Državno prvenstvo u gradnji suhozida i to četvrto po redu održano je sredinom rujna na poluotoku Srima u Šibensko-kninskoj županiji u organizaciji LAG-a „More 249“, Udruge Dragodid i Muzeja grada Šibenika. Natjecalo se 10 ekipa iz raznih krajeva Hrvatske (Trilj, Hvar, Pag, Srima, Gaćelezi, Sinj, Šibenik). Neke su bile već iskusne, a neki tek početnici. No, svima je zajednički bio volonterski entuzijazam.
Sunčano vrijeme, povijesni lokalitet i vesela volonterska družina učinili su ovaj događaj posebnim. Sudionici su se okupili na arheološkom nalazištu Prižbe gdje su dobili alate i osnovne upute. Zatim su se zaputili prema Domaćinovoj bunji koja se smatra najvišom nepravo svođenom suhozidnom građevinom u Hrvatskoj (više od 5 m visine). Bunje su suhozidno građena skloništa i ostave u poljima srednje Dalmacije. Gradile su se bunje različitih veličina i oblika, a područje Srime je poznato po velikom broju bunja i suhozida (blizu 1000 km suhozida na površini od 35 km²).
Zadatak četveročlanih ekipa je bio u vremenu kraćem od 3 h, od okolnog raspoloživog kamena, u zadanoj visini i dubini izgraditi tribine na već postojećem zidu u dužini od 7 m. Izgrađeno je 70 m podzida koji će služiti za buduća okupljanja, događanja i likovne kolonije na ovom prostoru. Pobjedu je odnijela triljska ekipa Golinjevo koji su ujedno bili i lanjski pobjednici. Nakon natjecanja, dio ekipe se priključio popodnevnom popravku Domaćinove bunje.
Poticaji za popravljanje suhozida
Jedan od idejnih začetnika očuvanja suhozidne tradicije u Hrvatskoj i član stručnog žirija na natjecanju je i Jadran Kale, etnolog šibenskog muzeja te profesor na zadarskom sveučilištu. Kale je započeo još prije 10-ak godina s organiziranjem suhozidnih gradionica duž Dalmacije podižući svijest novih generacija o vrijednosti suhozidne baštine:
– Prve radionice popravaka suhozida su se počele priređivati prije samo desetak godina. Takvo što kod nas u prethodnoj generaciji nije bilo zamislivo. Općenita naklonost prema retradicionalizaciji se poklopila sa stremljenjima Zajedničke poljoprivredne politike EU, po kojoj su i kod nas, nakon mnogo odgađanja, prije tri godine uvedeni poticaji za popravljanje suhozida.
Turizam ili poljoprivreda?
Poučen iskustvom vlasnika suhozida i bunja na prostorima gdje su one zaštićene na državnoj ili europskoj razini, a koji su dovedeni u situaciju da niti ih smiju sami obnoviti, niti smiju sami dovoditi turiste u njihovo razgledavanje, Kale zagovara društvenu obnovu naše starine: –Državna je obnova putem ustanova koje djeluju po zakonu, no nadležni zakon nije prilagođen za ovakvu vrstu baštine (i izričiti pojam ,,kulturni krajolik” je u zakon ušao tek nedavno). To se u blizini ovog terena vidi na jednoj od tri građevine s kojima su počela uvrštavanja posve suhozidnih zdanja u Registar kulturne baštine, time po zakonu postavši obnovljive tek od licenciranih građevinara. Kad je obnova po takvom propisu doista uslijedila, Rašina bunja se zarušila više no što je to bila prije popravka. Zato je od državne baštine u ovakvoj vrsti baštine važnija društvena zaštita, s očitim učinkom svakog volontera.
Kale naglašava vezu između revitalizacije poljoprivrede i očuvanja suhozida:
–U poljoprivrednim (agrookolišno-klimatskim) poticajima još uvijek je nedovoljno respektirana najteža vrsta kultivacije krša – održavanje suhozidnih terasa. Uopće je još neuređenim ostala propozicija poticaja o obveznom pohađanju tečaja. Za ilustraciju, Agencija je s otvaranjem poticaja objavila instruktivni video po kakvom proizlazi kako bi svatko trebao popravljati suhozide na način kako se to radi u jednom kraju. Ma koliko on bio zanimljiv, ipak nema sve profile na kakve se nailazi u potezu od Konavala do Istre. Ovaj problem ukazuje na međusektorski raskol, jer bi poljoprivreda u takvoj misiji održavanja lokalnih osobitosti trebala surađivati s kulturom i prostornim uređenjem.
U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme širi krug ljudi koje promiču očuvanje suhozidne baštine. Europa poticajima pokušava sačuvati suhozidne reljefe. No, sitni su to pomaci i svi stručnjaci se slažu u jednome; da bi se očuvao krajolik, potrebno ga je staviti u funkciju. Lokalno stanovništvo treba odlučiti hoće li funkcija biti turizam ili poljoprivreda. Idealno bi bilo sljubiti ove dvije prevažne gospodarske djelatnosti.
