Uzgoj Shii take na drvenim oblicama
Prvi korak je odabir vrste drva za proizvodnju. Shii take najbolje rastu na tvrdom listopadnom drvu (veća gustoća) i jake ali ne predebela kore. Pretanka kora slabo čuva od isušivanja Najčešće se koriste hrast, grab, bukva, kesten, javor, breza i slično. Mali savjet uzgajivačima je da eksperimentiraju sa različitim vrstama drva.
Važno je da se oblice uzimaju sa zdravih stabala bez vidljivih znakova propadanja ili bolesti.
Stabla se režu u vrijeme mirovanja vegetacije, od studenog do veljače, jer u to vrijeme imaju pohranjene najveće količine ugljikohidrata, koje gljiva koristi u svojoj ishrani. Prilikom rezanja treba pripaziti da se ne ošteti kora, jer ona sprečava isušivanje.
Debljina oblica trebala bi biti od 8-15 cm, a duljina nije posve određena, već može varirati ovisno o našim mogućnostima i potrebama kod slaganja, potapanja i slično. Budući da se većina posla obavlja ručno oblice ne smiju biti preduge jer će biti znatno teže. Obično iznosi 80 ili 90 cm pa sve do 1,5 m. Ako su oblice deblje duže vremena treba da ih micelij proraste i obrnuto. Starije i deblje oblice su teže za rukovanje, plodna tijela su dobre kakvoće, dobiva se visok prinos i oblice traju više godina. Mlade i tanke oblice daju manja plodna tijela s tankim klobukom i traju svega dvije do tri godine.
Nacjepljivanje
Nacjepljivanje bi se trebalo obaviti čim prije, a unutar dva tjedna od rezanja. Ukoliko to ne stignemo napraviti, oblice koje čekaju treba pokriti da se spriječi preveliki gubitak vlage. Kod nas se može nabaviti micelij na žitaricama (pšenica, ječam) ili piljevini, te na čepovima, koji su od komadića drva ili prešane piljevine. Rezultati nekih istraživanja pokazali su da micelij na piljevini brže prorasta i daje rod, te je nešto jeftiniji od čepova, ali je sa čepovima lakše raditi i daju bolji „primitak“ jer nije toliko upitna vlaga kod postupka nacjepljivanja. Vrsta drveta i okoliš znatno utječu na prorastanje micelija. Uputno je cijepiti nekoliko tipova micelija jer to povećava mogućnost pronalaženja onog tipa koji najviše odgovara našim uvjetima. Oblice se nacjepljuju u proljeće, nedugo nakon rezanja. Obično tijekom ožujka, a trebalo bi završiti do kraja travnja. Kad su oblice svježe, visoka je razina vlage u njima i još se nisu stigle razviti konkurentne saprofitske gljivice. Vlaga u oblicama trebala bi biti otprilike između 35 i 55 % u vrijeme nacjepljivanja. Rupe na oblicama rade se bušilicom. Raspored je dijagonalan, a razmaci iznose 5-10 cm u redu i 15-20 cm između redova, ovisno o debljini oblice. Gušći raspored rupa osigurava brže proraštanje micelija, no istovremeno predstavlja dodatnu investiciju.
Sojevi za nacjepljivanje
Prije kretanja u proizvodnju a temeljem planirane količine roda potrebno je odabrati sojeve za nacjepljivanje. Sojevi Shii take dijele se na one koji plodonose na 20°C (proljetni), na one koji plodonose između 10 i 15°C (jesenski) i one koji plodonose na 10°C (zimski). Ako želimo imati proizvodnju tokom cijele godinu potrebno je kombinirati različite sojeve Shii take. Neki od sojeva su: Hana Donko, Donko, Kotsubu Donko, Koshin… Donko je soj koji za optimalni rast treba niže temperature, ima debelo meso te je pogodan za sušenje. Koshin preferira nešto više temperature, to je najveći soj sa dugim stručkom i otvorenim klobukom. Koko je soj koji je po karakteristikama između Donko i Koshin, a Koshubu Donko je najmanji soj, odnosno plodna tijela su najmanja. Može se koristiti nekoliko tipova voska. Obično se koristi parafin, ponekad sa dodatkom mineralnog ulja ili pčelinji vosak. Nanosi se četkicom. Vosak koji se nanosi mora biti jako vruć da osigura čvrst, ali zatvoren spoj koji ne propušta zrak. Ako je vosak prehladan kad se nanosi može lako otpasti. Male kućne friteze pogodne su za grijanje voska, no budite oprezni.
Proraštanje
Nakon nacjepljivanja slijedi faza proraštanja micelija (inkubacija), koja traje od 6-18 mjeseci, ovisno o tipu nacjepljenog micelija, količini rupa, veličini oblica, sadržaju vlage i vanjskim temperaturama. Cilj je osigurati najpovoljnije uvjete da se omogući čim brže i ujednačenije proraštanje micelija. Istovremeno uvjeti moraju biti čim nepovoljniji za konkurentne gljivice. Za ovu fazu oblice moraju biti smještene na toplo mjesto, zasjenjeno od direktnog sunca, sa dobrom izmjenom zraka, ali zaštićeno od jakih vjetrova. Oblice mogu biti u zasjenjenom šumarku ili pokrivene tkaninom za zasjenjivanje. Nije dobro da su smještene u potpunom mraku, jer je nešto svjetla potrebno za rast micelija. Previše svjetla potiče rast konkurentnih gljivica, može dovesti do zagrijavanja oblica i gubitka vlage.
Slaganje oblica
Postoji nekoliko metoda slaganja oblica, a ovisi o vašim preferencijama. Obično se koriste dvije metode. Jedna preko druge u obliku kocke ili naslonjene na vodoravni nosač. Tijekom proraštanja treba paziti na količinu vlage u drvu. Cilj je zadržati vlagu unutar drva na 35-55 %, a istovremeno koliko je moguće koru održati suhom. Početnici bi trebali povremeno kontrolirati stanje vlage u drvu, dok iskusni uzgajivači mogu procijeniti da li je potrebno navodniti. Obično se koriste raspršivači za održavanje vlage ili obične cijevi složene preko hrpe oblica. Ako nema kiše potrebno je navodnjavati 2 puta mjesečno. Bolje je navodnjavati rjeđe (svakih 2 tjedna), a duže vrijeme (6-12 sati), neko svakih nekoliko dana manji broj sati. Zašto? Jer je na taj način kora duže vremena suha izvana što nepovoljno utječe na razvoj konkurentnih gljivica. Temperatura je također važan faktor kod proraštanja micelija. Optimalna temperatura bila bi između 22 i 25 C. Navodnjavanje može brzo sniziti temperaturu oblica ako je potrebno, a ako je potrebno zagrijavanje poslože se tako da dobiju više sunčevog svjetla.
Plodonošenje
Plodonošenje je ona faza koja nas najviše interesira. Plodonošenje se javlja nakon što je micelij potpuno kolonizirao oblice. Jedan od znakova je pojava micelija na krajevima oblica. Obično je bijel i baršunast ali može i posmeđiti ako je izložen djelovanju zraka. Kora i vanjski dio drva na opip je mekan (djeluje spužvasto), ali najočitiji znak je pojava primordija, začetaka gljiva. Ako oblice ne diramo, same vremenske prilike u sezoni, izmjene temperature i vlage utjecat će na pojavu rasta gljiva. Za redovitu opskrbu tržišta potrebno je kontrolirati pojavu gljiva. Ovo se može postići na način da oblice potopimo u hladnu vodu na 1-3 dana. Za to će nam biti potrebne velike kace ili bazeni većih dimenzija koji su pogodni za primanje većeg broja oblica. Što je veća temperaturna razlika između temperature zraka i vode koju koristimo za potapanje, potrebno je kraće vrijeme potapanja. Tradicionalno oblice daju rod u proljeće i jesen iako se taj period plodonošenja može produžiti i u zimu ako se oblice stave u grijani zatvoreni prostor sa kontroliranom vlagom. Mnogi uzgajivači preslože oblice prije plodonošenja tako da su oblice naslonjene na neki oslonac, a na taj način se oblicama daje nešto više svjetla te je omogućena bolja cirkulacija zraka, no svejedno trebaju biti zaštićene od direktnog utjecaja sunca. Također suvišna vlaga smanjuje kvalitetu gljiva, a suhi vjetrovi zaustavljaju proces formiranja gljiva. Kad započne plodonošenje obično traje nekoliko puta godišnje otprilike do šeste godine.
Berba
Preporuča se svakodnevno ubirati narasle gljive. Gljiva se bere otprilike petog do sedmog dana od kad se pojavi na oblici, a prije nego se klobuk izvrne prema gore. Bere se na način sa se odreže nožićem ili rukom zaokrene pri dnu. Ubrane gljive lagano staviti u kartonske kutije sa rupama sa strane i čim je prije moguće staviti u hladnjak (na oko 0-2 C i vlaga zraka na 85%) gdje mogu stajati do 7 dana. Shii take se vrlo dobro čuva smrznuta ili osušena. Manje količine mogu se posušiti i u pećnici na najnižoj temperaturi i sa otvorenim vratima ili manjim dehidratorima koje možete nabaviti u trgovini tehničke robe. Gljiva je posve suha kad osušena plodna tijela šuškaju pod prstima i lako se lome. Tako osušena može se čuvati u nepropusnim staklenkama do 12 mjeseci. Također se može čuvati i kao ukiseljena pasterizirana gljiva.
Što nakon plodonošenja?
Poslije perioda plodonošenja miceliju se daje neko vrijeme da se odmori i akumulira hranjiva za novi ciklus plodonošenja. To obično traje 40-tak dana. Ako prerano prekinemo period odmora smanjujemo produktivnost. Nakon berbe mora se paziti na količinu vlage u oblicama. Ako se primijeti da su ubrane gljive izvukle većinu vode iz oblica, potrebno ih je potopiti da bi se nadoknadila vlaga. U prirodnim uvjetima imamo 2 berbe godišnje (proljeće i jesen), a ako forsiramo plodonošenje možemo imati 3-6 ciklusa berbi godišnje. Broj tih ciklusa ovisi o vrsti drveta, veličini oblice, temperaturi i vlagi. Kod uzgoja na otvorenom (nekontrolirani uvjeti) prinosi su najviše do 35% od težine oblica, a ta se količina gljiva dobije tijekom 3-4 godine. Kod uzgoja u kontroliranim uvjetima možemo dobiti i do 50% prinosa od težine oblica i to tijekom 2-2,5 godina. Brojne bolesti mogu utjecati na rast gljiva, a također i neki insekti i životinje (mravi, puževi, miševi, potkornjaci…) mogu smanjiti kvalitetu plodova. Da bi to na neki način spriječili potrebno je osigurati optimalne uvjete za razvoj Shii take gljiva. Prije ulaska u proizvodnju shiitake gljiva, poželjno je ispitati tržište i ne počinjati sa velikim brojem oblica, nego sa manjom proizvodnjom te postupno povećavati broj oblica.
Uzgoj Shii take na supstratu u vrećicama
Osim na oblicama Shii take se mogu uzgajati i na supstratu u vrećicama. Supstrat koji se najčešće koristi je piljevina. Razlika između uzgoja Shii take na drvu i na supstratu je što na supstratu gljive brže prorastaju (90-120 dana) i vrijeme plodonošenja je 4-5 mjeseci. Procjenjena učinkovitost iskorištenja supstrata u vrećicama je 50-60%.
Supstrat
Osnovni materijal koji se koristi je piljevina drveta, može i slama žitarica, kukuruza, klipovi kukuruza i slično. Tome se dodaje dušikom bogat dodatak kao zrno žitarica ili mekinje u iznosu od 10-20 %. Tome se može dodati i 1% gipsa i 1% smeđeg šećera. Moguće su razne kombinacije miješanja supstrata. Napravljeni supstrat stavlja se u plastične vrećice kakve koristimo za zamrzivače. Dimenzije vrećica su 55-60 cm dužine i 15-16 cm širine. Supstratu se dodaje voda(supstrat:voda= 1:1.2) da se osigura vlažnost od oko 55%. Zatim se ostavi sat do dva da supstrat upije vodu. Stavljanje u vrećice radi se ručno ili pomoću stroja. Ako to radi stroj vrećice su kompaktnije, supstrat je sabijeniji. Napunjene vrećice vežu se plastičnim vezicama na krajevima, slažu se na hrpu, pokrivaju sa plastičnom folijom i zatim slijedi sterilizacija. Postoji nekoliko načina ili metoda sterilizacije. Popularni način je usmjerivanje vruće pare u hrpu vrećica. Vrećice se tako steriliziraju 8-10 sati na 100 C. Potrebno je više od 10 sati da se temperatura ispod folije digne na 100 C i zatim 8-10 sati traje sterilizacija. Sterilizaciju možete obaviti i u autoklavu za 8 sati na 100 C. Autoklav se otvara slijedećeg dana kad mu temperatura padne na 60 C. Sterilizirane vrećice stavljaju se u sobu za nacjepljivanje i hlade se na sobnu temperaturu prije nacjepljivanja micelija. Soba za nacjepljivanje treba biti dezinficirana prije unošenja vrećica da se sprijeći kontaminacija.
Nacjepljivanje i proraštanje
Postupak nacjepljivanja se slijedeći. Na krajevima vrećica naprave se po 3 rupe promjera 1,5 cm i 2 cm dubine. U rupe se rukama stavlja micelij na piljevini. Mogu se koristiti i čepovi ali nisu baš popularni kod ove metode. Rupe se zatvore ljepljivom trakom ili se te vrećice stave unutar većih vrećica da se spriječi kontaminacija u ovim početnim fazama. Te vanjske vrećice skinu se desetak dana kasnije kad se oko nacjepljenih mjesta pojavi rast micelija. Na supstrat kod nacjepljivanja dodaje se 2-3% micelija. Poslije nacjepljivanja vrećice idu u sobu za inkubaciju, gdje se slažu na hrpu. Trajanje ove faze ovisi o debljini vrećica i uvjetima temperature i vlage. Općenito miceliju treba 90-120 dana da proraste supstrat. Preporučljivo je povremeno presložiti vrećice da se osigura podjednako akumuliranje temperature i vlage, odnosno čim ujednačeniji mikro uvjeti za sve vrećice. Micelij Shii take gljiva za rast treba kisik, stoga je potrebno probušiti vrećice. Kako micelij raste i pokriva sve veći dio vrećice, na rubovima rasta micelija buše se rupe. Rast micelija završava kad supstrat u vrećicama pobijeli. Vrećice se premještaju u prostor za plodonošenje gdje je osigurano više svjetla potrebnog gljivama za rast, kao i dovoljno vlage. Vrećice se sada mogu maknuti tako da ostani samo stupići proraštenog supstrata. Stupići se poslože ili po tlu ili po stalažama da se osigura prostor za rast gljiva. Boja micelija se mijenja u smeđu. Temperatura se održava na 20-25 C kroz 3-5 dana. i postupno se otvara ventilacija. Kad površina stupića promijeni boju iz svijetlo smeđe u tamno smeđu, a na površini je vidljiva žućkasta tekućina koja izlazi iz stupića, vrijeme je za namakanje (ili polijevanje) stupića hladnom vodom da se potakne rast gljiva. Neki uzgajivači skidaju vrećice tek nakon posmeđivanja stupića. Također stupiće možemo prekriti laganom plastičnom folijom da održimo vlagu dovoljno visokom.
Plodonošenje
Otprilike tjedan dana nakon polijevanja stupića hladnom vodom počinje rast gljiva. Tokom rasta gljiva ako su niže temperature gljiva raste sporije, razvija deblje klobuke sa kraćim stapkama, odnosno daje visoko kvalitetne gljive. U nekim slučajevima uzgajivači ne skidaju vrećice sa supstrata. One zadržavaju više vlage u supstratu i tako daju kvalitetnije i veće gljive. No istovremeno na svakom mjestu gdje se pojave začeci gljive uzgajivači moraju izrezati plastiku što zahtjeva dodatni trošak u radu i vremenu. Za uzgoj gljiva ljeti se preporuča sagraditi prostor u hladu drveća, prskati vodom 2-3 puta na dan da se snizi temperatura i povisi vlaga zraka. Za proizvodnju u jesen, važno je održati visoku vlagu i osigurati optimalne temperature, kad se vani jave fluktuacije temperatura. Zimi je period mirovanja, te bi bilo dobro da u tom periodu micelij obnovi hranjiva i pripremi se za novu sezonu plodonošenja u proljeće. Potrebno je smanjiti izmjenu zraka i održavati temperaturu i vlagu konstantnom. U proljeće, ako smo dobro radili zimi, možemo imati 2-4 berbe gljiva. Stupići se potapaju u vodu 1-2 dana da upiju čim više tekućine prije faze plodonošenja. Općenito tokom 10 mjeseci možemo imati 6-8 ciklusa berbi. Po stupiću, koji teži 2 kg, dobije s 0,5 – 0,6 kg gljiva. Suha tvar supstrata je oko 1 kg žto bi značilo biološku učinkovitost 50- 60% . Berba gljiva je prije nego se klobuci izvrnu prema gore. Beru se pažljivo, zavrtanjem rukom ili se odrežu nožem pri dnu. Nakon berbe čim prije dopremiti na tržište.
Uzgoj Shii take rascvjetanog klobuka , koja se smatra najboljom u mnogim zemljama Azije, zahtjeva visoke temperature i vlagu danju, a niže noću. Ponekad uzgajivači griju prostor vrućom parom, a noću dižu plastičnu foliju sa stupića da smanje temperaturu i vlagu. Na ovaj način, a zbog velikih fluktuacija vlage i temperature zbog kojih se javlja nejednak rast klobuka, na površini klobuka se stvaraju raspukline radi kojih je gljiva poželjna na tržištu. Ove tehnike primjenjuju se kad je gljiva već narasla 2-3 cm, ne ranije jer može doći do propadanja gljiva. Ako se krene prekasno ne daje rezultate. Ovaj način također utječe na smanjenje ukupnog roda gljiva u svakom ciklusu. Naravno cijena ovakvih gljiva nadoknađuje gubitak roda.
Shiitake – izvor zdravlja
Shiitake, na našem jeziku naziva se još i japanskom gljivom, hrastovom gljivom i Schwarzwald gljivom. U Japanu ima nadimak ‘’carska ‘’ gljiva. Ubraja se u vrlo ljekovite jestive gljive, potječe s azijskog kontinenta gdje prirodno raste u šumama. Sadrži dosta minerala (kalij, kalcij, željezo, fosfor, magnezij), mnoštvo vitamina B grupe (B1, B2, B3, B5, B6, B11, B12), aminokiseline i biljna vlakna. Druga je gljiva po proizvodnji u svijetu (iza šampinjona).
Stoljećima je bila poznata u Kini pod nazivom «Shiang-gu» ili «Hoang- mo». Japansko ime «Shiitake» je dobila prema riječima Shii -drvo i take-gljiva. Počela se uzgajati prije otprilike 800 godina, a prije 300 godina u Japanu je taj uzgoj unaprijeđen, ali bez znanstvenog pristupa. Potkraj 19. stoljeća počeo se primjenjivati znanstveni pristup u uzgoju Shiitake, nacjepljivanjem micelija na oblice drveta i piljevinu. U početku se ovom gljivom trgovalo u suhom stanju, a u novije vrijeme se sve više konzumira i i prodaje u svježem stanju. Kako je Japan postao najveći proizvođač i izvoznik ove gljive, tako je u svijetu usvojeno ime Shiitake. Većina zapadnih naroda poznaje Shiitake kao crnu gljivu iz orijentalnih kuhinja, jer se uglavnom koristila u suhom stanju. Od najstarijih vremena Shiitake su zvali eliksirom života. Sušena gljiva je zdrava hrana, niskokalorična, ali sa visokim sadržajem proteina (10- 20% u odnosu na suhu tvar). U odnosu na šampinjone sadrži dva puta više proteina, ugljikohidrata i vlakana. Sve glavne amino-kiseline prisutne su u omjerima idealnim za ljudsku prehranu. Shiitake su dobar izvor vitamina, specijalno B grupe (B1, B2, B12), niacina i pantotenske kiseline. Važan je izvor B12 koga inače ne dobivamo dovoljno iz povrća. Zbog tradicionalnog korištenja Shiitake u zdravstvene svrhe u Aziji, u tu svrhu su intenzivno proučavane u Europi, gdje se uspješno uzgajaju posljednjih petnaestak godina. U Njemačkoj se, primjerice, čitava proizvodnja otkupljuje za farmaceutsku industriju, radi čega ih malo ostaje za tržnicu. Suvremena medicinska istraživanja, koja se rade još od 1960. godine na životinjama, pokazala su da Shiitake gljiva zaista ima antitumorsko i antikancerogeno djelovanje pa je u skorije vrijeme stekla i naziv «ubojica raka». Osim toga, blagotvorno djeluje i nakon kemoterapije i zračenja. U Japanu se čak prodaje i u obliku osvježavajućeg pića «Shiitake cola».
Pozitivni učinci
Osim gore navedenih svojstava, Shiitake jako dobro utječe i na razinu kolesterola. Naime, vrlo značajna aktivna komponenta ovih gljiva je eritadenin, koji ima svojstvo snižavanja ne samo serumskog kolesterola nego i triglicerida. Već nakon konzumacije od nekoliko tjedana razina kolesterola u krvi smanjuje se čak 25%. Eritadenin, osim toga, ima i produženi efekat djelovanja čak i kroz nekoliko mjeseci. Funkcionalno, ubrzava metabolizam kolesterola, čime pospješuje njegovo izlučivanje iz organizma, a ne djeluje na njegovu sintezu. Dijeta sa gljivom Shiitake također smanjuje količine kolesterola u žuči, što je direktno povezano sa sprečavanjem nastajanja žučnih kamenaca. Pet do šest Shiitaka na dan snižava kolesterol 12% tjedno. Tu je također i njezin utjecaj na imunološki sustav. Važna aktivna tvar nađena u Shiitaki je antitumorni polisaharid lentinan. On povećava otpornost stanica prema raku i sprečava slabljenje imunološkog sustava. Na univerzitetu Michigan pokusima se utvrdilo da pročišćeni ekstrakt spora gljive Shiitake potencira stvaranje interferona u ljudskom organizmu, što uvjetuje pokretanje obrambenih sposobnosti protiv virusnih infekcija. Ne smijemo zaboraviti navesti i njezino antivirusno djelovanje. U Japanu i Kini gljiva se odavno konzumira sa svrhom zaštite od prehlada i “gripoznih stanja”. Uočeno je antivirusno djelovanje protiv uzročnika (virusa) dječje paralize, kao i skupine enterovirusa koji se zadržavaju u crijevu. Ti virusi mogu izazvati kratkotrajna febrilna stanja kod djece praćena blagim osipom, zatim gripi slična oboljenja, osobito ljeti. U novije vrijeme provodi se sve veći broj istraživanja kojima se potvrđuje protuvirusno djelovanje micelija i pojedinih sastojaka micelija ove gljive. Također se pokazalo da ekstrakt gljive Shiitake smanjuje zgrušavanje krvi. U gljivi je otkrivena i supstanca koja djeluje antibakterijski. Dobiven je i ekstrakt koji djeluje inhibitorski na stanice koje produciraju histamin. Zato se u orijentalnoj medicini ovaj antialergijski učinak već stoljećima koristi kao lijek protiv kroničnog bronhitisa. U Japanu se Shiitake koriste kao izvor vitamina D i B kompleksa. Izolirana je vrlo značajna supstanca pod nazivom agrosterol, koja se djelovanjem sunčevih zraka pretvara u vitamin D2. Pored navedenih djelotvornosti, uživanjem gljiva odstranjuje se višak soli u organizmu, snižava visoki krvni tlak, smanjuje napetost i stresna stanja. Shiitake gljive promoviraju se i u borbi protiv nastanka i napredovanja AIDS-a kao prirodno sredstvo za jačanje imuniteta.
Eliksir života
Shiitake ima dugu reputaciju ljekovite gljive. Japanski znanstvenici svakodnevno otkrivaju njegov sastav i djelovanje na neke od najgorih i najopasnijih bolesti današnjice. Legende govore da je shiitake “eliksir života”. Japansko je plemstvo bilo uvjereno da zaustavlja proces starenja. Nekadašnje legende kao da dobivaju i znanstvenu snagu, pa se danas tvrdi da je shiitake dobar protiv gripe, da spušta razinu kolesterola u krvi. Govore da jača imunitet pa tako pomaže kod AIDS-a i karcinoma. I bez obzira na ljekovitost shiitake je izuzetno ukusna gljiva. Još uvijek je prilično skupa, stoga je isplativa proizvodnja i na vlastitom gospodarstvu. Suhe shiitake treba dobro oprati i namočiti u toploj vodi 30 do 45 minuta, odrezati im stapku, jer je drvenasta kao kod svih gljiva koje rastu na drvetu. Za pripremanje shiitakea možete se naoružati kineskim ili japanskim kuharicama, ali i naši tradicionalni gljivarski recepti mogu poslužiti.
Ljekovita juha od shiitake gljiva
Ova juha je savršen izbor za hladna zimska popodneva kad iscrpljeni dođete kući i trebate poseban “nutricionistički tretman”. Kombinacija sastojaka će vas oduševiti mirisom i okusom a zagrijavajuće djelovanje ćete osjetiti ubrzo nakon objeda. „Tajni sastojak“ ove juhe svakako su shiitake gljive koje će biti sjajna podrška vašem imunološkom sustavu. Sastojci :
• 1-2 žlice tamnog sezamovog ulja
• 1 glavica luka narezana na sitne kockice
• ½ celerovog korijena narezanog na kockice
• 2/3 šalice zobenih pahuljica
• 1 šalica namočenih shiitake gljiva
• 1 šalica pirea od hokaido bundeve
• 5 dcl zobenog mlijeka
• 6 dcl vode
Začini: sol, đumbir i korijandar u prahu mladi luk ili list peršina Shiitake gljive namočite 30 minuta u mlakoj vodi, pa ih narežite. Na tamnom sezamovom ulju lagano propirjate luk i celer, pa dodajte pire od bundeve, gljiva i zobenih pahuljica. Prelijte zagrijanim zobenim mlijekom i vodom te pustite da zaključa. Posolite i kuhajte 15-ak minuta. Dodajte đumbir i korijandar. Ukrasite zelenim dijelom mladog luka ili peršinovim lišćem.
Temeljni umak shii-take
SASTOJCI: (za 2 osobe)
• 100 g svježih shii-take gljiva
• 1 mala glavica crvenog luka –
• sitno nasjeckana
• 2 svežnja češnjaka
• malo soli
• prstohvat papra
• vegeta po želji
• vrhnje za kuhanje
PRIPREMA: Sitno nasjeckajte luk, te ga malo popržite na ulju dok ne požuti. Dodajte sitno nasjeckani češnjak, narezane gljive i malo prodinstajte. Dodajte začine i prodinstajte pokriveno 10-15 minuta. Dodajte vrhnje za kuhanje i prokuhajte dok ne zavri. Vrhnje možete zamijeniti 1 žličicom gustina razmućenog u malo vode.
Omlet shii-take
SASTOJCI: (za 2 osobe)
• 100 g svježih shii-take gljiva
• 4 jaja
• malo peršina
• sol
• malo papra
• češnjak u prahu
PRIPREMA: Prodinstajte shii-take na ulju 10-tak minuta, te dodajte umućena jaja sa začinima i malo peršina. Ispecite do željene suhoće. Po želji dodajte šunku, sir ili ostale namirnice.
Paprikaš od shiitake gljive
Sastojci:
• Shiitake gljiva 190gr
• 1 glavica crvenog luka
• 1 žlica brašna
• 2 svježe rajčice
• 2 svježe paprike
• ulje, sol i papar po potrebi
Priprema: Na ulju propržimo sitno nasjeckani luk, pa dodamo gljive, nasjecakane rajčice i paprike. Posolimo, popaprimo, i pospemo žlicom brašna. Nalijemo vodom i pirjanmo dok ne omekša. Na kraju dodamo sjeckani peršinov list.
Pileća prsa u umaku od shii-take gljiva (za 2 osobe)
SASTOJCI:
• 100 g svježih shii-take gljiva
• 20 dkg pilećih prsa (fileti)
• malo soli
• papar
• češnjak u prahu
• vrhnje za kuhanje
PRIPREMA: Malo popržite pileće filete na ulju te ih izvadite na tanjur. Na soku od mesa popržite shii-take (poklopljeno) te dodajte začine i češnjak u prahu. Poklopljeno dinstajte, te vratite meso. Stavite vrhnje, te dodajte filetima sa shii-takama. Pričekajte da zavri i malo se zgusne.
Pašteta shii-take
SASTOJCI:
• 200 g svježih shii-take gljiva
• 70 g maslaca
• sol
• papar
• slatka paprika
• ¼ limuna
PRIPREMA: Shii-take gljive prokuhati cijele u slanoj vodi sve dok ne omekšaju. Izvadite ih i sameljite u kašu koju ćete miješati sa rastopljenim i dobro umoćenim maslacem. Sve posolite, popaprite i dodajte malo crvene paprike te sok od limuna. Ta se pašteta poslužuje kao namaz koji se može ukrasiti ploškama tvrdo kuhanih jaja, maslinom ili sjeckanim listićem kopra.
KORISNI SAVJETI
– kod prženja je važno da se maslac ili ulje dobro ugriju, tako da se oko vanjskog sloja stvori kora koja će sačuvati sočnost i aromu gljive, a ujedno spriječiti da se previše natope masnoćom.
– najbolje ih je posoliti i popapriti tek kad se skinu s vatre.
– dinstajte poklopljene kako bi omekšale.
