Za razliku od većine svojih krupnijih rođaka, kečiga se stalno zadržava u slatkoj vodi i nikada ne seli u mora. Živi danju u dubljim dijelovima toka rijeka s kamenim, šljunčanim ili glinovitim dnom. Navečer i noću se približava obalama, gdje traži hranu, ali ne u jako plitkoj vodi. Brojnija je u prostranim i dubokim nizinskim rijekama. Zamuljene i onečišćene dijelove rijeka izbjegava.
Kečiga ima lijepi, vretenasti oblik tijela, s blago spljoštenim trbušnim dijelom i s valjkastim, relativno tankim repnim stablom. Tijelo je pokriveno hrapavom i čvrstom kožom. Umjesto uobičajenih krljušti ima pet redova pravilno raspoređenih, kao crijepovi na krovu, koštanih štitova – jedan leđni, najizrazitiji, dva bočna i dva trbušna. Kod starijih riba trbušni štitovi mogu ponekad nestati. Štitovi su zašiljeni smjerom prema repu. Između redova štitova nalaze se koštana zrnca i pločice.
Kečiga ima izduženo rilo koje čini do polovice dužine glave. Zanimljivo je da postoje dva oblika – kratkorila i dugorila kečiga. Na donjoj strani su četiri resasta brčića u poprečnom nizu. Usni otvor se nalazi na donjoj strani glave i poprečno je postavljen. Vilice su u odraslih primjeraka bez zuba. Leđna peraja se nalazi iza osnova trbušnih, a zadnji im je dio iznad analnog. Prvi zrak grudnih peraja pretvoren je u bodlju. Donji dio tijela je izrazito sivozelen, nekada sivosmeđ, bokovi su postupno svijetliji, a pri prijelazu do trbušnog dijela katkad žućkasti, trbuh prljavobijel i više mat. Pojedine peraje su u skladu s dijelom tijela gdje se nalaze.
Čime se hrani kečiga?
Kečiga se pretežno hrani beskralješnjacima, uključujući račiće i ličinke vodenih kukaca. Prigodna hrana su kopneni kukci koje voda nosi, a one na površini vode kečiga hvata, tako da se okrene naopako. Hrani se i ikrom drugih riba, a krupnije kečige nekada love manje ribe. Naraste do 1,25 m u dužinu i do 16 kg u težinu. Plodnost dostiže u petoj i šestoj godini života, a mrijesti se od polovice travnja do polovice lipnja. U sportskom ribolovu kečiga spada među najatraktivnije ribe. Lovi se gotovo isključivo dubinski.
Jeste li znali?
Za ribolov s obale treba 3 m dugački, čvršći štap, a iz čamca 2,3 do 2,7 m. Olovo treba biti teško od 50 do 100 g, kako bi mamac s udicom “držalo” u struji vode. Na debljinu uzice kečiga nije osjetljiva, ali za teško olovo treba biti debljine 0,25 do 0,30 mm. Između glavne uzice i predveza potrebna je kvalitetna vrtilica, jer se u jakoj struji vode udica s mamcem okreće. Općenito u sportskom ribolovu vrijedi: veći mamac – krupnija riba; a za kečigu: mesnati mamac – krupnija riba. Najčešće korišteni i učinkoviti mamci su razni (crvi, posebno gujavice), no krupnije kečige se mogu uloviti na ribice i njihove dijelove. Dobra je kombinacija tih dvaju mamaca.
Za jedan ribolov dovoljno su dvije do tri uklije. Ulove se dan ranije i stave se u plastičnu vrećicu i u hladnjak. Pojačat će im se riblji miris i bit će učinkovitiji mamac. Sutradan se ribice narežu poprečno na komade. Na udicu se stavi nekoliko gujavica, a na vrh udice se komadić ribice nabode kroz kožu. Važna je češća zamjena mamaca, svakih pola sata jer voda “ispere” miris i smanjuje se učinkovitost mamca. Ostali prirodni mamci su ličinke vodenih kukaca, posebno vodencvijet i račići.
Ličinke vodencvijeta i druge mogu se uloviti pomoću pribora za ribolov. Ti mamci se u boljim trgovinama ribolovnim priborom mogu naći smrznuti ili osušeni. Bolji su za hranu, za primamljivanje kečiga u omjeru 1:1 sa zobenim pahuljicama koje se nude u hranilicama, posebno u ribolovu iz čamca. Smjesa treba biti tvrđa, tako da izdrži 10 do 20 minuta kad mijenjamo mamac. U vrijeme intenzivnog leta vodencvijeta kečiga se može uloviti na plivajući mamac u gornjim slojevima vode. Nekada se ulovi na praznu sjajnu udicu.
Kad loviti?
Najpogodnije vrijeme ribolova je od lipnja do rujna, a s približavanjem jeseni ulovi su rjeđi. S dolaskom jeseni kečige prestanu gristi. Doba dana nije tako važno za uspjeh kao mjesto ribolova. Ako poznajete stanište kečige možete je uloviti u bilo koje doba dana. Navečer i noću su bliže obali. Noću pomaže svjetlo na vrhu štapa ili se može loviti samo s 1 štapom i s prstom na uzici. U dubinskom ribolovu jedini signalizator je vrh štapa. Kad kečiga zagrize, vrh štapa se nekoliko puta energično zatrese (ljeti energičnije, u jesen slabije). treba odmah trznuti, inače umjesto kečige iz vode izvučemo od mamca samo kožu s ribljeg mesa.
Ako se uspije zakačiti, kečiga, bez obzira na kojoj dubini je ulovljena, većinom iskoči iz vode u svoj svojoj ljepoti. Borbena je riba, ali se brzo umori. Kad je ulovimo mrežicom ili bez nje, treba imati kvalitetan i čvrsti pean (hvataljku) ili nešto slično, jer nije lako izvaditi udicu iz čvrstih usta. Uz to, kečiga se otima i može ribolovca ozlijediti oštrim štitovima s leđa. Kečiga ima ukusno, nešto masnije meso, ali se mora najprije oguliti. Guljenje se može olakšati tako što se 10 do 20 sekundi drži u vodi koja je zagrijana na 70 do 80 stupnjeva. Izvrsna je u paprikašu ili na roštilju.
Izvor: Gospodarski kalendar
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
