Vapneno leglo je bolest pčelinjeg legla izazvana gljivicom Ascosphaera apis. Bitno je razlikovati vapneno i kameno leglo. Pčelar ne može sam razlikovati vapneno i kameno leglo, nego se to može utvrditi samo laboratorijskom pretragom. Kameno leglo izaziva gljivica Aspergillus flavus, a ponekad i Aspergillus fumigatus.
Na oko su ove dvije zaraze vrlo slične, s razlikom da je kameno leglo zoonoza i može prijeći na čovjeka te napada pluća. Srećom, u Hrvatskoj prema dostupnim podacima do sada nema potvrđene invadiranosti kamenim leglom.
Kod pojave vapnenog legla, pčelar na podnici, letu i ispred košnice primjećuje tzv. mumije koje mogu biti od bijele do tamne boje zavisno od stadija bolesti.
Intenzitet bolesti može biti slab do vrlo intenzivan, a može i sama od sebe nestati kad prestanu nepovoljni uvjeti. Posljedice ove bolesti su: sporiji razvoj zajednice, slabiji prinosi pa čak i propadanje zajednice. Vapneno leglo zadnjih godina zadaje sve više muke pčelarima, a da sami pčelari uzroke toga samo nagađaju te pokušavaju sanirati zaražene zajednice na razne načine.
Kao i za sve druge bolesti kod pčela nije dovoljan samo jedan faktor kako bi se bolest razvila. Treba se poklopiti niz različitih faktora. Za uzrok vapnenog legla najčešće se nagađa da ga potiče loša matica i vlaga u košnici. Djelomice je to i točno, ali ta dva faktora nisu isključivi krivac za pojavu vapnenog legla. Važan čimbenik za pojavu vapnenog legla je stres kod pčela.
Kako se manifestira stres kod pčela?
Stres kod pčela izaziva niz faktora koji remeti njihovo prirodno funkcioniranje. Tako, stres izaziva selidba košnica, često otvaranje istih, agresivni preparati za suzbijanje drugih bolesti, vlaga, prevelike vrućine, velike oscilacije u temperaturi, izostanak paša, a samim time i manjak hrane itd. Kad razmotrimo sve ove faktore koji uzrokuju stres, postaje nam jasnije zašto iz godine u godinu imamo sve veću pojavu vapnenog legla.
Nadalje, kao što smo naveli, sumnja pada na maticu. Matica kao takva može biti i dobra, ali se malo ili se uopće ne obraća pažnja na genetiku i selekciju. Tako da pčele od neke matice imaju pojačanu otpornost na razne bolesti, a druge nemaju. Pčele od matice koja nemaju pojačanu otpornost na bolesti mogu imati izuzetno dobre prinose i recimo mirnoću na saću. Kod proizvođača matica se jako malo pažnje polaže na ovakvu vrstu selekcije. Sada, kad smo razradili mehanizme koji utječu na pojavu vapnenog legla valja i sagledati zajednicu kao organizam.
Poznato je da su skoro pa sve bolesti konstantno prisutne u košnici. Pčele ih uspijevaju držati pod kontrolom, slično kao i kod čovjeka, kojeg razne bolesti napadaju padom imuniteta. Ako ovim, već navedenim faktorima, pridodamo i prisutnost sve većeg broja raznih virusa u košnici slika nam je još jasnija. Samo izuzetno jaka, zdrava i otporna zajednica je u stanju boriti se sa svim ovim nedaćama.
Svakako je bitno napomenuti da se u ranom stadiju pojave vapnenog legla isto vrlo lako može usporediti s američkom gnjiloćom. Ličinke propadaju i razvlače se. Zato bi uvijek bilo poželjno uključiti struku, kako bi mogli na vrijeme potvrditi određene bolesti te ispravno reagirati. Sumnja na neku bolest ipak nije isto što i potvrđena bolest, odnosno dijagnoza.
Kako se boriti protiv vapnenog legla?
Na ovo pitanje je gotovo nemoguće dati odgovor ili recept. Prema saznanjima, pčelari vapneno leglo suzbijaju na zaista veliki broj načina. Od korištenja raznih preparata, istresanja pčela, upotrebe mravlje kiseline, pa do zamjene matice. Pčelari imaju razne metode i svi tvrde da su njihove potpuno uspješne. Sve te metode djeluju na jedan od uzročnika te smanjuju ili skroz suzbijaju vapneno leglo, ali samo dok traje tretiranje. Kasnije, nekad brže, a nekada sporije se opet pojavi. Teško je ili gotovo nemoguće dati konkretan odgovor na pitanje kako suzbijati vapneno leglo.
Izvor: Gospodarski kalendar
