Nije novost da je stanje u sektoru mljekarstva ne samo alarmantno, već i dramatično, jer je Hrvatska u posljednih 20 godina izgubila više od 95% isporučitelja mlijeka. Naime, na početku uspostave Središnjeg laboratorija za kontrolu kvalitete mlijeka u Križevcima, 2002. g. bilo je oko 65.000 proizvođača mlijeka koji su isporučivali oko 514 milijuna kg mlijeka, dok je trenutno manje od 3000 farmi koje isporučuju nešto više od 405 milijuna kg mlijeka.
Mnogo je razloga zašto je tisuće poljoprivrednika odustalo od proizvodnje mlijeka. Od nedostatka poljoprivrednog zemljišta, sve većih troškova stočne hrane i općenito proizvodnje mlijeka, nedovoljno radne snage i zahtjevnosti proizvodnje zbog dugotrajnih ciklusa, teškoća u otplati skupih dugotrajnih i velikih kredita, do nedostatnih potpora i nerazumijevanja ili slabog interesa političkih struktura zbog čega su izostale strategije i ciljevi, kao i manjka interesa mladih da nastave obiteljski posao i generacijski pomlade i moderniziraju upravljanje farmama.
No, najbitniji razlog je neisplativost proizvodnje, jer je mnogima otkupna cijena mlijeka (bila) nedovoljna za proizvodne troškove. Stoga su krave završile u klaonicama, a farme pod lokotima. Trend je i dalje negativan, jer se svakog mjeseca zatvaraju farme i smanjuje se stočni fond, pa je tako u 2022, g. u RH bilo ukupno oko 120 000 goveda , a samodostatnost u proizvodnji mlijeka je pala na 60%. Naravno, istodobno se povećava uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda i to upitne kakvoće. Niti struktura maloprodajne cijene ne ide na ruku poljoprivrednim proizvođačima, pa od 1 litre mlijeka, manje od 50% cijene ide proizvođačima, dok prerađivači i trgovci poberu vrhnje odnosno veći dio iznosa koji potrošači plate za to mlijeko.
Nije u većoj mjeri zaživjela niti prodaja na mljekomatima, gdje bi se izbjegli posrednici i trgovci i izravnom prodajom proizvođači bi imali bolju kalkulaciju i zaradu na mlijeku. Malo se učinilo i na promociji i edukaciji potrošača. Često se u trgovinama potrošače zavarava ambalažom i marketinškim porukama da je podrijetlo mlijeka iz Hrvatske, iako to nije slučaj. Sve to upućuje kako se nedovoljno štiti domaća proizvodnja mlijeka.
Posebno je zabrinjavajuće što od proizvodnje mlijeka odustaju mali proizvođači jer je upitan njihov ostanak u ruralnim krajevima. S druge strane, opstaju veliki proizvođači i statistika kaže da je uslijed ovog procesa povećana količina isporučenog mlijeka po proizvođaču, pa je tako 2017.g. prosječna isporuka mlijeka po proizvođaču bila oko 75 000 kg, dok je u 2022.g. ta količina veća od 127 000 kg, što je porast od 70%. (Grafikon 1).
Nakon godina i godina ukazivanja na teškoće s kojima se suočavaju proizvođači mlijeka i zatvaranja desetina tisuća farmi muznih krava, Ministarstvo poljoprivrede odlučilo je donijeti Program razvoja sektora mljekarstva u Hrvatskoj do 2030., koji je ovih dana na e-savjetovanju. Rekli bi neki „bolje ikad nego nikad“, no već je davnih dana bilo jasno što se zbiva s domaćim sektorom proizvodnje mlijeka i za mnoge proizvođače ovaj program je već zakasnio, ali one koji se još bore i ne odustaju treba svakako zadržati, jer je svaki proizvođač mlijeka bitan, pa se nadamo da su to napokon shvatili i u Ministarstvu poljoprivrede.
Cilj – proizvodnja 630 milijuna kg mlijeka do 2030.
U donošenju ovog Programa sudjelovali su i predstavnici Hrvatske poljoprivredne komore, koji su krajem svibnja održali konferenciju za novinare na temu stanja u sektoru mljekarstva i novog Programa za spas tog sektora.
Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović, predsjednik Odbora za mljekarstvo HPK Igor Rešetar te Božidar Kuzmić, član Upravnog odbora Udruge hrvatske male mljekarepozvali su proizvođače i udruge da se uključe u e-savjetovanje o Programu. Ujedno su pozvali Ministarstvo poljoprivrede da se izradi jasan Akcijski plan, kako će Program biti proveden da bi se postigli zacrtani ciljevi.
–Ministarstvo poljoprivrede predstavilo je nacrt Programa razvoja sektora mljekarstva u Hrvatskoj do 2030. godine zbog očuvanja mljekarstva u Hrvatskoj, a istaknuta su tri ključna cilja na koji je usmjeren i to na povećanje broja grla u proizvodnji mlijeka, povećanje produktivnosti proizvodnje te osiguravanje preradbenih kapaciteta. Realizacijom Programa se predviđa povećanje populacije krava, ovaca i koza u proizvodnji mlijeka te ukupna proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj, na razini od oko 600 milijuna litara kravljeg te 8,4 milijuna litara ovčjeg i 11,2 milijuna litara kozjeg mlijeka do 2030. godine.
–Program je izrađen u skladu sa Strategijom poljoprivrede do 2030. godine i Strateškim planom 2023-2027., a s ciljem podizanja vrijednosti govedarske proizvodnje za 20 posto do 2030. godine. Svi se slažemo kako je važno dati podršku sektoru mljekarstva, no smatramo kako je Program zapravo trebao biti jasan Akcijski plan aktivnosti kako će se revitalizacija sektora proizvodnje mlijeka provesti, izjavio je predsjednik HPK Mladen Jakopović.
Jakopović je naglasio kako se u cijelom Programu, samo na 4 mjesta spominje riječ ekološka poljoprivreda, kao fraza iz EU Zelenog plana, ali nigdje nema niti riječi na koji način ćemo (i želimo li uopće) do 2030. doći barem do jedan posto ekološkog mlijeka iz vlastite primarne proizvodnje.
Prema planu, da bi se postigao cilj koji je zacrtan, treba investirati do 2030. godine gotovo 700 milijuna eura. Od toga najviše u povećanje grla u proizvodnji mlijeka – 415 milijuna eura, povećanje produktivnosti – oko 170 milijuna eura, dok bi se u osiguravanje preradbenih kapaciteta trebalo uložiti preko 106 milijuna eura.
Procjenjuje se rast populacije krava, mliječnih i kombiniranih pasmina, u proizvodnji mlijeka u Hrvatskoj do 2030. godine, pri čemu bi se povećanje proizvodnje mlijeka trebalo zasnivati na povećanju mliječnosti i rastu trženja mlijeka po kravi do 2030. godine. Ako se ovaj plan ispuni trebali bismo imati 90.000 muznih krava i proizvodnju 630 milijuna kg mlijeka. Strategija predviđa i povećanje broja ovaca i koza, kao i podizanje ove proizvodnje koja se, kako ističe, odvija najviše na malim gospodarstvima.
Modernizacija i diverzifikacija – smjer u kojem treba ići
–Pad proizvodnje mlijeka u RH zadnjih 10 godina je rezultat lošeg rada sudionika u proizvodnji, preradi i donosiocima političkih odluka. Najviše su na pad proizvodnje utjecali prihodi kod proizvođača mlijeka u RH koji su bili neujednačeni i nisu pratili troškove proizvodnje, pa smo imali razdoblja proizvodnje, kad prihodi nisu pokrivali niti 50 posto troškova. U sličnoj situaciji su bili i proizvođači mlijeka u cijeloj Europi, međutim tamo su bile prepoznate opasnosti koje su se događale na tržištu, posebice nakon ukidanja kvota za mlijeko, te su na vrijeme investirali u proizvodnju kako bi ona bila konkurentna i stabilna, izjavio je predsjednik Odbora za mljekarstvo HPK Igor Rešetar.
Rešetar je izjavio kako je, na žalost, danas situacija u Hrvatskoj takva da je broj proizvođača pao na tek 2800 isporučitelja.
–Ti proizvođači će morati značajno povećati proizvodnju da bi se ostvarili ciljevi iz Programa. Najvažnija stvar za povećanje proizvodnje je proizvodnja dovoljno kvalitetne stočne hrane, a to znači da za provođenje Programa proizvođačima treba osigurati oko 25.000 ha poljoprivrednog zemljišta, kazao je Rešetar.
Kako je objasnio, farme u drugim EU državama su se modernizirale, radile su na poboljšanju konkurentnosti sa stručnim službama koje su im bile dostupne na terenu.
Jedna od najvažnijih stvari koja je zapadnoeuropske proizvođače mlijeka učinila konkurentnijim je diverzifikacija prihoda na njihovim gospodarstvima, jer su započeli proizvodnju električne energije kroz bioplinska postrojenja, solarne elektrane na krovovima farmi te instalirali vlastite vjetroelektrane.
–Ta mogućnost im je bila dostupna jer je proizvodnja hrane bila na prvom mjestu u dodjeli kvota za proizvodnju električne energije. Čak su neki vezali mogućnost proizvodnje električne energije uz uvjetna grla, poput primjerice Francuske. Zato je važno da se kroz našu strategiju sva pozitivna iskustva iz EU primjene i kod nas, te da se krene u snažni investicijski ciklus podizanja proizvodnje, ali i diverzifikaciju prihoda, na način kako to rade razvijene zemlje, sa snažnom proizvodnjom mlijeka. Zato su potrebna značajnija investicijska financijska sredstva, kazao je Rešetar.
Nedovoljno sredstava za preradbene kapacitete
Prema riječima Božidara Kuzmića, člana Upravnog odbora, Udruge hrvatske male mljekare, njihova udruga podržava objavljenu strategiju za ulaganje u mljekarski sektor do 2030.godine.
–Strategija koja se razlučuje u tri cilja: povećanje broja grla u proizvodnji mlijeka, povećanje produktivnosti proizvodnje i osiguravanje preradbenih kapaciteta je vrlo dobro zamišljena, ali je potrebno povećati financijska sredstva za osiguravanje preradbenih kapaciteta jer je razdoblje od sedam godina vrlo dugo. Postojeće mljekare mogu povećati svoje preradbene kapacitete, uz ulaganje u modernizaciju proizvodnje, te će 2030.godine biti spremne za povećan otkup mlijeka, izjavio je Božidar Kuzmić i naglasio kako je cilj broj 3 iz Programa – osiguranje preradbenih kapaciteta, jednako važan kao i prva dva cilja.
–Unazad petnaest godina u Hrvatskoj je prestalo s radom petnaestak malih mljekara i tri veće mljekarske industrije, što pokazuje da je u cjelokupnom mljekarskom sektoru prisutan problem rentabilnosti i neodrživosti proizvodnje prema dosadašnjim uvjetima poslovanja i dostupnim sredstvima iz nacionalnih i EU fondova, kazao je Kuzmić.
Prema njegovim riječima trenutno u Hrvatskoj posluju 4 velike mljekarske industrije koje prerađuju mlijeko na više lokacija i 29 malih mljekara. Sadašnja otežavajuća okolnost kod trženja mliječnih proizvoda je i vrlo visok PDV od 25% na sve mliječne proizvode, osim mlijeka i maslaca, što rezultira smanjenom potrošnjom sireva i fermentiranih proizvoda, radi previsokih cijena. U 2022.godini zabilježena je najviša inflacija u proteklih 35 godina, pa je tako i proizvođačka cijena mlijeka porasla za oko 45 posto, dok su cijene mlijeka i ostalih mliječnih proizvoda u maloprodaji imale manji rast.
U Hrvatskoj mljekare i dalje, u 2023. godini, isplaćuju najviše dostignute cijene mlijeka što na policama trgovina ima za posljedicu veći uvoz jeftinih mliječnih proizvoda iz EU, po znatno nižim cijenama. Male mljekare prikupe i prerade 7,4% od ukupne proizvedene količine mlijeka u Hrvatskoj, te surađuju s više od 740 poljoprivrednih gospodarstava – proizvođača mlijeka što je oko 19% od ukupnog broja proizvođača mlijeka (izvor 2021.god).
–Male mljekare otkupljuju mlijeko od malih i srednjih proizvođača mlijeka, a radi velikog broja svojih kooperanata na ruralnim područjima, kod tog prikupljanja prelaze svakodnevno velike udaljenosti sa svojim autocisternama, kazao je Kuzmić.
