Za razliku od većine svojih krupnijih rođaka, kečiga se stalno zadržava u slatkoj vodi i nikada ne seli u mora. Živi danju u dubljim dijelovima toka rijeka s kamenim, šljunčanim ili glinovitim dnom. Navečer i noću se približava obalama, gdje traži hranu, ali ne u jako plitkoj vodi. Brojnija je u prostranim i dubokim nizinskim rijekama. Zamuljene i onečišćene dijelove rijeka izbjegava.
Kečiga ima lijepi, vretenasti oblik tijela, s blago spljoštenim trbušnim dijelom i s valjkastim, relativno tankim repnim stablom. Tijelo je pokriveno hrapavom i čvrstom kožom. Umjesto uobičajenih krljušti ima pet redova pravilno raspoređenih, kao crijepovi na krovu, koštanih štitova – jedan leđni, najizrazitiji, dva bočna i dva trbušna. Kod starijih riba trbušni štitovi mogu ponekad nestati. Štitovi su zašiljeni smjerom prema repu. Između redova štitova nalaze se koštana zrnca i pločice.
Kečiga ima izduženo rilo koje čini do polovice dužine glave. Zanimljivo je da postoje dva oblika – kratkorila i dugorila kečiga. Na donjoj strani su četiri resasta brčića u poprečnom nizu. Usni otvor se nalazi na donjoj strani glave i poprečno je postavljen. Vilice su u odraslih primjeraka bez zuba. Leđna peraja se nalazi iza osnova trbušnih, a zadnji im je dio iznad analnog. Prvi zrak grudnih peraja pretvoren je u bodlju. Donji dio tijela je izrazito sivozelen, nekada sivosmeđ, bokovi su postupno svijetliji, a pri prijelazu do trbušnog dijela katkad žućkasti, trbuh prljavobijel i više mat. Pojedine peraje su u skladu s dijelom tijela gdje se nalaze.
Čime se hrani kečiga?
Kečiga se pretežno hrani beskralješnjacima, uključujući račiće i ličinke vodenih kukaca. Prigodna hrana su kopneni kukci koje voda nosi, a one na površini vode kečiga hvata, tako da se okrene naopako. Hrani se i ikrom drugih riba, a krupnije kečige nekada love manje ribe. Naraste do 1,25 m u dužinu i do 16 kg u težinu. Plodnost dostiže u petoj i šestoj godini života, a mrijesti se od polovice travnja do polovice lipnja. U sportskom ribolovu kečiga spada među najatraktivnije ribe. Lovi se gotovo isključivo dubinski.
Jeste li znali?
Za ribolov s obale treba 3 m dugački, čvršći štap, a iz čamca 2,3 do 2,7 m. Olovo treba biti teško od 50 do 100 g, kako bi mamac s udicom “držalo” u struji vode. Na debljinu uzice kečiga nije osjetljiva, ali za teško olovo treba biti debljine 0,25 do 0,30 mm. Između glavne uzice i predveza potrebna je kvalitetna vrtilica, jer se u jakoj struji vode udica s mamcem okreće. Općenito u sportskom ribolovu vrijedi: veći mamac – krupnija riba; a za kečigu: mesnati mamac – krupnija riba. Najčešće korišteni i učinkoviti mamci su razni (crvi, posebno gujavice), no krupnije kečige se mogu uloviti na ribice i njihove dijelove. Dobra je kombinacija tih dvaju mamaca.
Za jedan ribolov dovoljno su dvije do tri uklije. Ulove se dan ranije i stave se u plastičnu vrećicu i u hladnjak. Pojačat će im se riblji miris i bit će učinkovitiji mamac. Sutradan se ribice narežu poprečno na komade. Na udicu se stavi nekoliko gujavica, a na vrh udice se komadić ribice nabode kroz kožu. Važna je češća zamjena mamaca, svakih pola sata jer voda “ispere” miris i smanjuje se učinkovitost mamca. Ostali prirodni mamci su ličinke vodenih kukaca, posebno vodencvijet i račići.
Ličinke vodencvijeta i druge mogu se uloviti pomoću pribora za ribolov. Ti mamci se u boljim trgovinama ribolovnim priborom mogu naći smrznuti ili osušeni. Bolji su za hranu, za primamljivanje kečiga u omjeru 1:1 sa zobenim pahuljicama koje se nude u hranilicama, posebno u ribolovu iz čamca. Smjesa treba biti tvrđa, tako da izdrži 10 do 20 minuta kad mijenjamo mamac. U vrijeme intenzivnog leta vodencvijeta kečiga se može uloviti na plivajući mamac u gornjim slojevima vode. Nekada se ulovi na praznu sjajnu udicu.
Kad loviti?
Najpogodnije vrijeme ribolova je od lipnja do rujna, a s približavanjem jeseni ulovi su rjeđi. S dolaskom jeseni kečige prestanu gristi. Doba dana nije tako važno za uspjeh kao mjesto ribolova. Ako poznajete stanište kečige možete je uloviti u bilo koje doba dana. Navečer i noću su bliže obali. Noću pomaže svjetlo na vrhu štapa ili se može loviti samo s 1 štapom i s prstom na uzici. U dubinskom ribolovu jedini signalizator je vrh štapa. Kad kečiga zagrize, vrh štapa se nekoliko puta energično zatrese (ljeti energičnije, u jesen slabije). treba odmah trznuti, inače umjesto kečige iz vode izvučemo od mamca samo kožu s ribljeg mesa.
Ako se uspije zakačiti, kečiga, bez obzira na kojoj dubini je ulovljena, većinom iskoči iz vode u svoj svojoj ljepoti. Borbena je riba, ali se brzo umori. Kad je ulovimo mrežicom ili bez nje, treba imati kvalitetan i čvrsti pean (hvataljku) ili nešto slično, jer nije lako izvaditi udicu iz čvrstih usta. Uz to, kečiga se otima i može ribolovca ozlijediti oštrim štitovima s leđa. Kečiga ima ukusno, nešto masnije meso, ali se mora najprije oguliti. Guljenje se može olakšati tako što se 10 do 20 sekundi drži u vodi koja je zagrijana na 70 do 80 stupnjeva. Izvrsna je u paprikašu ili na roštilju.
Izvor: Gospodarski kalendar
