U ukupnom razvitku Hrvatske poljoprivreda ima važnu ulogu, jer se procjenjuje da više od pola milijuna ljudi živi na poljoprivrednom gospodarstvu i da oko 10 posto radno sposobnog stanovništva ostvaruje dohodak od poljoprivrede.
Prema podacima državne statistike, u posljednjem desetljeću su upravo seoska gospodarstva prodajom voća i povrća na tržnicama na malo realizirala više od 60% ukupne količine tržišne prodaje tih proizvoda.
Usitnjeno zemljište – mala gospodarstva
Uz voće i povrće i prodaja maslinova ulja i vina na kućnom pragu najzastupljeniji je vid prodaje. Koga se smatra poljoprivrednikom i koji su načini odnosno oblici obavljanja poljoprivredne djelatnosti u svrhu prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda – česta su pitanja na koja odgovor nalazimo u zakonskoj regulativi. Sukladno Zakonu o poljoprivredi (NN br. 66/01, 83/02, 149/09),
“poljoprivrednik je fizička osoba na poljoprivrednom gospodarstvu koja se bavi poljoprivredom te posjeduje znanja i vještine o poljoprivredi”. Poljoprivredom se smatra, prema istom zakonu, gospodarska djelatnost koja obuhvaća bilinogojstvo (uzgoj usjeva, vrtnog i ukrasnog bilja), stočarstvo (uzgoj stoke, peradi i ostalih domaćih životinja) te s njima povezane uslužne djelatnosti (npr. priprema zemljišta, sjetva, sadnja, žetva, njega stoke, i sl.), osim veterinarskih usluga i usluga uređenja i održavanja krajobraza. Poljoprivrednik može obavljati poljoprivrednu djelatnost kao stalno zanimanje na svom poljoprivrednom gospodarstvu, a ono mu može biti i dopunska djelatnost. Uz to, ukoliko se poljoprivredna proizvodnja obavlja isključivo za potrebe članova gospodarstva onda ono ne podliježe nikakvim ograničenjima ni obvezama, ali zato nema pravo nastupa na tržištu. U prodaju mogu ići i proizvodi prvog stupnja njihove prerade, kao što su kiseli kupus, prerađevine od voća i povrća, proizvodi i prerađevine od mesa.
Obiteljsko poljoprivredno ili seljačko gospodarstvo (OPG) predstavlja samostalnu gospodarsku i socijalnu jedinicu utemeljenu na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti.
Legalizacija prodaje poljoprivrednih proizvoda
Za prodaju poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na svom OPG-u obvezatan je upis u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava koji se obavlja u regionalnim uredima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Pravo prodaje, uz nositelja gospodarstva, stječu i članovi kojima je nadležni ured ispostavio iskaznicu OPG-a, a ne drugi članovi na osnovi rodbinskog ili kojeg
drugog ugovornog ili radnog odnosa. Uz legalizaciju prodaje svojih proizvoda OPG-i na temelju upisa u Upisnik stječu i pravo na državne potpore ili poticaje sukladno Zakonu o državnoj potpori (NN 92/10). Poljoprivrednik svoje proizvode može prodavati ukoliko osnuje obrt prema Zakonu
o obrtu (NN 49/03). Obrt se može obavljati i sezonski, najdulje šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. Svojstvo obrtnika stječe se upisom u obrtnički registar u nadležnim županijskim uredima.
Uz ta dva načina poljoprivredni proizvođač, sam ili zajedno s drugim zainteresiranim fizičkim ili pravnim osobama, može na temelju Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03), radi obavljanja poljoprivredne djelatnosti osnovati trgovačko društvo (društvo s ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo). Upisom u trgovački registar u nadležnom trgovačkom sudu stječu pravo obavljanja registrirane djelatnosti.
Posredstvo zadruge
Jedan od načina plasmana svojih poljoprivrednih proizvoda koji je nepravedno zapostavljen zbog vezivanja uz socijalističko privređivanje je i prodaja posredstvom poljoprivredne zadruge. Sukladno Zakonu o zadrugama (NN 36/95,67/01,12/02,34/11), poljoprivrednik može posredstvom poljoprivredne zadruge, na temelju ugovora o proizvodnoj kooperaciji, prodavati vlastite proizvode na tržištu. Nastavno na određivanje tržišnih standarda za voće i povrće, donesen je Pravilnik o upisu u Upisnik trgovaca voćem i povrćem (NN 91/10) u koji su se dužni upisati svi trgovci koji stavljaju na tržište svježe voće i povrće za koje je propisan tržišni standard. Pri tome se trgovcem smatraju sve pravne i fizičke osobe koje posjeduju voće i povrće s ciljem njihova izlaganja i stavljanja na tržište, uključujući i OPG-e (osim prijevoznika). Svi nabrojeni subjekti kad prodaju svoje proizvode na tržištu obvezni su ispunjavati minimalne tehničke i druge propisane uvjete za pojedine oblike i načine prodaje, na mjestu prodaje isticati oznaku tvrtke ili naziva, voditi knjigu popisa (osim OPG-a ), pridržavati se propisanog radnog vremena i sl. Na taj način ostvaruje se osnovno načelo slobodnog i ravnopravnog nastupanja svih subjekata na tržištu, a upravo Zakon o trgovini deklarira trgovca kao osobu koja se bavi trgovinom slobodno i uz jednake uvjete na tržištu.
