Topla i duga jesen sačuvala je vegetaciju, a u košnicama je produžila očuvanje legla. Takvo se stanje nastavilo i cijeli prosinac. Pčele su redovito izlijetale iz košnica, a hladnoća ih je samo na nekoliko dana stisnula u klupko.
Vrijeme je bilo vrlo dobro za osiguravanje pročisnih izleta, sprječavanje nakupljanja vlage i nečistoća u košnicama i potrošnju bršljanovog meda, ako su ga pčele u jesen unijele. Loša strana ovakve zime na pčelinjacima je povećana aktivnost pčela, povećana potrošnja meda i peluda uz dugotrajan uzgoj legla. Na to je trebalo obratiti pozornost kod određivanja vremena jesenskog tretiranja varoe oksalnom kiselinom. Prevelika površina legla iscrpljuje jesenske pčele, a u slučaju zahladnjenja ono može uginuti i dodatno zakomplicirati stanje u košnici. U nastupajućem razdoblju potrebno je provjeriti količinu hrane i vlage u košnicama te po potrebi intervenirati.
Zalihe hrane
Za razvoj legla pčele troše više meda, a naročito kad su temperature zraka niske. Istovremeno se pojačano troši i pelud. Dobra strana povećane potrošnje meda je što se matici oslobađa prostor za polaganje jajašaca i razvoj legla. Lošije je to što nakon nekog vremena potroše sav med u okolici klupka. Tako u slučaju dužeg hladnijeg razdoblja ne mogu do njega. Kad zatopli, prenose ga iz udaljenijih dijelova u blizinu klupka. Da im pomognemo možemo za toplijeg dana otvoriti košnicu i prazne okvire uz klupko zamijeniti punima s kraja košnice ili dodati okvire iz pričuve s kvalitetnim proljetnim medom. Dobro je da na jednom okviru bude i pelud. Ako nemamo okvira s medom u košnici ili u pričuvi, najbolje je iznad klupka na okvire staviti medno šećernu pogaču. Kasnije kad nastupi duže toplo razdoblje pogača može biti s peludom ili njegovom zamjenom.
Pelud ima mnogostruku ulogu u životu i razvoju pčelinje zajednice. Njegova nazočnost u hrani omogućava sve potrebne sastojke za pravilnu prehranu matice i legla.
U ovom razdoblju jedini je izvor bjelančevina, minerala i vitamina. Tijekom zimovanja, prije pojave legla pčele ne koriste pelud u svojoj prehrani. Kasnije ga mogu pronaći na cvjetovima proljetnica, johe, vrbe i lijeske.
Vlaga u košnicama
Za proizvodnju i održavanje topline pčele troše med, a posljedica toga je više vodene pare i povećanje vlage u košnici. Računa se da pri utrošku jednog kilograma meda nastaje isto toliko vodene pare. Ona je toplija i lakša od okolnog zraka, diže se u gornje dijelove košnice gdje kondenzira i postaje vidljiva u obliku vode.
U slučajevima kad košnica nije toplinski dobro izolirana, nije napravljena od prirodnih materijala (kao što su drvo, slama) ili zimska ventilacija nije odgovarajuće riješena te se kapljice nakupljaju i mogu prouzročiti velike probleme pčelama, pa i njihovu propast tijekom zime. Nakupljena voda slijeva se po stijenkama košnice i veći dio se iscijedi kroz leto. Ako se stvori višak koji ne izađe na ovaj način vlaga se nakuplja u udaljenijim dijelovima košnice i tamo uzrokuje rast plijesni. Može kapati po nepoklopljenom medu i peludu te prouzročiti njihovo kvarenje. Med postane toliko rijedak da počinje curiti iz stanica saća. Nerijetko se i cijedi kao slatka tekućina po podnici i letu.
Vlažno saće postaje pogodna podloga za rast i razmnožavanje različitih mikroorganizama, pa i uzročnika bolesti. Ako se kapljice nakupljaju iznad klupka počinju kapati i po samim pčelama. Tako se pčele pothlađuju, dodatno uznemiruju i prisiljavaju na veću proizvodnju topline i pojačanu potrošnju meda. Posljedica toga je stvaranje još više vodene pare, cijeli proces se ubrzava i ako ne nastupe topliji dani za sušenje i pročisne izlete pčelinja zajednica ubrzo stradava.
Zato je u pokušaju sprječavanja ovakvih pojava dobro postaviti utopljavajući materijal prilikom uzimljavanja. Dok su temperature nepovoljne za otvaranje košnica pregledavamo i zamjenjujemo postavljeni materijal. Za povoljnog vremena potrebno ga je pregledati, prozračiti, a prema potrebi zamijeniti ili posušiti. Materijal za utopljavanje košnica (najčešće novinski papir, rebrasti karton ili jastučići od slame, komušina i sličnog) sada treba svoju ulogu ispunjavati više nego tijekom jake zime.
Prozračivanje
Za održavanje povoljne mikroklime u košnici tijekom zime važan je i način odvođenja suvišne vode i ugljikovog dioksida iz košnice – prozračivanje. Učinkovito prozračivanje je za uspješno prezimljivanje pčelinjih zajednica ponekad i važniji čimbenik od same toplinske izolacije. Zbog toga prilikom utopljavanja košnica ne smijemo pretjerivati i sve otvore osim leta hermetički zatvoriti. Za toplinsku izolaciju ne smijemo koristiti najlon ili slične nepropusne, umjetne materijale kao što je umjetna spužva. Uvijek je potrebno naći mjeru do koje zatvaramo otvore, a da istovremeno osiguramo i dovoljnu izmjenu zraka. Načini prozračivanja ovise u prvom redu o konstrukciji košnice, zatim o smještaju pčelinjaka, jačini zime koju očekujemo te o materijalu od kojega je košnica napravljena. Kod LR i drugih nastavljača najvažnije je obratiti pozornost na materijal od kojeg je načinjena košnica, a naročito poklopna daska.
Kako je poklopna daska najčešće napravljena od lesonita koji je nepropustan za vodenu paru, uz to i hladan, prorezujemo je i nastale otvore prekrivamo novinskim papirom koji izolira, a ujedno i upija vlagu. Drugi način je da poklopnu dasku okrenemo obrnuto, na njezin okvir od letvica. Pri tome treba voditi računa da je letvica s otvorom postavljena iznad leta, a ne nasuprot kako se ne bi stvarao propuh. Ako pčele zimuju u više nastavaka i oni imaju gornja leta dovoljno je samo njih otvoriti, a otvor zaštititi mrežom. Moramo paziti na smjer strujanja hladnih zimskih vjetrova da ne udaraju u čelo košnice i ne stvore propuh.
Za učinkovito prozračivanje dobre su i mrežaste podnice kod kojih moramo paziti na ispravnost ladice i položaj u odnosu na smjer strujanja vjetra. AŽ košnice imaju sprijeda i straga vratašca za ventilaciju do kojih pčele ne mogu zbog žičane mreže pa ih zbog toga ne mogu oblijepiti propolisom. Tako oko vratašca uvijek može proći malo zraka što je dovoljno za optimalno prozračivanje tijekom zime. Uz to, pčele u AŽ košnicama u pravilu zimuju u plodištu pa je u medištu dovoljno prostora ispunjenog svježim zrakom.
