Otočna ‘izolacija’ za njih je izvor beskrajne kreativnosti. OPG Matulić kvalitetu svojih ručno rađenih proizvoda temelji na otočkoj tradiciji i lokalno uzgojenim sastojcima. Oni su supružnici i vršnjaci (37) Ana i Krsto Matulić, iz Pašmana koje smo posjetili na istoimenom otoku.

OPG Matulić svojim primjerom već skoro čitavo desetljeće pokazuje kako voljeti, osjećati i živjeti otok, sa svim prirodnim blagom koje on nudi. Svojim proizvodima koji su plodovi maštovitosti i inovativnosti prelaze granice, ne samo otoka, već i Hrvatske. Tako su u Hrvatskoj i inozemstvu osvojili i brojna priznanja i nagrade za kozmetičke i prehrambene proizvode iz vlastite radionice.

  • Kako je krenula vaša priča? Imate li obiteljsku tradiciju bavljenja ovim poslom?

-Mi smo zapravo naresli u turizmu. Anini imaju restoran, a moji apartmane i sve je bilo u servisu turizma. Prvo smo željeli u prostoru koji je sad naša trgovina, otvoriti turističku agenciju. Planirani izdaci su bili financijski preveliki, bilo je tu i zdravstvenih tegoba, pa je sve to palo u drugi plan. No, u jednoj sezoni, prije 8 godina, Ana je napravila sapune po tradicionalnoj pašmanskoj recepturi s lužinom i maslinovim uljem u kalupu od 25-26 kili, iz kojeg se iskida 250 sapuna, 100 grama svaki, koje smo odlučili prodati u ovom našem prostoru i tako je krenulo. Zapravo ni od čega, govori nam Krsto. Dodaje da i danas prodaju te sapune. Oni im nisu toliko bitan proizvod. Više ih drže kao suvenir u dućanu i pakirani su u kutije s otiskom ribicom kroz koji ih možete pomirisati.

opg matulić
Trgovina OPG Matulić u Pašmanu
  • Kako se dalje razvijao vaš biznis? Kako ste od sapuna došli do cijele palete kozmetičkih, ali i prehrambenih proizvoda?

-Zaljubili smo se u ovaj posao. Odmah smo se priključili projektu Hrvatski otočki proizvod Ministarstva regionalnog razvoja. On je u to vrijeme imao jedan znatan zamah, što danas nije više tako, na toj razini, no tad je organiziran izvrstan sajam „Hrvatskih otočnih proizvoda“ prije Božića i prije Uskrsa. To je trajalo jako kratko, no bilo je dovoljno da nas „pogura“ prvu godinu samo sa sapunima koji su se izvrsno prodavali. Želio sam se priključiti Ani, pa sam počeo proizvoditi mariniranu trlju koji je bio dobar proizvod, ali s kratkim rokom trajanja.

Odatle nam i potječe naš logo „ribica“ kojeg sam nacrtao rukom, a uz pomoć dizajnera „Hand design“ iz Zagreba. Taj logo smo provukli kroz sve naše proizvode i s tim vizualnim identitetom je počeo daljnji razvoj. Prerada ribe je bila komplicirana, pa je ta proizvodnja zamrla, jer smo odlučili razvijati Pašmanero, s kojim počinje moja proizvodnja. Naime, ostala nam je jedna bačva vinskog octa, babina, ekstra stara, i tu bačvu smo premještali po kući, nismo znali kud s njom, dok jednog dana nisam isprobao kombinaciju tog octa s čili papričicama i iz jedne sulude ideje dobio sam novi proizvod, umak Pašmanero, kojeg su ljudi brzo prepoznali i počeli kupovati. A mislim da je danas bolji nego onog dana kad je nasta.

Delikatese sa Pašmana

  • Otkud vam sirovina za vaše proizvode? Uzgajate li neke kulture sami?

-Uzgajamo smokve, ali smo tek u početku, masline, aloe veru i čili papričice koji je za Pašmanero sav naš. Ostale sirovine za prehranu kupujemo, ali s otoka, koliko god moremo. Dok nam nasad ne dođe u rod, smokvu za aceto Pašman Libre kupujemo s otoka, no ove godine je u 4. misecu bija mraz. Tako je pitanje kakav će biti urod. Inače nam je potražnja na tržištu za acetom puno veća nego mogućnost nabave smokava. Imamo neke ponude s kopna, no moram ići provjeriti i uvjeriti se u kvalitetu smokve. Mislim da imamo ogroman potencijal u sirovini, ali slabo se dodaje vridnost. Većina vidi dodanu vridnost kroz apartmane i vino, a toliko je ogromno tržište, pa mogu reći svemirsko.

Želja mi je da su sve sirovine lokalne, ako ne s otoka, onda tu iz Polače, zračnom linijom 20-ak kilometara i da za korektnu cijenu sirovine dobijem kvalitetu, za koju ću onda kupcima svojih proizvoda moći reći da je to najbolje što imamo. Kad probaju da znaju da je ono u boci, od početka do kraja izvorni, pravi proizvod. Želja mi je da tako i ostane.

Kod kozmetike je bitan certifikat i proizvodnja je kompliciranija za samo jedan dio recepture, pa sirovine za prirodnu kozmetiku kupujemo.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je slika-2-47-1024x328.jpg
Paleta proizvoda OPG Matulić

opg matulić pašmanero

 Dok je Anina kozmetika polako dobivala kultni status, osobito hidratantna krema sa smiljem – Immortelle i hijaluronski Serum Essentielle, Krsto se posvetio prehrambenim proizvodima, također utemeljenima na otočnoj tradiciji i izvornosti.

Prirodna i ručno rađena kozmetika

  • Ana, vi ste završili prekvalifikaciju za farmaceutskog tehničara. Otkud vam inspiracija za originalne recepture i nazive proizvoda (Essentielle, Rebelle, Imortelle, Eternelle, Lady Sunshine…)?

-Za osmišljavanje kozmetičkih proizvoda me inspirira netaknuta priroda otoka Pašmana te potrebe žena koje žele znati porijeklo sastojaka kozmetike koje koriste. A imena proizvoda najčešće osmišljavamo skupa na turističkim putovanjima tijekom jeseni i zime.

 class=

Ana, slijedeći svjetski pokret slow cosmétique, kreira sapune od maslinova ulja, šampone, kreme za lice zasnovane na ekološkoj kozmetici koja se proizvodi doma, ručno, od 100 posto prirodnih sastojaka i u malim količinama. Za svoju kozmetičku liniju Ana je osvojila više od 20 oznaka za kvalitetu i izvornost Hrvatski otočni proizvod.

  • Je li postupak dobivanja certifikata za kozmetičke proizvode dug i mukotrpan?

Ne bih rekla da je predug. Ipak treba uzeti u obzir da za neka ispitivanja i postupke triba vrimena. Za dobivanje potrebnih certifikata da bi proizvod izašao na tržište moramo znati da postupak ne može biti gotov za sedam dana. Ponekad je potrebno 3 miseca, ponekad 6, no nismo nikad imali problem s „papirologijom“, jedino što je to skup postupak, pa tako za stavljanje na tržište jednog proizvoda treba izdvojiti oko 8 tisuća kuna. Još ako imate više proizvoda, za manje proizvođače to je velik iznos. No, smatramo da je tu uključeno puno stručnjaka koji moraju odraditi svoj posao, a na kraju kad proizvod ponudimo kupcima, oni cijene kad se zna da je sve temeljito provjereno, svaki sastojak, svaki segment. I to je onda jedna investicija koja se kroz mjesece vrati.

  • Vrati se i kroz nagrade i priznanja na ocjenjivanjima. Koji su vam nagrađivani, ali i najprodavaniji proizvodi iz prehrambene i kozmetičke linije?

-Kupci sami odaberu što ih zanima, uz ponekad neku našu malu, suptilnu sugestiju. No od kozmetike je najprodavaniji serum za lice i krema od smilja za lice, a od prehrambenih je aceto balsamico od smokve Pašman Libre. Što se tiče natjecanja i ocjenjivanja, pomoglo nam je da razvijemo proizvode u pravom smjeru i kad vam objektivni stručnjaci daju svoje ocjene i ukažu ako nešto nije u redu i što se da poboljšati, to je vridnije nego sama nagrada. No, posebno nam je drago bilo kad smo dobili prvu nagradu, to je bilo u Bruxellessu, 2017. kad je Pašmanero dobio Superior taste award. Kad smo vidjeli u kakvom društvu smo dobili nagradu, to nam je dalo krila. Bilo je poslije još nagrada i kompetitivnijih, no ta prva je ipak posebna, jer je to trenutak kad shvatiš da si stvarno napravio nešto vrhunsko.

  • Što dalje? Što vam je bitno za budućnost?

-Nama je bitno da imamo kupce koji se vraćaju. Koji traže naš proizvod i zimi i kupuju prosječno na dvomjesečnoj bazi. To je ogroman uspjeh. Osim u našoj trgovini, imamo i internetsku trgovinu (webshop), a naši proizvodi mogu se naći u još nekim specijaliziranim trgovinama. Sve što smo ostvarili, uspjeli smo samo vlastitim sredstvima, bez poticaja, bespovratnih sredstava, samo svojim rukama i znanjem, uz jednog stalno zaposlenog i sezonske berače. Želimo resti održivo, graditi pomalo posal, kao i do sad, a kvalitetan proizvod će uvijek naći put do kupaca.

Prethodni članakUspjeh u New Yorku za ujedinjenje dalmatinskih maslinara!
Sljedeći članakKakve trebaju biti sirovine za proizvodnju voćnih rakija?
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.