Isplativ uzgoj konja u Hrvatskoj

Podaci o konjima, njihovim vlasnicima i posjednicima te izdanoj dokumentaciji vode se u Središnjem registru kopitara Republike Hrvatske pri Ministarstvu poljoprivrede. Prema Registru, u Hrvatskoj se konstantno povećava broj konja. Taj pozitivni trend se kreće u rasponu od 3 do 12 % godišnje.

Ukupno je u Središnjem registru kopitara na dan 1.6.2022. registrirano 29.446 grla. To je u odnosu prema prosjeku obuhvaćenog sedmogodišnjeg razdoblja povećanje od 17 %. Najviše je konja na području Sisačko-moslavačke županije (23,22% ukupnog broja konja), a najmanje na području Dubrovačko-neretvanske županije.

Brojno stanje konja i konjogojskih gospodarstava u Republici Hrvatskoj

Broj hladnokrvnih konja u Hrvatskoj je u konstantnom porastu. Jedan od razloga je sigurno i povećavanje državnih potpora, čiji je iznos povećan 2019. godine sa 200 na 396,32 eura za hrvatskog hladnokrvnjaka, 404,98 eura za hrvatskog posavca i 502,04 eura za međimurskog konja.

Aktivnost i entuzijazam uzgajivača (kroz udruge i pojedinačno) može značajno doprinijeti ruralnom razvoju određenih područja. Općina Čađavica je dobar primjer gdje je to prepoznato i uzgajivačima hladnokrvnih konja odobrena je novčana potpora iz općinskog proračuna od 1.500 kuna po grlu. To je prva takva potpora lokalne samouprave uzgajivačima konja u Hrvatskoj. Predstavlja određenu zahvalu za njihov doprinos turističkoj promidžbi.

Potpora u sektoru konjogojstva obuhvaća provedbu mjera Nacionalnog programa poticanja provedbe uzgojnih programa za toplokrvne pasmine konja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2021. do 2025. g. Potpora se dodjeljuje za Poboljšanje učinkovitosti provedbe uzgojnog programa, te kao Potpora uzgoju programom predviđenih pasmina konja. Mjera Potpora uzgoju programom predviđenih pasmina i uzgojnih tipova konja sastoji se od dvije podmjere:

• Potpora uzgoju rasplodnih kobila (max iznos od 2.000 do 6.000 kn/grlu);
• Potpora uzgoju rasplodnih pastuha (1.000 kn po uspješnom pripustu i max 5.000 kn/pastuhu).

Najpoznatija i najzastupljenija toplokrvna pasmina konja u Hrvatskoj je lipicanac, sportski konj namijenjen zaprežnom sportu i dresurnom jahanju, koji ima veliku ulogu u Hrvatskoj kao dio povijesti i tradicije življenja u Slavoniji čiji je zavičajni simbol te kao dio kulturno-povijesnog nasljeđa i biološke raznolikosti Hrvatske. Uzgojem se bave dvije državne ergele – Državna ergela Đakovo i Lipik. Njihov zajednički interes je promocija i očuvanje uzgoja te pasmine, a obje ergele zajedno imaju približno 245 konja.

Uz državne ergele, lipicance uzgajaju i privatnici udruženi u sedam udruga. Zanimljivo je da su uzgajivači lipicanaca u Hrvatskoj, zajedno s ostalim zemljama u okruženju (Slovenija, Austrija, BiH, Mađarska, Rumunjska, Italija), zajednički od UNESCO-a zatražili službeno priznavanje lipicanske pasmine konja kao nematerijalnog kulturnog blaga čovječanstva.

Sve izvorne pasmine su ugrožene

Danas na području Hrvatske imamo tri izvorne pasmine konja od kojih je jedna pasmina (Međimurski konj) neposredno i kritično ugrožena. Druge dvije (Hrvatski posavac i Hrvatski hladnokrvnjak) su potencijalno ugrožene pasmine. Razlozi ugroženosti pasmina su gubitak radne funkcije u poljoprivredi i transportu (posebno hladnokrvne pasmine), mala potrošnja konjskog mesa u prehrani ljudi na nacionalnoj razini, neorganizirano tržište (premali broj grla za prodaju tijekom godine otežava organizaciju tržišta) i niska cijena te  prosječno visoka dob uzgajivača.

Isplativost uzgoja konja

Troškovi uzgoja i održavanja ovise o pasmini i načinu na koji se koristi, a poredak je sljedeći:

1. Najveće troškove imaju vlasnici sportskih konja koji se koriste u galopskom, kasačkom, preponskom, zaprežnom, dresurnom i drugim sportovima.
2. Nešto niže troškove imaju vlasnici izložbenih konja koji se uzgajaju s ciljem izlaganja na festivalima, izložbama i smotrama te nastupima u raznim show programima.
3. Vrlo male troškove imaju vlasnici rekreacijskih konja koji se koriste u različitim rekreacijskim aktivnostima, turističkom jahanju i sl.
4. Najniže troškove imaju vlasnici konja onih pasmina koje se ekstenzivno uzgajaju u okvirima programa očuvanja pasmina – ova skupina obuhvaća konje koji su zbog autohtonosti i izvornosti uvršteni u nacionalne programe očuvanja.

Potrebne poljoprivredne površine po konju variraju od 0,5 do 2,5 hektara, ovisno o kvaliteti poljoprivredne površine. U izračunu potrebnih površina za proizvodnju krme za konje najčešće je korištena kalkulacija na osnovi hranidbenih potreba toplokrvnog konja prosječne težine 500 kilograma (što odgovara jednom uvjetnom grlu u hrvatskoj zakonskoj regulativi) i koji je u treningu. Energetske potrebe takvog konja su 504 g/dan proteina i 84 MJ/dan energije (od toga je 56 MJ potrebno za održavanja fizioloških funkcija organizma, a 28 MJ za trening).

U slučaju ekstenzivnog uzgoja konja koji podrazumijeva oko 300 pašnjačkih dana, hranidbeni program tijekom boravka u štali zahtijeva 8 kg sijena i 2 kg zobi. U intenzivnijem uzgoju konja je smanjen broj pašnjačkih dana na 165, a hranidbeni program tijekom boravka u štali zahtijeva 4 kg sijena, 4 kg zobi i 2 kg slame. Prosječan trošak stočne hrane je oko 30 kn/dnevno po konju. Tako na godišnjoj razini treba računati na 10.000 do 15.000 kn.

Niska profitabilnost problem je velikog broja uzgajivača u svim zemljama Europske unije u kojima su prosječne cijene toplokrvnih trogodišnjaka u rasponu od 1.039 eura u Grčkoj do 7.700 eura u Italiji. Kod usporedbe cijena između pojedinih država, za konje iste pasmine i slične uzgojne vrijednosti, zamijećeno je da se problem niskih prodajnih cijena češće javlja u državama s malim pasminskim populacijama konja, koje nemaju dovoljno veliki potencijal kako bi imale značajan ekonomski udio u ukupnoj nacionalnoj konjičkoj industriji.

U Hrvatskoj grlo od navršene jedne godine starosti ima pravo na potporu od 3.000 kuna. Ukoliko poljoprivrednik ima mogućnost koristiti dovoljno poljoprivrednih površina, te još ima ekološku proizvodnju, utoliko se prihod po jednoj kobili u rasplodu penje i do 2 tisuće eura godišnje. Ako se konji ne uzgajaju za rasplod nego se u dobi od 1-1,5 godine prodaju dalje za tov, postižu cijenu od 22-24 kn/kg.

S obzirom da na profitabilnost osim prihodovne (prodajna cijena) djeluje i troškovna komponenta, posebno je zanimljivo ekstenzivno (pašnjačko) držanje konja. Pašnjačko konjogojstvo i općenito pašnjačko stočarstvo, jedan je od osnovnih elemenata u očuvanju zaštićenih krajolika i biološke raznolikosti, a u Hrvatskoj postoje pašnjački resursi koji još uvijek nisu dovoljno iskorišteni te osiguravaju bazu racionalnog uzgoja konja, ali i ekološke proizvodnje konjskog mesa.

Veliku ulogu u tome mogle bi imati upravo izvorne hrvatske pasmine konja, a ovaj smjer razvoja konjogojstva je u skladu i sa svjetskim trendom rasta konzumacije konjskog mesa jer je bogato željezom, a nizak je postotak masnoća i kolesterola, pa je pogodno za ishranu anemičnih, sportaša, djece te posebno dijabetičara. S obzirom da u ukupnom broju konja u Hrvatskoj oko 50 % čine hladnokrvnjaci koji su najprikladnija pasmina za meso, ovaj trend prisutan na svjetskom tržištu bismo mogli i trebali više iskoristiti jer do sad se kod nas izvoz konja za meso uglavnom vezao uz Italiju. Na svjetskom tržištu su kao glavni izvoznici konja za meso prepoznati Francuska i Kanada, dok je glavni uvoznik Japan.

Osim konjskog mesa, tržištu postaje sve zanimljivije i kobilje mlijeko. Toplokrvne kobile u laktaciji proizvedu do 2.100 kg mlijeka, hladnokrvne do 2.600 kg, a poniji do 1.700 kg. Kobila je sposobna u prosjeku dati 15-20 litara mlijeka dnevno u 358 dana laktacije. Pokazalo se da je kobilje mlijeko po svom kemijskom sastavu i hranjivim svojstvima vrlo pogodno za ljudsku prehranu te postoje brojne mogućnosti njegove prerade u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Najvažnije svojstvo ovog mlijeka smatra se nizak udio mliječne masti te visok udio višestruko nezasićenih masnih kiselina (čak do 28 %), od kojih se sintetiziraju omega-6 i omega-3 masne kiseline.

Konjogojstvo je grana stočarstva koja osim glavnih proizvoda (meso i mlijeko) ima posebno važan doprinos očuvanju bioraznolikosti te sportskom i društvenom segmentu društva. Prestankom korištenja konja kao radne i transportne snage, počeli su se koristiti u sportske svrhe. Jahanje konja osim u sportu i rekreativno, pokazalo se da ima veliku korist i u liječenju. Jahanje se pokazalo kao vrlo korisna terapija u liječenju djece s poteškoćama u razvoju, osoba s motoričkim poremećajima i osoba s psihičkim i emocionalnim poteškoćama.

Upravo iz tih razloga sve je veći broj ergela koje kao jednu od svojih usluga pružaju i terapijsko jahanje. Konji postaju sve važnija spona između ruralnih i urbanih područja. Pregledom cijena u Zagrebu i okolici koje se kreću od oko 900 kuna za početni tečaj jahanja u trajanju od 10 sati ili 150 kn za individualni sat jahanja, opet se nameće zaključak kako ovo može biti isplativa djelatnost. Pokazuje to i statistika jer trend konjogojstva u Hrvatskoj raste, dok sve druge grane stočarstva opadaju. Možda upravo konjogojstvo može omogućiti ostanak mladih obitelji na selu i privući obitelji iz gradova u ruralne prostore.