Nacionalna populacija konja može prema korištenju podijeliti u tri skupine, i to prema:
1. Lokalitetu – ova skupina obuhvaća veći broj pasmina, ali dominiraju tradicijske pasmine konja (npr. lipicanac u Slavoniji, hrvatski hladnokrvnjak u Moslavini, hrvatski posavac u Posavini i međimurski konj u Međimurju), odnosno pasmine koje su sukladno našim nacionalnim zakonskim odredbama definirane kao izvorne i zaštićene pasmine konja.
2. Sportu – ova skupina obuhvaća veći broj pasmina, ali pojedine (uzgojene za određenu namjenu) dominiraju. Zaprežna natjecanja su npr. otvorena za veliki broj pasmina, ali prevladavaju pasmine (npr. lipicanac), koje su uzgojene za vuču lakih kočija, preponska i dresurna natjecanja.
3. Pasmini – ova skupina promovira uporabu pojedine pasmine za više namjena, a glavni razlog tome je pozitivan tržišni efekt, odnosno veća mogućnost prodaje. Uzgajivači su često članovi više interesnih udruženja (npr. udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka).
Gdje se uzgaja najviše, a gdje najmanje konja u RH?
Podaci o konjima, njihovim vlasnicima i posjednicima te izdanoj dokumentaciji vode se u Središnjem registru kopitara pri Ministarstvu poljoprivrede. Prema Registru, u Hrvatskoj se konstantno povećava broj konja. Taj pozitivni trend se kreće u rasponu od 3 do 12 % godišnje. Ukupno je u Središnjem registru kopitara na dan 1.6.2022. registrirano 29.446 grla. To je u odnosu prema prosjeku obuhvaćenog sedmogodišnjeg razdoblja povećanje od 17 %. Najviše je konja na području Sisačko-moslavačke županije (23,22% ukupnog broja konja), a najmanje na području Dubrovačko-neretvanske županije.
Selekcijski rad se sustavno provodi od 1990 g., a licenciranje pastuha, ocjena kobila i ispit radne sposobnosti najvažniji su postupci provedbe uzgojno selekcijskih mjera kojima se ocjenom vanjštine i radne sposobnosti izabiru najkvalitetnije jedinke koje će svoje kvalitete i genetski potencijal prenositi na potomstvo. Navedene uzgojno selekcijske mjere detaljno su propisane uzgojnim programima koje odobrava Ministarstvo poljoprivrede, a kojeg provode priznate uzgojne organizacije u konjogojstvu Republike Hrvatske.
Uzgojni programi propisuju minimalne kriterije uzgojno selekcijskih mjera koje odabrane životinje svrstavaju u klase te temeljem kojih se iste upisuju u matične knjige. Provedba uzgojnog programa pojedine pasmine čini glavnu okosnicu uzgojnih odredbi Europske unije, naročito Uredbe o uzgoju životinja (EU 2016/1012) koju su obvezna slijediti i primjenjivati sva priznata uzgojna udruženja unutar zemalja članica Europske unije.
Središnji savez udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka sa sjedištem u Popovači vodi sustavnu brigu o uzgoju hladnokrvnjaka (o genetici i matičnim knjigama). Obuhvaća 12 udruga i preko 1.000 uzgajivača.
Potpore u sektoru konjogojstva
Broj hladnokrvnih konja u Hrvatskoj je u konstantnom porastu, a jedan od razloga je sigurno i povećavanje državnih potpora.
Iznos državnih potpora u sektoru konjogojstva povećan je 2019. godine s 200 na 396,32 eura za hrvatskog hladnokrvnjaka, 404,98 eura za hrvatskog posavca i 502,04 eura za međimurskog konja.
Aktivnost i entuzijazam uzgajivača (kroz udruge i pojedinačno) može značajno doprinijeti ruralnom razvoju određenih područja. Općina Čađavica je dobar primjer gdje je to prepoznato i uzgajivačima hladnokrvnih konja odobrena je novčana potpora iz općinskog proračuna od 1.500 kuna po grlu. To je prva takva potpora lokalne samouprave uzgajivačima konja u Hrvatskoj. Ona predstavlja određenu zahvalu za njihov doprinos turističkoj promidžbi.
Potpora u sektoru konjogojstva obuhvaća provedbu mjera Nacionalnog programa poticanja provedbe uzgojnih programa za toplokrvne pasmine konja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2021. do 2025. g. Potpora se dodjeljuje za Poboljšanje učinkovitosti provedbe uzgojnog programa, te kao Potpora uzgoju programom predviđenih pasmina konja. Mjera Poboljšanje učinkovitosti provedbe uzgojnog programa sastoji se od dvije podmjere: Potpora testiranju radne sposobnosti grla na sportskim natjecanjima (max 3.000 kn/grlu) i Potpora organizaciji konjičkih sportskih natjecanja (Nacionalnog kupa, Nacionalnog prvenstva i prvenstva za mlade konje u dresurnom, preponskom i daljinskom jahanju, vožnji zaprega, galopskim i kasačkim utrkama) u iznosu od max 50.000 kn po organizaciji jednog natjecanja.
Mjera Potpora uzgoju programom predviđenih pasmina i uzgojnih tipova konja sastoji se od dvije podmjere: Potpora uzgoju rasplodnih kobila (max iznos od 2.000 do 6.000 kn/grlu) i Potpora uzgoju rasplodnih pastuha (1.000 kn po uspješnom pripustu i max 5.000 kn/pastuhu).
Sve izvorne pasmine su ugrožene
Danas na području Hrvatske imamo tri izvorne pasmine konja. Od njih je jedna pasmina (Međimurski konj) neposredno i kritično ugrožena. Druge dvije (Hrvatski posavac i Hrvatski hladnokrvnjak) su potencijalno ugrožene pasmine.
Razlozi ugroženosti pasmina su gubitak radne funkcije u poljoprivredi i transportu (posebno hladnokrvne pasmine), mala potrošnja konjskog mesa u prehrani ljudi na nacionalnoj razini, neorganizirano tržište (premali broj grla za prodaju tijekom godine otežava organizaciju tržišta) i niska cijena te prosječno visoka dob uzgajivača.
Isplativost uzgoja konja
Troškovi uzgoja i održavanja ovise o pasmini i načinu na koji se koristi, a poredak je sljedeći:
- Najveće troškove imaju vlasnici sportskih konja koji se koriste u galopskom, kasačkom, preponskom, zaprežnom, dresurnom i drugim sportovima.
- Nešto niže troškove imaju vlasnici izložbenih konja koji se uzgajaju s ciljem izlaganja na festivalima, izložbama i smotrama te nastupima u raznim show programima.
- Vrlo male troškove imaju vlasnici rekreacijskih konja koji se koriste u različitim rekreacijskim aktivnostima, turističkom jahanju i sl.
- Najniže troškove imaju vlasnici konja onih pasmina koje se ekstenzivno uzgajaju u okvirima programa očuvanja pasmina – ova skupina obuhvaća konje koji su zbog autohtonosti i izvornosti uvršteni u nacionalne programe očuvanja.
Potrebne poljoprivredne površine po konju variraju od 0,5 do 2,5 hektara, ovisno o kvaliteti poljoprivredne površine. U izračunu potrebnih površina za proizvodnju krme za konje najčešće je korištena kalkulacija na osnovi hranidbenih potreba toplokrvnog konja prosječne težine 500 kilograma (što odgovara jednom uvjetnom grlu u hrvatskoj zakonskoj regulativi) i koji je u treningu. Energetske potrebe takvog konja su 504 g/dan proteina i 84 MJ/dan energije. Od toga je 56 MJ potrebno za održavanja fizioloških funkcija organizma, a 28 MJ za trening.
U slučaju ekstenzivnog uzgoja koji podrazumijeva oko 300 pašnjačkih dana, hranidbeni program tijekom boravka u štali zahtijeva 8 kg sijena i 2 kg zobi. U intenzivnijem uzgoju je smanjen broj pašnjačkih dana na 165. Hranidbeni program tijekom boravka u štali zahtijeva 4 kg sijena, 4 kg zobi i 2 kg slame. Prosječan trošak stočne hrane je oko 30 kn/dnevno po konju. Na godišnjoj razini treba računati na 10.000 do 15.000 kn.
Niska profitabilnost problem je velikog broja uzgajivača u svim zemljama Europske unije. U njima su prosječne cijene toplokrvnih trogodišnjaka u rasponu od 1.039 eura u Grčkoj do 7.700 eura u Italiji. Kod usporedbe cijena između pojedinih država, za konje iste pasmine i slične uzgojne vrijednosti, zamijećeno je da se problem niskih prodajnih cijena češće javlja u državama s malim pasminskim populacijama konja, koje nemaju dovoljno veliki potencijal kako bi imale značajan ekonomski udio u ukupnoj nacionalnoj konjičkoj industriji.
U Hrvatskoj grlo od navršene jedne godine starosti ima pravo na potporu od 3.000 kuna. Ukoliko poljoprivrednik ima mogućnost koristiti dovoljno poljoprivrednih površina, te još ima ekološku proizvodnju, utoliko se prihod po jednoj kobili u rasplodu penje i do 2 tisuće eura godišnje. Ako se konji ne uzgajaju za rasplod nego se u dobi od 1-1,5 godine prodaju dalje za tov, postižu cijenu od 22-24 kn/kg.
S obzirom da na profitabilnost osim prihodovne (prodajna cijena) djeluje i troškovna komponenta, posebno je zanimljivo ekstenzivno (pašnjačko) držanje konja. Pašnjačko konjogojstvo i općenito pašnjačko stočarstvo, jedan je od osnovnih elemenata u očuvanju zaštićenih krajolika i biološke raznolikosti. U Hrvatskoj postoje pašnjački resursi koji još uvijek nisu dovoljno iskorišteni te osiguravaju bazu racionalnog uzgoja konja, ali i ekološke proizvodnje konjskog mesa.
Veliku ulogu u tome mogle bi imati upravo izvorne hrvatske pasmine konja. Ovaj smjer razvoja konjogojstva je u skladu i sa svjetskim trendom rasta konzumacije konjskog mesa jer je bogato željezom, a nizak je postotak masnoća i kolesterola, pa je pogodno za ishranu anemičnih, sportaša, djece te posebno dijabetičara. S obzirom da u ukupnom broju konja u Hrvatskoj oko 50 % čine hladnokrvnjaci koji su najprikladnija pasmina za meso. Ovaj trend prisutan na svjetskom tržištu bismo mogli i trebali više iskoristiti. Do sad se kod nas izvoz konja za meso uglavnom vezao uz Italiju. Na svjetskom tržištu su kao glavni izvoznici konja za meso prepoznati Francuska i Kanada, dok je glavni uvoznik Japan.
Osim konjskog mesa, tržištu postaje sve zanimljivije i kobilje mlijeko. Toplokrvne kobile u laktaciji proizvedu do 2.100 kg mlijeka, hladnokrvne do 2.600 kg, a poniji do 1.700 kg. Kobila je sposobna u prosjeku dati 15-20 litara mlijeka dnevno u 358 dana laktacije. Pokazalo se da je kobilje mlijeko po svom kemijskom sastavu i hranjivim svojstvima vrlo pogodno za ljudsku prehranu. Postoje brojne mogućnosti njegove prerade u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Najvažnije svojstvo ovog mlijeka smatra se nizak udio mliječne masti te visok udio višestruko nezasićenih masnih kiselina (čak do 28 %), od kojih se sintetiziraju omega-6 i omega-3 masne kiseline.
Primjer OPG-a obitelji Rebić iz Velikog Trojstva pokazuje da je moguće ostvariti snove. Od želje da pomognu sebi i drugima došli do uspješnog imanja sa 15 konja i prepoznatljive marke prirodne kozmetike na policama DM-a. Najprije su pokrenuli proizvodnju i prodaju kobiljeg mlijeka (oko 40 litara mjesečno po cijeni od 200 kn/litri). Zatim su krenuli u proizvodnju kozmetičkih proizvoda koja je sad već prepoznatljiva na tržištu. Osim zbog mlijeka i kozmetike, na ovom imanju od 7 ha konji se drže i za rekreativno jahanje, utrke i sport.
Konjogojstvo je grana stočarstva koja osim glavnih proizvoda (meso i mlijeko) ima posebno važan doprinos očuvanju bioraznolikosti te sportskom i društvenom segmentu društva. Prestankom korištenja konja kao radne i transportne snage, počeli su se koristiti u sportske svrhe. Jahanje konja osim u sportu i rekreativno, pokazalo se da ima veliku korist i u liječenju. Jahanje se pokazalo kao vrlo korisna terapija u liječenju djece s poteškoćama u razvoju, osoba s motoričkim poremećajima i osoba s psihičkim i emocionalnim poteškoćama.
Upravo iz tih razloga sve je veći broj ergela koje kao jednu od svojih usluga pružaju i terapijsko jahanje. Konji postaju sve važnija spona između ruralnih i urbanih područja. Pregledom cijena u Zagrebu i okolici koje se kreću od oko 900 kuna za početni tečaj jahanja u trajanju od 10 sati ili 150 kn za individualni sat jahanja, opet se nameće zaključak kako ovo može biti isplativa djelatnost. Pokazuje to i statistika. Trend konjogojstva u Hrvatskoj raste, dok sve druge grane stočarstva opadaju. Možda upravo konjogojstvo može omogućiti ostanak mladih obitelji na selu i privući obitelji iz gradova u ruralne prostore.
Pročitajte još:
