Medonosne pčele u prirodi se naseljavaju u pukotinama drveća, stijena ili sličnim zaklonima, a uzgojem pčela i praćenjem života zajednice čovjek ih je počeo smještati u zaklone bliže okućnici pa je počeo izrađivati i usavršavati pčelinje nastambe.
Izradom pčelinjih nastambi sa saćem na drvenim okvirima i smještenim u sanduke raznih oblika i dimenzija nastale su prve košnice s pokretnim saćem od kojih se neke i danas koriste u ponešto izmijenjenom obliku. Izvedba košnica ima mnogo, a treba odabrati onu kojom će se najlakše raditi s obzirom na klimatske prilike kraja u kojemu će se postaviti, raspoloživom vremenu za rad i vlastitim fizičkim mogućnostima. Iz različitih košnica koje su pčelari izrađivali, standardiziralo se nekoliko tipova, a najčešće se zovu po njihovim graditeljima.
U sjevernim krajevima s donedavno dugim i hladnim zimama najviše su se koristile AŽ košnice. Današnje klimatske promjene omogućile su da se i u tim krajevima koriste nastavljače različitih, ali standardiziranih naziva i dimenzija.
Košnica za uspješno pčelarenje mora ispunjavati određene uvjete:
– treba imati dovoljno prostora, koji se po potrebi lako može smanjivati ili povećavati
– medište i plodište moraju biti međusobno odvojivi tako da pri prihranjivanju ili liječenju šećer, ili lijek ne dođu u med koji se upotrebljava za prehranu ljudi
– ne smije biti podložna naglim promjenama temperature, što znači da pčelinju zajednicu ljeti štiti od visokih, a zimi od niskih temperatura
– unutrašnjost košnice treba biti zaštićena od vlage
– pojedini dijelovi košnice moraju se moći povezivati i učvršćivati, a ventilacija osigurati normalan život pčela i kada su leta zatvorena
– mora se lako rastavljati, a da ne dođe do ozljeđivanja pčela, te da je pogodna za selidbu pčela
U modernom pčelarstvu najsuvremeniji tip košnice je Langstroth-Rootova košnica, LR ili američka nastavljača. Sastoji se od podnice s regulatorom leta, nastavaka (plodište i medište), hranilice, poklopca i krova košnice.
Može imati i polunastavke koji se najčešće koriste za proizvodnju meda u saću. Svi nastavci su jednako visoki što omogućava proširenje košnice u visinu, s jednom vrstom okvira, ovisno o potrebnom prostoru. U svakom nastavku ili polunastavku nalazi se po deset okvira ili poluokvira. Plodište je odijeljeno matičnom rešetkom, a može se nalaziti u jednom ili dva nastavka.
Dadant-Blatt-ova (DB) košnica
I Dadant-Blatt-ova (DB) košnica je nastavljača, ali njena zastupljenost u našoj zemlji je mala. Ona se sastoji od podnice s poletaljkom i regulatorom ili zatvaračem leta, plodišta ili tijela košnice, medišta koje je visine poluokvira plodišta, zbježišta za pčele s poklopcem i uokvirenom žičanom mrežom te krova košnice. Konstrukcija podnice slična je onoj kod LR nastavljače i prilagođena je dimenzijama plodišta.
Lisnjača ili Alberti-Žnideršićeva (AŽ) košnica
Lisnjača ili Alberti-Žnideršićeva (AŽ) košnica izgleda poput ormarića s jednim vratima. Ona su postavljena sa stražnje strane, dok je prednja strana izrađena kao dvoslojna stijena. Sastoji se od plodišta i medišta koji su međusobno odvojeni matičnom rešetkom najčešće ugrađenom u drveni okvir. Ima dva leta, dok ventilacijska rešetka može biti smještena s prednje ili stražnje, a najčešće je s obiju strana košnice. Naziv lisnjača dobila je po tome što okviri leže na dvije do tri željezne šipke pa ih prilikom pregleda listamo kao knjigu bez vađenja iz košnice. Razmak između okvira održava se limenim trokutićima koji su s prednje strane pričvršćeni za čelo košnice, a sa stražnje strane su na pomičnom okviru kojeg otvaramo prilikom pregleda pčela.
Pološka
Pološka je glomazna-velika, teška i nepraktična, obično samostojeća košnica. Otvara se s gornje strane kao i nastavljače. U najvećem broju slučajeva podnica je nepokretna. Ima jedno plodište i jedno do dva medišta koja se šire sa strane. Po tome je dobila i ime jer se pčelinja zajednica u njoj širi u položenom smjeru. Jedno leto je u sredini, a moguća su i postrana leta. Ventilacijska rešetka smještena je na gornjoj strani. Okviri su veliki i nespretni. Na takvim okvirima pčele teško izgrade satne osnove. Izgrađeno saće puno meda teško se vrca, jer ga ugrađene žice ne mogu nositi.
Umanjene izvedbe košnica nazivamo nukleusima. U njih idu okviri istih mjera kao u veliku košnicu samo ih je manji broj. Služe za prijevoz ili smještaj prirodnih i umjetnih rojeva, njihov razvoj, a nekada i prezimljavanje. slika 5. Nukleus košnica – umanjena
