krave.

Postrojenje proizvodi do 170 kW električne energije za farmu i električnu mrežu. Stvara toplinu koja se koristi za sušenje žitarica, proizvodnju sira, grijanje obiteljske kuće, ureda i tri vikendice. Toplina se također koristi za toplu vodu u mljekari i toplu vodu za piće kravama zimi.

Na farmi koriste električno vozilo, a prvo električno vozilo za farmu, 12-godišnji John Deere Gator, kupljeno je za 2.500 funti. Nova investicija je električni utovarivač za koji vlasnik kaže da je premalen za nešto teško. Međutim prilagođen je za nošenje prednjeg strugača za gnojnicu i zamjenjuje “vrlo težak” traktor. S cijenom od 9.750 funti bio je alternativa za drugi traktor koji bi koštao oko 20.000 funti.

Postrojenje omogućuje napajanje i tri električna automobila: šest godina staru Teslu, kupljenu rabljenu; Nissan Leaf, koji koristi inženjer farme s punim radnim vremenom; Renault Zoe, koji se koristi za dostavu sira, prikupljanje rezervnih dijelova i sl. U biti nema troškova servisiranja. Dva električna automobila imaju manji servis svake godine, a treći se čak ne mora ni servisirati da bi zadržao jamstvo.

Električna pumpa zamijenila je dizelski motor koji je služio za pumpanje vode u sustav za navodnjavanje. To je statična postava i provođenje električnih instalacija do njega bila je velika investicija (10.000 funti), ali je jednostavnije za korištenje jer se njime može upravljati na daljinu pomoću aplikacije za mobilni telefon. Ideja ove farme je što više koristiti struju koju sami proizvedu.

(nastavlja se)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUpitna dodjela poljoprivredne zemlje
Sljedeći članakUzgoj luka iz sjemena učinkovitiji nego iz lučica
doc. dr. sc. Branka Šakić Bobić
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.