Pčelarstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Hrvatski pčelarski savez (u nastavku HPS ili Savez) ove godine obilježava 70. obljetnicu osnutka, jer je utemeljen 12. prosinca 1954. godine. Kroz ovih 7 desetljeća savez je vodilo 18 predsjednika. Gospodarski list je razgovarao s aktualnim, 19. po redu predsjednikom Hrvatskog pčelarskog saveza, Draženom Kocetom, koji tu časnu dužnost obnaša od 2022.godine. 20 svibnja je UN proglasio Svjetskim danom pčela, s ciljem upozoravanja zbog smanjenja njihovog broja i podizanja svijesti o njihovom značaju stoga je i to povod da istaknemo važnost pčelarstva.
Jedna od ljepših strana bavljenja pčelarstvom svakako je druženje pčelara i stjecanje mnogobrojnih prijateljstava, uz obaveznu razmjenu iskustava. U Hrvatskoj je poseban problem udruživanja proizvođača. Svijetli primjer su ipak pčelarske udruge koje se uspješno organiziraju na lokalnoj razini radi zaštite i promicanja zajedničkih ekoloških i gospodarskih interesa i ciljeva.
Stoga smo o aktualnom stanju u hrvatskom pčelarstvu upitali predsjednika Koceta, po struci dipl.ing. strojarstva. Pčelarstvom se počeo baviti 2006. s jednom košnicom kako bi osigurao dobro oprašivanje svojeg voćnjaka, ali je uvidio kako pčelarstvo ima mnogobrojne koristi i potencijal, stoga je ubrzo počeo pčelariti sa sve više košnica. 2008. godine, kad je imao oko 60 košnica, uključio se u rad udruge Lipa iz Popovače. Posljednje dvije godine je predsjednik Saveza, a trenutno ima tri seleća pčelinjaka s 210 košnica.
Pčelarstvo u Hrvatskoj
- Kako je u Hrvatskoj organizirano pčelarstvo? Koliko uopće ima pčelara u Hrvatskoj, a koliko pčelarskih udruga i kako se kreće broj domaćih pčelara u zadnjih 5 godina?
–Hrvatski pčelarski savez je krovna udruga svih hrvatskih pčelara. Savez je organiziran na način da su pčelari članovi pčelarskih udruga, a te udruge, kojih je trenutno 152, članovi su saveza. Pojedinac pčelar je član saveza kroz matičnu udrugu. Bračke kamene košnice je najnovija udruga koja je pristupila savezu. Najstarija udruga je „Pčela“ iz Osijeka koja je osnovana 1879.g. i u ožujku je proslavila 145 godina djelovanja. Iz tog vremena potječu prvi oblici organiziranog pčelarenja. U Hrvatskoj imamo i 11 županijskih saveza, koji nisu članovi HPS-a, ali ih Savez podržava jer i kroz tu organizaciju na razini županije, pčelari dobivaju potpore i sredstva za pomoć u pčelarenju.
–Savez za potrebe Ministarstva poljoprivrede vodi evidenciju koja se koristi za razne potpore i poticaje u poljoprivredi. I ove smo godine u tu evidenciju upisali 9300 pčelara, no procjenjujemo da ima još oko 1000 pčelara koji se nisu upisali iz raznih razloga. Tako možemo reći da imamo u Hrvatskoj više od 10 tisuća pčelara, koji imaju od 1 pa do 3000 košnica koliko imaju najjači pčelari kod nas. To su profesionalni pčelari koji žive od pčelarstva. Većina pčelara krene s jednom-dvije košnice i shvati da je to dobar posao. U Savezu je oko 6400 pčelara i mnogi se pitaju što dobivaju od Saveza, no svaki oblik udruživanja na višu razinu nosi određenu korist. Ipak se netko bori za tog pčelara, za potpore i interese pčelarstva i mjesta za napredak uvijek ima.
Europski pčelarski savez
–Jedna od inicijativa koja je potekla iz Hrvatske je i osnivanje Europskog pčelarskog saveza. Cilj nam postati član tog saveza u prosincu i na razini Europske unije očekujemo financijsku i svaku drugu potporu. Nadamo se i zabrani uvoza meda iz trećih zemalja. U tom slučaju nam ne bi trebale niti sredstva za pomoć, jer nama je najveća potpora da možemo prodati vlastiti med po zadovoljavajućoj cijeni.
Sisačko moslavačka županija ima najviše košnica i meda
- Koji su najjači pčelarski krajevi u Hrvatskoj? Koji je trend u zadnjih 5 godina kretanja broja pčelara i broja košnica?
–To ovisi o vrsti paše i pašnom potencijalu, ali može se reći da je Sisačko-moslavačka županija (SMŽ), iz koje i ja dolazim, i po broju pčelara i po broju košnica i po količini proizvedenog meda trenutno prva u RH. Slijedi Splitsko-dalmatinska po broju pčelara i po broju udruga, ali koja proizvodi daleko manje meda. I u virovitičkom kraju imamo jako puno pčelara.
–Mi trenutno u Hrvatskoj imamo oko 450 tisuća košnica i zalažemo se da svaki pčelar dobije potporu po košnici kao nagradu za svoj rad, oprašivanje pčela i opće koristi od pčelarstva, a ne da dobije potporu onaj koji je vješt u prijavama na natječajima za kupnju vrcalica ili druge opreme. Ponosni smo da je pčelarstvo u porastu u odnosu na ostale sektore u poljoprivredi. Posebno u stočarstvu u koje se ubraja i pčelarstvo. Prije 10 godina bilo oko 350 tisuća košnica, a zadnjih nekoliko godina taj broj ne raste, ali ni ne pada. Tako možemo reći da nam je pčelarstvo stabilno.
Svaki pčelar je priča za sebe
- Koliko ima profesionalnih pčelara koji se samo bave pčelarstvom i žive od toga?
–Rekao bih da ih ima stotinjak. S 200-300 košnica se može osigurati pristojan dohodak, ali nijedan pčelar se nije obogatio. To je težak posao s mnogo muke. Ima godina kad izostanu paše, kad bude i gubitaka pčela i tad su mnogi pred iskušenjem da odustanu. A tu je još mnogo problema, od pomora pčela zbog trovanja insekticidima, sve veće pojave štetnih organizama, pa do stanja na tržištu, nelojalne konkurencije, niskih cijena… No, ako imate 3-4 tone meda, za što treba oko 100 košnica u kraju s dobrom pašom, može se lijepo zaraditi.
–Ipak, ima i krajeva gdje to nije lako. Ima oscilacija u prinosu i teško je planirati proizvodnju. Do 60 košnica je hobi pčelarstvo. Čim imate seleće košnice, to je ozbiljnija priča, jer stacionarno pčelarenje je sve riskantnije i neizvjesnije. Imamo profesionalnih pčelara koji imaju više od 3000 košnica i zapošljavaju radnike, ali strepe od lošeg vremena, dampinškog uvoza. Zapravo, svaki pčelar je priča za sebe.
Patvoreni med ruši cijene domaćeg meda
- Spomenuli ste Europski pčelarski savez, koje države članice EU sudjeluju u radu tog saveza?
Pitanje je tko ima interesa i s kojim namjerama sudjelovati u radu Europskog pčelarskog saveza. Neke države koje nemaju dovoljno vlastite proizvodnje meda. Poljska, Njemačka, Španjolska, Francuska, uvoze velike količine meda, prepakiravaju ga i plasiraju u druge države. Taj patvoreni med ruši cijene domaćih kvalitetnih medova. Iz te 4 države u Hrvatsku je uvezeno 2800 tona meda u 2023. godini, a godinu prije 3100 tona meda. Njima nikako nije u interesu ograničiti uvoz meda. To je oko 25-30% hrvatskih potreba za medom, jer je domaća proizvodnja između 8 i 10 tisuća tona.
–Mi smo jedna od 5 država koja je uspjela nametnuti da na etiketama više ne piše „Proizvedeno u EU“, već da piše točna zemlja podrijetla. To su ove godine odlučili napraviti u Europskoj komisiji, pa se na etiketi moraju navesti zemlje iz koji dolazi pomiješani med. Međutim, nema postotka koliko je meda iz koje države, jer trenutno nema metoda kako bi se to odredilo. No, korist od Europske unije je što smo dobili dvostruko veća sredstva kroz sektorsku intervenciju, nego prethodne godine. Moram istaknuti doprinos Marijane Petir. Ona je kao tadašnja zastupnica u Europskom parlamentu uspjela dokazati važnost pčelarstva i isposlovati dvostruko povećanje sredstava. Ta sredstva smo uspjeli iskoristiti i ljudi su zainteresirani ulagati i proširivati pčelarsku proizvodnju. Cilj nam je da se potpore dobiju po košnici da se pčelarstvo zadrži na razini na kojoj je i da imamo sigurnu i održivu poljoprivredu.
Veliki problem je seljenje košnica
- Što su vam u Ministarstvu poljoprivrede rekli na prijedlog potpora po košnici?
–Dobili smo određena obećanja od sad već bivše ministrice Vučković koja je pokazala razumijevanje, no kako sad imamo novog ministra, morat ćemo njemu obrazložiti zašto bi pčelari trebali imati potporu od 10 eura po pčelinjoj zajednici. Nije to cifra koje se treba slijepo držati, jer može se dati i više ako se procijeni da je potrebno, ili ako je previše, mogu dati i manje.
–Prošle godine smo dobili 3 eura po pčelinjoj zajednici. Ove godine nam je obećano 6 eura, a za sljedeću 9 eura po košnici. A tražili smo i da nam se omogući kupnja polovnih pčelarskih vozila za prijevoz selećih košnica. To je veliki problem domaćeg pčelarstva, jer imamo stara i neodgovarajuća vozila. Zbog klimatskih promjena smo sve više prisiljeni seliti pčele s paše na pašu, s jedne lokacije na drugu. Treba brzo reagirati i što brže seliti pčele na lokaciju koja je izdašnija. Za to su potrebna sigurna i dobra vozila.
–Očekujemo od novog ministra da ima razumijevanje za hrvatske pčelare, da i dalje imamo otvorena vrata za razgovor u Ministarstvu poljoprivrede i pozivano ministra da se osigura dovoljno sredstava i potpore za ulaganje u budućnost. A budućnost je daljnji razvoj domaćeg pčelarstva kroz apiturizam i ulaganja u vrcaonice, punionica, i kušaonice koji nemamo ni približno dovoljno. Primjerice u Intervenciji 73.12. pčelari se mogu jedino prijaviti na natječaj za skladište i gospodarsko vozilo, pa me žalosti što nakon svih naših susreta u Ministarstvu i traženja, u ovoj intervenciji nema mogućnosti ulaganja u nove vrcaonice, punionice i kušaonice meda i nadam se da će to novi ministar prepoznati kao prioritet.
Suradnja sa Slovencima
- Pčelari iz Slovenije vrlo su aktivni po pitanju razvoja pčelarstva?
–Jedan kolega pčelar kaže, ako nisi siguran radiš li dobro, samo pogledaj pčelara koji zna, pa ga kopiraj i doći ćeš do ideje. Moram reći da su Slovenci vrlo dobro organizirani i zapošljavaju 12 osoba u svojem pčelarskom savezu. Imali smo i zajedničkih inicijativa i dobro surađujemo. Sjedište Europskog pčelarskog saveza (EBA) je u Sloveniji u Lukovici i predsjednik je Slovenac, Boštjan Noč. No, oni imaju manje pčelara nego mi i ne proizvode toliko kvalitetnih medova kao što ih mi imamo. Ali oni prodaju sav svoj med.
- Hoćete reći da pčelari u Hrvatskoj ne prodaju sav svoj med?
–Hvala Bogu, med prodamo, najviše zahvaljujući turizmu na jadranskoj obali i velik dio na kućnom pragu, no imamo pčelare koji izvrcaju 10-15 tona meda i teško ga proda u kući ili na cesti. Onda mu preostaje otkupljivač koji uzima med po niskoj cijeni uvoznog iz Kine. A prošle godine je puno meda ostalo u bačvama. Najžalosnije je što jedan pčelar drugom snizuje cijenu. Kad jedan prodaje med po pet eura, dođe drugi koji spusti cijenu svojeg meda na 4 eura i tako sami sebi rušimo cijenu.
Ministarstvo ruši cijenu meda
- Ruši li i Ministarstvo poljoprivrede cijenu meda, kad za školski medni dan otkupljuje teglicu od 450 g meda za manje od 4 eura?
–Prije 3 godine Ministarstvo poljoprivrede je za školski medni dan prvašićima u osnovnim školama otkupljivalo med po 27 kn. Te godine je to bila dobra cijena, ali već sljedeće godine više nije, jer su inputi i sve za proizvodnju meda znatno poskupjeli, osim meda u teglici koji je Ministarstvo poljoprivrede i dalje otkupljivalo po 27 kn. Tražili smo povećanje cijena, no rekli su da nemaju sredstava i zadržali su tu cijenu. Sad smo korigirali cijenu na 4 eura po teglici, ali i dalje je to cijena koja je preniska za kvalitetni med, osobito za vrhunski med kakav je u Dalmaciji i Istri, iako je dobra namjera promocija meda i zdravih namirnica.
–Uz sve navedeno moram reći da naši domaći potrošači jedu najkvalitetniji i najjeftiniji med u regiji. Recimo, osim medljikovca i kestena koji su po 10 odnosno 12 eura, na kućnom pragu prodajem medove po 8 eura, Kad ih vozim u Zagreb onda po 10 eura. U Sloveniji takvi medovi nisu ispod 16 eura, a u BiH ispod 12 eura. Dakle skuplji su nego kod nas, što je logično jer oni nemaju dovoljno meda i imaju problema s prinosima.
Uvoz je veliki problem
- U odnosu na ta tržišta, naši pčelari su konkurentni njihovima, ali najveći problem je uvoz meda?
–Istina je da cijenu formira tržište kroz ponudu i potražnju, ali mi u Hrvatskoj u trgovačkim lancima nemamo dovoljan pristup tržištu. Oni pčelare cjenovno ogule do kože i nismo konkurentni medovima iz Kine, Australije, Ukrajine. Oni idu po takvim cijenama po kojima idu, zato mi ne možemo niti izvoziti hrvatski med. Imali smo pregovore s nekoliko trgovačkih lanaca, ali nude cijene koje su neprihvatljive za hrvatske pčelare, pa im je uvoz isplativiji. Kupe i uvezu jeftino, a prodaju skupo, a taj uvozni med se najviše prodaje u trgovačkim lancima.
Kazne za patvorenje meda nisu dovoljno velike
- Pitanje je i kakav se med uvozi?
–Službeni je podatak Europske unije da je čak 46% meda na tržištu EU sumnjive kvalitete. Ono što me zapanjilo je podatak koji smo dobili prije nekoliko tjedana iz Državnog inspektorata (DIRH) da od 60 uzetih uzoraka meda u RH u prošloj godini, čak svaki drugi, dakle 50% nije zadovoljilo kvalitetom. Dobili smo obećanje da će povećati broj uzoraka na 100 u ovoj godini. Logično je da s velikim brojem neispravnih medova treba pojačati kontrolu i tako prisiliti uvoznike i distributere da imaju ispravne proizvode.
–Problem je i što se na sudovima prekršitelji ne sankcioniraju na način da im ne padne na pamet da ponove prekršaj, već i dalje patvore med jer su kazne skoro pa simbolične da im se isplati ponovno uvoziti i patvoriti med i plaćati kazne, jer su i dalje u profitu. Tako naši sudovi umjesto stroge kazne za primjer drugima da to ne rade, zapravo blagim kaznama daju poticaj i drugima da patvore med.
–I najjači laboratorij za analizu meda Intertek u Bremenu tvrdi da im je sve teže detektirati analizom patvoreni med, jer oni koji se time bave i zarađuju na patvorenom medu koriste sve sofisticiranije metode, miješaju medove, filtriraju, pa čak stavljaju i vade peludna zrnca, skrivaju podrijetlo meda. Na našem tržištu u jednom trgovačkom lancu pojavili su se medovi s dodatkom eteričnih ulja lavande, kadulje, pa je i to jedna od prevara.
Kupujte med od pčelara!
–Najbolji način kako biti siguran da kupujete pravi med i zdravstveno ispravan med jest da ga kupite od pčelara koji ima košnice. Dakle, kupujte med od domaćih pčelara, na kućnom pragu, jer ćete onda i dobiti ono što ste htjeli. Dodatno bih rekao i kupujte med s oznakom Med hrvatskih pčelinjaka, med koji se pakira u nacionalnu staklenku za med, ili koji ima novu oznaku kvalitete „Dokazana kvaliteta“. Na taj način ćete sigurno kupiti pravi med, a ne patvorinu, neku mješavinu.
Još je mnogo tema ostalo za razgovor, od komunikacije pčelara i poljodjelaca radi sprječavanja trovanja i pomora pčela, povučenog Pravilnika o držanju pčela, urbanog pčelarstva i suživota čovjeka i pčela, bioraznolikosti i važnosti oprašivača, utjecaja klimatskih promjena na pčele, modernih tehnologija u pčelarstvu, razvoja apiturizma, dakle mnogo razloga da opet uskoro opet razgovaramo s predsjednikom Hrvatskog pčelarskog saveza. A do tada: Medno!
