Različite vremenske prilike sastavni su dio svekolike čovjekove aktivnosti, ali posebno dolaze do izražaja u poljoprivrednoj proizvodnji. Kad njihov intenzitet poraste iznad neke vrijednosti prilike postaju neprilike, a njihove ekstreme zovemo prirodnim nepogodama.
Dok protiv nekih poput olujnog vjetra i mraza ne postoji učinkovita zaštita, za suše i poplave postoji niz rješenja koja mogu smanjiti ili ukloniti njihove štetne posljedice. Bez obzira na to Marinović i sur. (2021.) su analizom pokazali da najveće štete od pojedinačnih nepogoda kod nas izazivaju upravo suše i poplave.
Ne postoji zabrinjavajući trend hidroloških ekstrema
Na svjetskoj razini ne mogu se primijetiti značajne promjene hidroloških ekstrema. Analiza Shi i sur. (2022.) ne ukazuje na porast ili pad hidrološke suše za razdoblje 1902. – 2014., pri čemu su suše bile izraženije u prvoj polovici 20. stoljeća. Globalna analiza poplava (He i sur.,2022.) pokazuje smanjenje poplavnog intenziteta s porastom temperature. Drugim riječima, na svjetskoj razini se pokazalo da u posljednjih stotinu godina ne postoji zabrinjavajući trend hidroloških ekstrema. Pojave suše mogu biti vrlo različitog vremenskog i prostornog intenziteta.
Od novijih dugotrajnih je poznata osmogodišnja suša u jugoistočnoj Australiji (2001.-2009.). Među većima prostorno je poznata suša početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća koja je zahvatila trećinu afričkog kontinenta. Na manjoj skali suše i poplave se češće događaju. Većina poplava u Hrvatskoj je posljedica nedovoljne zaštite od kojih možemo spomenuti onu iz 2010. godine. Tad je zapadni dio Hrvatske poplavljen zbog lošeg održavanja ili nepostojanja nasipa ili poplavu u istočnoj Slavoniji iz 2014. koja je nastala zbog pucanja nasipa. Poplave u gradovima i naseljima, kao posljedica pljuskova, svakogodišnji su događaji na koje smo već naviknuli. U većini navedenih slučajeva radi se o kombinaciji nedovoljne zaštite i zastarjele, loše održavane odvodne mreže. Infrastrukturni zahvati modernizacije su relativno dugotrajni, ali bi značajno smanjili mogućnost nastanka velikih šteta.
Suša u Hrvatskoj 2012. godine
Točno između navedenih poplava Hrvatsku je pogodila i suša 2012. godine. Prema novinskim izvještajima radilo se najgoroj suši u proteklih pedeset godina. Na to ukazuje i izvještaj DHMZ-a o ekstremnoj suši koja je zahvatila gotovo cijelu Hrvatsku. Prva procjena govorila je o više od 130 milijuna eura štete. Za razliku od suša manjeg intenziteta i lokalne prirode ova iz 2012. godine zabilježena je i smanjenjem količine oborine na godišnjoj razini. Uzrok odsustva oborine, pogotovo u ljetnim mjesecima, najčešće je uzrokovan postojanom, prostranom anticiklonom. U njoj ne postoje uzlazna strujanja koja bi omogućila kondenziranje vodene vlage i posljedično uzrokovala oborinu.
Pri visokim ljetnim temperaturama pojačan je i proces evapotranspiracije, odnosno isparavanja s tla i vlage koje ispuštaju biljke. Pritom količina ugljikovog dioksida u zraku igra značajnu ulogu u transpiraciji. Što ga više ima to biljke manje otvaraju otvore u lisnoj epidermi i gube manje vode.
U sušnim situacijama i klimatskim područjima s malo oborina povećana koncentracija ugljikovog dioksida u zraku značajno doprinosi biljnom preživljavanju.
U ovisnosti o lokalnim uvjetima čovjek već tisućama godina nastoji živjeti u različitim klimatskim područjima prilagođavajući prirodu svojim potrebama. Jedan od prvih uvjeta za njegovo preživljavanje je voda, koja je osnova života. Od mnogih povijesnih primjera možemo izdvojiti niz kanala za navodnjavanje koje su Mauri napravili u španjolskoj provinciji Andaluziji. Sve kako bi vodu s obronaka planinskog lanca Sierra Nevada dopremili u doline u kojima je oborina bila oskudna. Ukupno je riječ o 3 000 kilometara kanala izgrađenih od 8. do 10. stoljeća.
Novac kao rješenje je postala uobičajena praksa EU
Voda može postati i političko pitanje. Močvarni nacionalni park Doñana u Andaluziji, migratorna točka raznih ptičjih vrsta, postupno se suši. Za to je dijelom optužena i intenzivna poljoprivredna proizvodnja koja koristi vodu iz bunara iskopanih u blizini parka. U ovoj borbi interesa lokalne vlasti i poljoprivrednika s jedne i udruga za zaštitu prirode i čelništva EU s druge strane, lokalna vlast želi omogućiti poljoprivrednicima uspješnu proizvodnju, dok druga strana nastoji smanjiti utjecaj te proizvodnje na kvalitetu parka. Rješenje je pronađeno u novcu kojim će se nagovoriti poljoprivrednike da umjesto poljoprivrednih kultura posade šumu ili će morati uz smanjene poticaje prijeći na ekološki uzgoj bez navodnjavanja, a ukupno dogovoreni iznos je 1.4 milijarde eura.
Novac kao rješenje je postala uobičajena praksa EU. U njoj se poljoprivrednici postupno pretvaraju u vlasnike zemljišta kojima se plaća da proizvode značajno manje ili potpuno prestanu s poljoprivrednom proizvodnjom.
Poznato je da su države lošiji gospodarstvenici od tržišno orjentiranih proizvođača. Tako se predviđeni novac mogao iskoristiti za izgradnju desalinacijske tvornice čime bi park mogao kvalitetno opstati, a poljoprivrednici nastaviti uzgojem hrane. Za one koji brinu o količini dostupne morske vode samo napomena da je površina Tihog oceana veća od ukupne površine svih kontinenata na Zemlji, a Marijanska brazda u njemu duboka 11 kilometara.
Iako se naše razumijevanje prirodnih procesa vremenom poboljšalo, još uvijek je sezonsko ili godišnje predviđanje temperature i oborine male pouzdanosti. Mi i dalje ne znamo hoće li godina biti sušna, poplavna ili normalna, te je tim značajnije osigurati dovoljno vode i kvalitetnu odvodnju kako bismo spriječili negativne posljedice hidroloških ekstrema.
Štete od suše posredno imaju višestruki značaj budući da manja proizvodnja iza sebe povlači i smanjenu preradu i prihod od poreza. U globalnom svijetu najčešće nije problem nadomjestiti potrebna dobra uvozom, što Hrvatska obilato i čini, ali loš položaj koji dovodi do izumiranja ruralnog stanovništva i vlastite proizvodnje od strateškog značaja za bilo koju državu nije put napretka i samostalnosti.
