Za pčelarstvo kao profesiju ili hobi danas je interes sve veći. Simbol običnog pčelara nekada je bio stariji čovjek, međutim, stvari su se uvelike promijenile. Veliki broj mladih ljudi kao i žena u posljednjem desetljeću počelo se baviti pčelarstvom. Pčelarstvo je složen posao, a pčelinje kolonije mogu se držati i u ruralnim i urbanim područjima.
Brojnost pčelarskih zajednica može varirati od svega nekoliko do nekoliko tisuća kolonija. Pčelinjaci mogu biti stacionarni ili mobilni, ovisno o poslovnom modelu i okolini, tj. krajoliku. Pčele koje se koriste u pčelarstvu u Europi pripadaju europskoj vrsti pčela, lat. Apis mellifera. Pčele mogu letjeti i tražiti nektar i polen na području od 28 km2 oko samog pčelinjaka.
To znači da su pod utjecajem krajolika u kojem se pčelinjak nalazi. Nije samo na pčelaru da na odgovarajući način upravlja kolonijama, već je bitno i koje se druge aktivnosti provode u području ispaše jer sve to ima učinak na zdravlje pčela. Dok se hrane, pčele istovremeno oprašuju biljke, divlje i kultivirane. Ovisno o tome gdje se pčelinjaci smješteni u Europi, postavljaju se različita pitanja koja se tiču zdravlja pčela i održivog pčelarstva. U odnosu na pčelarstvo prije pedeset do šezdeset godina, pčelar se mora brinuti za kolonije na mnogo svjesniji način.
Senzori na košnicama
Kako bi poboljšali proizvodnju meda, nomadski pčelari premještaju svoje košnice prema cvatnji biljaka. Udaljenost pčelinjaka može im otežati kontrolu nad košnicama i pravovremenu intervenciju u slučaju bolesti ili drugih stresora koji utječu na zdravlje pčela. U Italiji su otpočeli s ugradnjom senzora na košnice koji podatke šalju izravno iz košnice u regionalnu pčelarsku mrežu. Pčele su možda veličinom sitne, ali igraju ogromnu ulogu u održavanju biološke raznolikosti i prirodnih ekosustava.
Osim proizvodnje meda, ključne su za oprašivanje voćaka i usjeva, doprinoseći urodima usjeva. Mnogi talijanski pčelari premještaju svoje košnice prema razdobljima cvjetanja cvijeća na tom području. Za njih praćenje udaljenih košnica može biti dugotrajan i skup pothvat. Da bi pomogli nomadskim pčelarima u nadzoru zdravlja svojih pčela na daljinu, talijanska operativna grupa EIP-AGRI ‘NOMADI-App’ instalira senzore na košnice. Senzori šalju prikupljene podatke izravno pčelarima na tom području.
– Mnogo je problema s kojima se pčelari moraju suočiti, kaže pčelar Michele Valleri koji surađuje s Operativnom skupinom za testiranje senzora.
– Osim bolesti, parazita, pesticida i drugih stresora koji utječu na zdravlje pčela, također se sve češće moraju suočavati s posljedicama klimatskih promjena. Nije lako održavati dobro zdravlje pčela. Svaka tehnologija koja im može pomoći može biti zaista korisna. Senzor težine govori im kad pčele sakupljaju nektar i kad prestanu s tom aktivnosti. Podaci o temperaturi i vlažnosti daju informacije za dobar razvoj legla. A senzor koji prati vremenske uvjete može signalizirati kad bi visoke ili niske temperature ili kiša mogle ometati pčele u njihovom radu.
Senzorski podaci upotpunjeni su podacima meteoroloških prognoza i informacijama o vremenu cvjetanja kao i razdobljuu primjene pesticidima u određenom području. Sve će se informacije dostavljati u digitalnu mrežu na koju se regionalni pčelari mogu logirati na svojim računalima ili mobilnim telefonima.
