Biljne vrste roda tuja (Thuja) kod nas su vrlo rasprostranjene i popularne jer im odgovaraju klimatski uvjeti. Tuje se najčešće može vidjeti u živicama, osobito zapadnu tuju (T. occidentalis).

Tuje su crnogorična stupasta stabla koja dobro podnose orezivanje, pa su pogodna za formalne živice. Lišće im je ljuskavo, zelene boje tijekom vegetacije koje potamni (katkad posmeđi) tijekom zimskih mjeseci. Tvore male češere (do 1 cm veliki) s tankom ljuskom, a sjemenke imaju krilo po rubu. Tuje su jedina grupacija crnogorica koje preferiraju alkalna tla, za razliku od ostalih crnogorica koje preferiraju kisela tla. Kod nas su najčešće u upotrebi 3 vrste tuja: zapadna, istočna i golema tuja.

Najrasprostranjenija tuja

Zapadna tuja (T. occidentalis) je najrasprostranjenija tuja u Hrvatskoj. Pogodna je za formalne živice jer joj grane rastu u prostor što znači da se grane u živici jako dobro prožimaju. Potrebno ju je više puta tijekom vegetacije orezivati kako bi zadržala željenu formu i visinu.

""

Smaragdna tuja (T. occidentalis „Smaragd“) trenutačno je najčečće korišteni kultivar tuja u Hrvatskoj. Ovo je lijepa, stupasta biljka, sklona stvaranju samo jednog glavnog debla. U mladosti ima šiljast vrh, za razliku od ostalih stupastih tuja koje imaju zaobljen vrh. Lišće je lijepo sjajnozeleno, a zimi je manje smeđe nego kod ostalih stupastih tuja.

Iznimno je pogodna za živicu bez obzira na to šiša li se ili ne. Pogodna je i kao samostojeća biljka (soliter) ali i za drvorede. Slična njoj je i T. occidentalis „Columna“ koja također ima stupasti rast, te ju se isto može uzgajati bez orezivanja.

Istočna tuja

Istočna tuja ( T. orientalis) ima nježnije ljuskice od zapadne tuje koje, dok su mlade (osobito nove nakon orezivanja), imaju nježnu svijetlozelenu boju. Češeri su mesnatiji, zeleni su do sazrijevanja a sjemenka nema krila. U početku ima grmoliki habitus a poslije razvija stupastu (katkad malo širu) krošnju koja je prozračna. Jedinke se međusobno znaju razlikovati pa nije pogodna za neformalne visoke živice koja se ne može kontrolirati. Postoje kultivari sa šiljatim i zaobljenim vrhom.

Golema tuja ( T. plicata) je vrsta tuje s velikim (golemim) habitusom. Brzo raste te oblikuje lijepu, široku, pravilnu, čunjastu krošnju. Kad su uvjeti povoljni, najdonje grane dosegnu tlo i mogu se ukorijeniti. Izbojci, kao i ostale tuje, imaju ljuskasto sjajnozeleno lišće. U promjeru može narasti do 3 m, pa je o tome potrebno voditi računa prilikom sadnje. U prirodi (u sjevernoj Americi) može narasti do 50 m, a kod nas 10-15 m. Dobro podnosi sušu i mraz.

""

Priprema za sadnju

S obzirom da je tuja višegodišnja biljka, treba veliku pažnju posvetiti sadnji. Ako se sadi kao soliter, sadna jama treba biti duboka 60 cm a široka 40 cm. Ako se sadi za živicu, treba iskopati jarak širine 40 cm i dubine 60 cm. Pri sadnji najprije zatrpati pola jarka, dodati organsko i mineralno gnojivo, sve dobro izmiješati i zatisnuti. Na to dodati ostatak tla i u to saditi. Oko svake sadnice dobro zatisnuti tlo kako bi korijen došao u doticaj s tlom jer jedino tako biljka može usvajati vodu i hranive tvari.

Svaku sadnicu obvezno posaditi na istu dubinu na kojoj je i prije rasla te ju dobro zaliti s najmanje 5 litara vode. Tuje su podložne napadu moljca čija ličinka živi u drvenastom dijelu grana. Šteta je vrlo uočljiva jer se tom prilikom posuši cijela grana. Stoga bi trebalo na početku proljeća, a onda još dva puta tijekom vegetacije, tretirati tuje sa sistemičnim insekticidima.

Prethodni članakViše od 26 milijuna kuna za uspostavu proizvođačkih grupa i organizacija
Sljedeći članakMarijanove šnite
dr. sc. Marko Petek
Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine i doktorirao 2009. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Suradnik je na projektu 'Optimalna gnojidba za povrće visoke nutritivne kvalitete' u sklopu kojega je obranio svoj doktorski rad 'Mineralni sastav cikle (Beta vulgaris var. conditiva Alef.) pri organskoj i mineralnoj gnojidbi' 2009. godine. Također, suradnik je na znanstvenom projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 'Smjernice za kontroliranu ishranu vinove loze i proizvodnju vina', te VIP projektima Ministarstva poljoprivrede 'Ishrana vinove loze - preduvjet kvalitete grožđa i vina’ i 'Kontrolirana ishrana vinove loze, vinogradarski položaj i kvaliteta vina’. Sudjelovao je u pripremi i izvođnju nastave na dodiplomskom, preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju na 6 modula. Dobitnik je nekoliko CEEPUS i ERASMUS stipendija u skopu kojih je boravio u Makedoniji, Švedskoj, Poljskoj, Grčkoj i Litvi. Također, dobitnik je stipendije Hrvatske zaklade za znanost 2013. godine u trajanju od 6 mjeseci u Perthu (Australija) za projekt 'Mehanizmi remobilizacije cinka iz vegetativnih tkiva u zrno koristeći mapirajuće populacije di-haploidnog ječma'. Objavio je 36 znanstvenih radova, te veći broj sažetaka, sudjelovao je na 10 nacionalnih i 10 međunarodnih skupova. Član je Hrvatskog tloznanstvenog društva, International Society for Horticulture Science (ISHS) i International Society of Trace Element Biogeochemistry (ISTEB).