Uholaže su među najprepoznatljivijim kukcima u našim domovima i vrtovima. Široko su rasprostranjene po cijelom svijetu. Pripadaju u red Dermaptera (kožaši) koji broji oko 2000 vrsta.
Izgled, ponašanje i zablude
Iako uholaže rijetko nanose štetu ljudima, veliki, kliještasti nastavci u obliku pincete na kraju zatka mogu izgledati zastrašujuće pa ih se neki ljudi boje. Neke vrste uholaža ispuštaju i žućkastosmeđu tekućinu neugodnog mirisa iz svojih mirisnih žlijezda. No, ono što ljudima smeta više od toga jest njihova prisutnost u kućama i stanovima. Zbog svojih spljoštenih tijela uholaže mogu ući u domove kroz sitne pukotine. Međutim, one su slučajni uljezi i općenito se ne razmnožavaju u zatvorenom prostoru. Ime „uholaža“ dolazi od europskog praznovjerja da ovaj kukac može ući u uho osobe koja spava i probiti joj se u mozak, što je još jedan razlog zašto ljudi ne voli njihovu prisutnost. Iako uholaže mogu uništiti sadnice povrća ili jednogodišnje cvijeće i često ozbiljno oštetiti zrelo meko voće i kukuruznu svilu, one također imaju korisnu ulogu u okolišu i pokazale su se važnim grabežljivcima lisnih uši.
Odrasla uholaža lako se prepoznaje po paru istaknutih nastavaka (cerci) koji nalikuju pinceti na kraju tijela, a koji koriste za obranu. Pinceta je pomalo zakrivljena kod mužjaka, a ravnija kod ženki. Tijelo odrasle jedinke dugo je oko 1 cm i crvenkastosmeđe je boje. Većina vrsta ima krila ispod kratkih, tvrdih kožastih gornjih krila, ali rijetko lete. Ličinke uholaže izgledaju kao odrasle jedinke, ali su manje i nemaju krila. Suprotno uvriježenom mišljenju i unatoč svom pomalo zastrašujućem izgledu, uholaže općenito ne napadaju ljude, iako su sposobne ugristi ako zaglave u odjeći ili ako osoba sjedne na njih.
Životni ciklus i način prehrane
Uholaže se najaktivnije hrane noću i traže tamna, hladna i vlažna mjesta za skrivanje tijekom dana. Uobičajena skrovišta su ispod rastresitih grudvi zemlje, dasaka ili gustog rasta vinove loze ili korova pa čak i unutar voća oštećenog drugim štetnicima poput puževa, ptica ili gusjenica. Ženke uholaže kopaju jamice (mala gnijezda) u zemlji u jesen i zimu gdje polažu masu od 30 ili više jaja. Iz jaja se izlegu male, svijetlosmeđe ličinke koje ostaju u gnijezdu zaštićene i hranjene od strane majke do prvog presvlačenja. Ličinke drugog stadija mogu se hraniti noću, ali se i dalje vraćaju u gnijezdo tijekom dana. Ličinke trećeg i četvrtog stadija su tamnije i same se hrane. Općenito postoji jedna generacija godišnje, ali ženke proizvode dva legla.
Dio populacije uholaža hibernira tijekom zime u parovima zakopanim u jamice u tlu. U toplijim dijelovima svijeta uholaže mogu biti relativno neaktivne i tijekom ljeta, kako bi izbjegle velike vrućine. U blažoj klimi neke ostaju aktivne cijele godine. Uholaže imaju usni organ za grizenje i žvakanje. Hrane se noću, a njihova prehrana je vrlo varijabilna. Većina vrsta uholaže lovi druge kukce – mrtve i žive – te nadopunjuje svoju prehranu raspadajućom organskom tvari. Proždrljive su i često se hrane mekim kukcima poput lisnih uši i jajašca kukaca pa u nekim okolnostima mogu imati značajniju ulogu u biološkoj kontroli populacija štetnika. Također se mogu hraniti algama, gljivicama, lišajevima i mahovinom.
Štete, kontrola i korisnost u vrtu
U zatvorenom prostoru mogu se hraniti sobnim biljkama ili slatkom, uljastom i masnom hranom. Mogu uzrokovati značajnu štetu sadnicama povrća, cvijeću i mekom voću, kao i kukuruzu šećercu. Oštećenim sadnicama mogu nedostajati svi ili dijelovi listova i stabljike. Listovi na starijim biljkama, uključujući voćke, imaju brojne nepravilne rupe ili su izgrizeni po rubovima. Mogu napasti meko voće poput marelica, jagoda, malina ili kupina, ali ne štete tvrdom voću poput jabuka. Štete od uholaža na koštičavom voću vidljive su u obliku plitke udubine ili rupe koja se proteže duboko u plod. Na kukuruzu uholaže se hrane svilom i sprječavaju oprašivanje, uzrokujući slab razvoj zrna. Uholaže mogu potražiti utočište u zatvorenom prostoru (uključujući domove i stanove) kada su vanjski uvjeti previše suhi, vrući ili hladni.
Ponekad ih se može naći u velikom broju, ali ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i domaćih životinja. Važno je zatvoriti im ulazne točke, a na kraju će u zatvorenom prostoru uginuti zbog nedostatka hrane. Smanjenje vlage također utječe na smanjenje njihove brojnosti u zatvorenim prostorima. Na vanjskom prostoru važno je paziti na prisutnost korova, hrpica lišća i malč, koji im služe kao skloništa. Mogu se koristiti klopke za hvatanje, u obliku zdjelice s malo ribljeg ulja ukopane u tlo. Klopke u obliku smotanih novina, valovitog kartona ili cjevčica postavljenih na tlo uz biljke privući će uholaže preko noći pa ih se svako jutro može sakupljati. Prirodni neprijatelji poput krastača, kokoši, patki i drugih grabežljivaca pojest će mnogo uholaža. Pravilna njega voćaka i što ranije branje zrelih plodova spriječit će štete od uholaža na voćkama i smanjiti potrebu za kemijskim suzbijanjem. Imajmo na umu da uholaže mogu biti korisne na voćkama kad se hrane lisnim ušima, stoga ih se ne preporučuje uvijek držati podalje, osim ako je u pitanju primjerice koštičavo voće mekših plodova.
Naslovna foto: responsiblepestcontrol.net
Izvor: Gospodarski kalendar
 koji broji oko 2000 vrsta.){kind=link}